VESAK SVEČANOST

Kako bi malo približio najveću godišnju svečanost koja se događa u hinduskom mjesecu Vaisakhu ili mjesecu koji se približno preklapa sa našim svibnjem ili majem, ovdje ću iznijeti mali uvod koji je potreban onima koji prvi put za njega čuju.

Vjerujem da će mnogima ovdje izneseni pojmovi biti nejasni, ali nadam se da će razjašnjenje za njih moći pronaći na stranici slike i dijagrami kada taj posao bude dovršen i spreman za objavljivanje (što će se nadam se skoro dogoditi).

Središnja figura svečanosti je Gospod Gautama Buda. Naš sadašnji Buda koji se posljednji puta inkarnirao kao ljudsko biće prije dvije i pol tisuće godina. U toj inkarnaciji završio je kao Bodisatva i nasljednik Bude Kasyape kao Poglavar Druge Zrake u okultnoj hijerarhiji našeg globusa.

Život Siddarthe Gautame Buddhe opisao je Edwin Arnold u “Svjetlu Azije”, jednoj od najljepših i najnadahnutijih pjesama na engleskom jeziku.

Za jednog svjetskog perioda pojavljuje se sedam Buda, po jedan za svaku korijensku rasu i svaki od njih obavlja rad u vezi Druge Zrake za cijeli svijet, posvećujući se poslovima koji pripadaju višim svjetovima, a povjerava Svom pomoćniku i Svom pomoćniku Bodhisatvi, položaj Učitelja svijeta na nižim razinama.

Istočnjačkim piscima nije niti jedna pohvala previsoka, niti pobožnost preduboka u pogledu na onog tko postigne položaj Učitelja svijeta. Kao što i mi gledamo na Majstore kao utjelovljenja božanske dobrote i mudrosti. Nezamisliva je stoga za nas visina i božanstvenost Onoga koji postigne to stanje ponad svih njih, stanje Bude, probuđenog.

Naš sadašnji Buda prvi je iz redova našeg čovječanstva (koje čini 60 milijardi jedinki) koji je dosegnuo ovu izvanrednu visinu, jer su raniji Bude postigli ovaj evolutivni stupanj i položaj za vrijeme ranijih evolutivnih ciklusa.

Prije mnogo tisuća godina javila se potreba za Učiteljem svijeta Četvrte korijenske Rase (atlantiđani). To je bilo vrijeme prekretnice ili bi smo mogli reći središnja točka evolutivnog kruga, Četvrti Krug Četvrte inkarnacije nižeg niza svjetova. Napredniji krugovi službenika evolucije sunčevog sustava dodijelili su Manua i Učitelja svijeta našem čovječanstvu.

Na ovaj i druge načine je na djelu stvarno bratstvo svega živoga u ovom našem sustavu.

U to davno vrijeme, kada je čovječanstvo zatrebalo da ima vodiče iz svojih vlastitih redova, dakle Manua i Bodisatvu, rečeno je bilo da nitko nije dostigao razinu potrebnu za preuzimanje te odgovornosti. Prvi plodovi čovječanstva tog vremena bili su dvojica braće , koji su bili jednaki u okultnom razvitku. Jedan od Njih je bio Onaj, koga mi danas zovemo Gautama Buda, a drugi, naš sadašnji Učitelj svijeta, Gospod Maitreja. Ne zna se što Im je nedostajalo od potrebnih osobina, no svojom velikom ljubavi za čovječanstvo Gospod Gautama odmah je izjavio da je spreman učiniti potreban napor da bi postigao potreban razvitak. Pokazatelji tog razvoja vidljivi su kroz promatranje njegovih napora u inkarnacijama koje su nakon toga slijedile.

O ovoj velikoj Budinoj žrtvi govore sve svete budističke knjige. Međutim, mnogo puta su tumači tih bilješki, krivo razumjeli upravo tu Njegovu Veliku Žrtvu, držeći je u tom, tobože, Njegovom silaženju sa Nirvaničke razine i poučavanje Svog Zakona. U silasku i poučavanju Zakona naime nema nikakve žrtve iako sam taj posao nije bio osobito ugodan, upravo suprotno, već se žrtva sastoji u više tisućljetnim naporima da sebe osposobi za prvog čovjeka koji će pomoći i pomagati svojoj braći ljudima, naučavajući ih Mudrosti, koja je vječni život.

Pa smo Ga tako mogli susresti kao Vjasu, kao prvog od dvadeset i devet Zaratustri, Učitelja religije Vatre, u drevnom Egiptu kao Hermesa Triput Najvećeg, Oca Svih Mudrosti, u Grčkoj kao Orfeja, učitelja muzike i pjesme, do zadnje inkarnacije u Indiji kao Gautamu Sidartu. U indiji, gdje je tijekom 45 godina, propovijedao Zakon, sakupljajući oko sebe one koji su i u ranijim inkarnacijama bili Njegovi vjerni učenici.

Zbog različitih okolnosti i njihovog spleta, zadnji razvojni koraci Gospoda Bude imali su i neka odstupanja od uobičajenih okultnih zakona i nešto drugačije stupanje tim putem, pa su se tako dogodila i neka dopunska djela.

Prvo djelo je bilo, da je Gospodar Svijeta, Veliki kralj, Jedini Inicijator, poslao jednog od Svoja tri Učenika, koji su svi Gospoda Plamena sa Venere, da se inkarnira na Zemlji, neposredno nakon što je Gospod Gautama postao Buda, kako bi u tom vrlo kratkom životu osnovao izvjesna religijska središta (mjesta moći) tzv. Matha. Izvršivši izvjestan okultni rad viših razina koji će utjecati na kasniji duhovni život i razvoj Indije.

Drugo djelo, izvršio je sam Gautama Buda, koji je odrekavši se života i rada u višim duhovnim razinama, ostao u dodiru sa svijetom, da bi Ga Njegov nasljednik mogao ako je potrebno zazvati u slučaju veće opasnosti i na taj način primiti vodstvo, pouku i savjet. On se stoga i jednom godišnje spušta u niže svjetovne razine, povodom godišnjice svojih Djela i rasprostire nad svijet svoje obilje blagoslova.

Gospod Buda ima svoj vlastiti karakter snage, koju izašilje kada daje Svoj blagoslov svijetu, koji je jedinstvena i izvanredna stvar, jer On svojim autoritetom i položajem ima pristup razinama prirode koje su potpuno izvan našeg dosega, pa može izliti na našu razinu snage koje su tim razinama svojstvene i pomoći tako razvoj onih koji su se tim snagama otvorili.

Sama VESAK SVEČANOST, ovaj izvanredni izljev blagoslova, odvija se u mjesecu svibnju ili maju, u trenutku kada dolazi do punog mjeseca. I predstavlja ujedno godišnjicu Njegovog posljednjeg rođenja kao čovjeka, Njegovog postizanja Budastva i Njegovog napuštanja fizičkog tijela.

U svezi ove Njegove objave i potpuno bez obzira na njen ogroman ezoterički značaj, obavlja se na fizičkoj razini jedna egzoterička ceremonija, pri kojoj se Gospod Buda pokazuje prisutnoj masi običnih hodočasnika. Ne zna se sa sigurnošću da li se On Sam pokazuje hodočasnicima. U trenutku kada se On pojavljuje oni se klanjaju, no sve može biti samo imitiranje ponašanja prisutnih Adepata i Njihovih učenika koji vide Gospoda Gautamu. Izgleda vjerojatnim da su Ga barem neki od hodočasnika i sami vidjeli, jer je postojanje ceremonije široko poznato među budistima centralne Azije, pa se govori o njoj kao pojavi Sjene ili Odraza Bude, a taj opis je u nekim tradicionalnim prikazima prilično točan.

Koliko je primjećeno nema nikakvih razloga za tajnost ceremonije i svatko tko se zatekne u tom momentu, namjerno ili slučajno, može prisustvovati ceremoniji. Ne poduzima se apsolutno ništa da bi se eventualno ograničio broj promatrača, iako kruže priče da je bilo grupa hodočasnika koji su godinama pokušavali naći mjesto na kojem se održava ceremonija ali jednostavno to nisu bili u stanju učiniti.

Svi članovi Velikog Bijelog Bratstva, izuzev samog kralja i Njegova Tri Učenika, obično prisustvuju ovoj ceremoniji, a nema razloga da njoj ne prisustvuju i svi ozbiljni studenti okultizma, članovi T.D., diljem svijeta, u svojim astralnim tijelima. Oni koji znaju za vrijeme i mjesto ove ceremonije, obično se povuku u osamu, ili ostave fizičko tijelo da spava za vrijeme ključna dva sata odvijanja same ceremonije (a to je sat vremena prije i sat vremena poslije točnog trenutka punog mjeseca).

Mjesto odvijanja je mala zaravan okružena niskim brdima u Tibetu, koja leži na sjevernoj strani Himalaje nedaleko granice s Nepalom, a zapadno od grada Lhase. Ova zaravan duguljastog je oblika, dužine nekih 2-3 kilometra i širine nekoliko stotina metara. Tlo je blago nagnuto od juga prema sjeveru i većim dijelom golo i vrlo kamenito, tek na nekim dijelovima postoji malo trave i zakržljale vegetacije. Pored same doline je rijeka koja teče od zapada prema sjeveru i nakon nekoliko kilometara dalje nestaje u manjem jezeru. Okolni kraj je divlji i nenastanjen, nema kuća, tek nekoliko blokova kamenja, kamenih oltara, svetišta. Ali zato u danima svečanosti sve vrvi od šatora i ljudi koji u njima za vrijeme proslave privremeno stanuju. Nekad se hodočastilo pješice, na konjima i zapregama, a danas se dolazi motorima, automobilima, kamionima i autobusima.
Ovo inače pusto mjesto oživi a noću se mogu vidjeti mnogobrojne vatre u samoj zaravni ali i na okolnim padinama brda. Veliki broj ljudi dolazi iz nomadskih plemena centralne Azije ali i sa dalekog sjevera.

Na dan prije punog mjeseca svi ovi hodočasnici rade obred kupanja i peru svu svoju odjeću pripremajući se za samu ceremoniju.
Nekoliko sati prije punog mjeseca ljudi se skupljaju na nižem, sjevernom dijelu, ravnice i sjede mirno na uobičajeni način na zemlji, brižljivo pazeći da ostave znatan prostor ispred velikog kamenog oltara slobodnim.
Obično svemu prisustvuje i nekoliko Lama i oni obično koriste ovu priliku da upute poruke i propovijedi okupljenim ljudima.
Sat vremena prije punog mjeseca počinju dolaziti astralni posjetitelji, a među njima i članovi Bratstva. Neki od Njih se i materijaliziraju da bi ih vidjeli hodočasnici. Koriste priliku da razgovaraju sa svojim prisutnim učenicima i ponekim od prisutnih posjetitelja. Za to vrijeme oni koji su za to određeni pripremaju oltar ukrasima i cvijećem.
Na pola sata prije punog mjeseca, na znak Mahačohana, skupe se članovi Bratstva na otvorenom prostoru u sredini ravnice, na sjevernoj strani kamenog oltara i postavljaju se u tri velika i široka kruga, licem okrenutim središtu, pri čemu vanjski krug čine mlađi članovi, a unutarnje stariji.

Nakon te formacije, pjevaju se iz budističkih svetih knjiga stihovi na Pali jeziku, a kada pjesma utihne materijalizira se u središtu kruga Gospod Maitreja, držeći u svojoj ruci Štap Moći. Štap koji simbolizira fizički centar snage izaslan od Planetarnog Logosa magnetiziranog prije više miliona godina, kada je prvi puta pokrenut val ljudskih inkarnacija u našem nizu svjetova. Rečeno je da je on fizički simbol koncentrirane pažnje samog Logosa i da se prenosi između planeta, kao centralne pažnje trenutka planeta na kojoj se odvija ključna faza evolucije. Kada prijeđe na drugi planet, prethodni zapada u rutinu i inerciju.
Ovaj štap, osim u trenutku ove ceremonije, stalno čuva Gospodar Svijeta u Šambali.

To je valjkasti štap izrađen iz nestalog metala (orichalcum), dugačak je nekih 65cm i promjera 5cm. Na svakom njegovom kraju nalazi se dijamant u obliku kugle sa jednim šiljkom koji izlazi iz nje. Općenito je njegov izgled vrlo neobičan, kao da je okupan nekom vatrenom aurom blistavih i prozirnih plamenova. On se za cijelo vrijeme ceremonije jedino može vidjeti u rukama samog Maitreje.

Kada se On materijalizira u središtu krugova, svečano Mu se svi Posvećeni poklone i pjevaju se određeni stihovi. Za vrijeme pjevanja podijeli se unutrašnji krug u 8 dijelova i stvara se križ unutar unutarnjeg kruga. U sljedećem pokretu križ postaje trokut, a Gospod Maitreja kreće naprijed da bi stao na njegov vrh tik uz oltar. Na ovaj oltar, ispred ranije pripremljenog zlatnog pehara u kojem je voda, stavlja On Štap Moći, dok se za to vrijeme iza Njegovih leđa krug mijenja se u jednu mjesecoliku liniju kako bi svi bili okrenuti oltaru. Na sljedećoj promjeni postaje ova linija obrnuti trokut, tako da se uočava jedan dobropoznati lik šesterokuta. Napokon ovaj oblik prerasta u peterokraku zvijezdu sa Gospodom Maitrejom na južnom vrhu i najbliže oltaru.

Kada je postignuta ova koreografija, prestaje pjevanje i poslije nekoliko trenutaka svečane tišine, uzima Gospod maitreja u svoje ruke ponovno Štap Moći i podižući ga iznad svoje glave izgovara nekoliko riječi na Pali jeziku:

“Sve je spremno, Učitelju dođi.”

Nakon što spusti Vatreni Štap Moći, u trenutku punog mjeseca, pojavljuje se Gospod Buda kao ogromni lik lebdeći u zraku iznad južnih brda. Članovi Bratstva klanjaju se sklopljenih ruku, a masa ljudi pada ničice i ostaje ležati na zemlji dok ostali pjevaju tri stiha, koje je Gospod Buda učio Chattu:

“Gospod Buda, Mudrac od Sakya, najbolji je Učitelj među ljudima. Učinio je što je trebalo učiniti i prešao na drugu obalu (u Nirvanu). Ispunjen je snagom i energijom, Njega, Blagoslovljenog, uzimam za svog vodiča.”

“Istina je nematerijalna, ona donosi slobodu od strasti, želja i briga, ona je slobodna od bilo kakve nečistoće, ona je mila, jasna i logična, ovu istinu uzimam za svog vodiča.”

“Što god da je dato osmorici od Plemenitih ljudi, koji u parovima čine četiri stupnja, koji poznaju istinu i donose veliku nagradu, ovo Bratstvo Plemenitih uzimam za svog vodiča.”

Nakon ovoga ljudi ustaju i stoje gledajući u prisustvo Gospoda, a Bratstvo pjeva za dobrobit ljudi plemenite riječi iz Mahamangala Sutte:

Kada težeći dobru, mnogi devasi i ljudi nude razne stvari na posvetu, možeš li nas obavjestiti, o Učitelju, što je najveće blaženstvo?

Ne služiti budalaštini, već služiti mudrome, poštovati zaslužne poštovanja, to je najveće blaženstvo.

Boraviti u ugodnoj zemlji, izvršavati dobra djela u životu, imati dušu punu ispravnih želja, to je najveće blaženstvo.

Mnoštvo uvida i mnoštvo pouka, samokontrola i dobro uvježban um, ugodne riječi i dobar govor, to je najveće blaženstvo.

Podrška ocu i majci, pažnja prema ženi i djetetu, miroljubivi rad činiti, to je najveće blaženstvo.

Davati milostinju i živjeti ispravno, pomagati rodbinu, dobro djelovati što se ne može kuditi, to je najveće blaženstvo.

Zazirati i izbjegavati grijeh, izbjegavati jaka pića, neumorno činiti dobro, to je najveće blaženstvo.

Podnošljivot i krotkost, udruživanje s mirnima, religiozni razgovori pravovremeno, to je najveće blaženstvo.

Samoobuzdavanje i čistoća, znanje o Četiri Velike Istine, ostvarenje Nirvane, to je najveće blaženstvo.

Pod udarcima životnih promjena, kad duša nepokolebljivo stoji, beželjno, bezbrižno i sa sigurnošću, to je najveće blaženstvo.

Nesavladiv na svaki način, onaj je koji ovako čini, svuda on prolazi sigurno, i njegovo je najveće blaženstvo.

Lik koji lebdi nad brežuljcima ogromnih je razmjera, ali točno prikazuje oblik i karakteristike tijela u kojem je Gospod posljednji puta živio na zemlji. On se pojavljuje u sjedećem stavu sa prekriženim nogama, sastavljenih ruku, obučen u žutu odjeću budističkih svećenika, ali je nosi tako da mu je desna ruka razgolićena. Izraz lica ne može se lako opisati, mogli bi reći da je bogoliko, da ujedinjuje mirnoću i snagu, mudrost i ljubav, koliko to mi uopće možemo sebi predstaviti. Lice je žučkasto bijelo, crte se jasno izražavaju, čelo široko a oči plemenito velike, blistave i tamno plave, usne rumene i čvrste. Kosa je crna i valovita, nije upletena po hinduskom običaju niti obrijana na način istočnjačkih svećenika. Odrezana je u visini ramena, podijeljena po sredini i zabačena sa čela unatrag. Priča kaže da je princ Sidarta napustio svoj dom jer je želio pronaći istinu. Uzeo je svoju dugu kosu i otsjekao je tik iznad svoje glave jednim zamahom mača i da je kasnije uvijek držao kosu na toj dužini.

Jedna od najupadljivijih karakteristika ove izvanredne pojave je sjajna aura koja okružuje lik. Ona se sastoji iz koncentričnih kugli kao i kod svih visoko razvijenih ljudi. Svjetlost koja obasjava lik istovremeno je blistava i providna pa se može lako vidjeti lice i odjeća. Izvan ove unutarnje kugle je prsten divne ultramarinske plave boje, zatim redom žarko zlatno žuti, bogato grimizni, čisto srebrno bijeli i veličanstveno skarletni. U stvarnosti to su kugle ali kada se taj sav zabljeskujući sjaj promatra izgledaju kao obojeni prstenovi.

Usporedi zastavu Dalaj Lame i boje u auri Bude:     

Kada je završena Sutta, uzima Gospod Maitreja zlatni pehar vode sa oltara i drži ga nekoliko trenutaka iznad svoje glave, a to isto čini i masa ljudi sa svojim posudama. Kad ga On odloži na oltar pjeva se stih:

“On je Gospod, Svetac Koji posjeduje savršeno znanje, Koji posjeduje osam vrsta znanja i Koji je izvršio petnaest svetih vježbi, Koji je pošao dobrim putovanjem koji vodi do Budastva, Koji poznaje tri svijeta, bez premca, Učitelj bogova i ljudi, Blagoslovljeni, Gospod Buda.”

Kada se sve završi odrazi se na licu Gospoda smiješak neizrecive ljubavi, dok On diže desnu ruku u položaj blagoslova, među ljude pada prava kiša cvijeća. Članovi Bratstva se klanjaju a masa ljudi baca na tlo. Lik polako blijedi, dok okupljeno mnoštvo daje izraz svoje radosti i veličanja. Postepeno Bratstvo i mnoštvo ljudi se razilazi, a dolina zapada u mir i postaje pusta kao što je to bila prije ove ceremonije. Samo neizrecivo blaženstvo struji zrakom nevidljivo za svjetovno oko i uho, da bi opet čovječanstvo i Zemlja koju nastanjuje smoglo snage za godinu koja slijedi.

uredio N. prema “Majstori i Put” od C.W.L.