JEDAN PREDGOVOR I NADAHNUĆE ZA OPIS SVRHE POSTOJANJA I RADA TEOZOFSKOG DRUŠTVA

Djela koja iznosimo pred sud javnosti predstavljaju rezultat intimnih poznanstava sa adeptima i proučavanja njihove nauke. Namijenjeno je onima koji su spremni da prihvate istinu gdje god naišli na nju, i da ustanu u njenu obranu čak i ako to znači suprotstavljanje općeprihvaćenim predrasudama. Ona predstavljaju i pokušaj da se pomogne ozbiljnim proučavateljima da uoče najvažnije principe koji čine bit drevnih filozofskih sistema. Teozofija je pisana potpuno iskreno. Namjere pisaca bile su da budu potpuno nepristrani i da izlože istinu bez ikakve zlobe ili predrasuda. Ali ona nema ni milosti prema etabliranim neistinama, niti pokazuje ikakvo poštovanje prema neopravdano prisvojenom autoritetu. Ona insistira na razotkrivanju skrivene prošlosti, čija vrijednost leži u dostignućima koja su predugo skrivana od javnosti. Ona zahtjeva vraćanje onoga što je bilo posuđeno pravom vlasniku, kao i oslobađajuću presudu za mnoge slavne ali i oklevetane osobe. Njen kriticizam nema za cilj da promovira niti jednu vrstu kulta, niti jednu vjeroispovijest niti ma koju znanstvenu hipotezu. Ljudi i stranke, sekte i škole mišljenja, samo su prolazne pojave sadašnjeg trenutka u razvoju svijeta. ISTINA, visoko postavljena na stijeni neuništivog adamanta, jedina je vječna i svemoćna.

Mi ne vjerujemo ni u kakvu magiju koja nadilazi okvire i kapacitet ljudskog uma niti u „čuda”, bilo da ih nazivaju božanskim ili sotonskim, ukoliko ona podrazumijevaju nadilaženje zakona prirode koji oduvijek postoje. Ljudsko srce još uvijek nije iznijelo sve svoje tajne i još nismo ovladali, pa čak ni uspjeli da shvatimo, pun raspon njegovih moći. Da li pretjerujemo ako vjerujemo da bi čovjek trebao da razvija u sebi nove vrste osjećajnosti i da se ponovo zbliži sa prirodom? Sama logika evolucije bi nas morala poučiti toliko, ukoliko je pratimo do njenih krajnjih, potpuno zakonitih zaključaka. Ukoliko je negdje na uzlaznom putu, od biljaka ili mekušaca do najplemenitijeg soja ljudi, nastala duša obdarena intelektualnim kvalitetama, ne može djelovati nerazumno zaključak, kao i vjera u to, da se sposobnost opažanja isto tako dalje razvija u čovjeku, omogućujući mu da otkrije činjenice i istine koje leže izvan granica naše svakodnevne spoznaje.

Proteklo je dosta vremena dok, željni da nekako riješimo ove složene probleme, nismo stupili u kontakt sa izvjesnim ljudima, obdarenim tako zagonetnim moćima i tako dubokim znanjem da smo ih zaista mogli označiti kao „mudrace sa Istoka”. Gutali smo svaku riječ njihovih uputa. Oni su nam pokazali da kombinirajući znanost sa religijom, postojanje Boga i besmrtnost ljudskog duha mogu biti prikazani baš kao i neki Euklidov problem. Po prvi puta smo postali uvjereni da u filozofiji Istoka nema mjesta ni za kakvu drugu vjeru osim apsolutne i nepokolebljive vjere u neograničene mogućnosti čovjekovog vlastitog besmrtnog bića. Učili su nas da ove neograničene mogućnosti potiču od srodnosti ljudskog duha sa Dušom Svijeta, sa samim Bogom! On se, rekli su, jedino i pojavljuje putem ljudskog duha. Čovjekov duh predstavlja dokaz za božji duh, kao što jedna kap vode predstavlja dokaz da postoji izvor iz koga je potekla. Recite nekome tko nikada nije vidio vodu da postoji ocean koji je njome ispunjen, i on će morati da prihvati vašu izjavu samo na osnovu vjere, ili će je potpuno odbaciti. Ali dopustite da jedna kap padne na njegov dlan, i on će pred sobom imati činjenicu na osnovu koje će moći da zaključi sve ostalo. Poslije toga će biti u stanju da postepeno shvati da postoji beskrajni i neizmjerno dubok ocean vode. Slijepa vjera neće više biti nužna, on će je zamijeniti ZNANJEM. Kada vlastitim očima vidi smrtnog čovjeka kako pokazuje nevjerojatne sposobnosti, kako uspijeva da upravlja silama prirode i otvara vrata duhovnog svijeta, um koji je sklon razmišljanju postaje uvjeren da ako duhovni Ego jednog čovjeka može sve to da čini, onda moći DUHA OCA moraju biti razmjerno toliko veće koliko čitav ocean nadilazi jednu kap vode, u pogledu volumena i mogućnosti. Dokažite postojanje čovjekove duše pomoću njenih čudesnih moći i dokazali ste postojanje Boga!

Tijekom našeg proučavanja se pokazalo da misterije uopće nisu nikakve misterije. Imena i mjesta, koja za zapadnjaka imaju značaj jedino kao pojmovi iz istočnjačkih bajki, pokazali su se kao istiniti. Ispunjeni poštovanjem stupili smo u hram Izide da uklonimo veo sa „one koja je bila, koja je i koja će biti” u drevnom Saisu, da pogledamo kroz zderan zastor Svetinje nad svetinjama u Jeruzalemu, pa čak i da istražujemo u kriptama koje su nekada postojale ispod svete zgrade tajanstvenog Bath-Kola. Filia Vocis, kćer božanskog glasa, odazvala se sa svog milostivog prijestolja zastrtog velom, a nauka, teologija, i svaka ljudska hipoteza i koncepcija koje su potekle iz nesavršenog znanja zauvijek su izgubile svoj autoritet u našim očima. Jedini živi Bog progovorio je kroz svoje proročište, kroz čovjeka i mi smo bili zadovoljni. Takvo znanje nema cijenu, ono je bilo skrivano jedino od onih koji se nisu obazirali na njega, koji su mu se izrugivali ili poricali da ono uopće postoji.

Slutimo da će nas takvi zasuti kritikom, cenzurom, a možda i otvorenim neprijateljstvom, mada prepreke na našem putu ne izviru iz ispravnih dokaza, iz potvrđenih povijesnih činjenica, niti im je uzrok nedostatak zdravog razuma u javnosti kojoj se obraćamo. Moderna misao, kako u religiji tako i u znanosti, primjetno klizi u liberalnijem smjeru. Racionalisti su svakim danom sve bliži točki na kojoj će biti prinuđeni da dignu ruke od despotskog monopola suda javnosti, kojim su dugo raspolagali i koristili se njime.

Stoljeća podčinjenosti diktatu nisu uspjela da smrznu životnu krv ljudi i kristaliziraju je oko jezgre slijepe vjere. Dan kada se ljudima gospodarilo putem dogmi stigao je do svog sutona.

Naš rad, otuda, pokušava da ishodi javno priznanje hermetičke filozofije, drevne, univerzalne Mudrosti-Religije, kao jedinog mogućeg ključa za spoznaju Apsoluta, kako u znanosti tako i u teologiji. Kako bismo pokazali da smo potpuno svjesni težine svog poduhvata, možemo već na početku da izjavimo kako nećemo biti iznenađeni ukoliko nam se na putu ispriječe sljedeće grupe:

Kršćani, koji će primijetiti da dovodimo u pitanje dokaze istinitosti njihove vjere.

Znanstvenici, koji spadaju u istu grupu kao i rimokatolička crkva sa svojim pretenzijama na nepogrešivost, tako da u izvjesnim detaljima čak i mudraci i filozofi starog vijeka stoje iznad njih.

Pseudo-znanstvenici, koji će, naravno, bijesno upirati prstom u nas.

Najširi krugovi svećenstva i „slobodnih mislioca”, koji će nam zamjeriti da ne prihvaćamo ono što oni rade, već zahtijevamo prepoznavanje cijele istine.

Intelektualci i najrazličitiji autoriteti, koji skrivaju svoja prava uvjerenja zazirući od ukorijenjenih predrasuda.

Plaćenici i paraziti iz redova tiska, koji prostituiraju njenu ogromnu moć, koja nadilazi silu kraljeva, i blate plemenite ciljeve svoje profesije, kojima će biti lako da ismijavaju stvari previše čudesne da bi ih shvatili, jer za njih cijena jednog novinskog članka uvelike nadilazi vrijednost iskrenosti.

Od mnogih će doći iskrena kritika, a od mnogih, licemjerne fraze.

Ali mi gledamo u budućnost. Nadmetanje koje se trenutno odvija između stranke koja zastupa savjest javnosti i stranke koja brani reakciju već je stvorilo preduvjete za zdraviji način razmišljanja. Ono će sigurno na kraju dovesti do zbacivanja zabluda i trijumfa Istine.

Da ponovimo još jednom, cilj naših napora je svjetlija sutrašnjica.

Pa ipak, kada razmotrimo ogorčeni otpor kome smo pozvani da se suprotstavimo, tko bi od nas imao veće pravo da, ušavši u arenu, ispiše na štitu pozdrav koji je rimski gladijator uputio cezaru: MORITURUS TE SALUTÂT! (Umirući te pozdravlja!)

priredio i prilagodio: N.

Opatija, 2018

H.P.B., Isis Unveiled, Preface, NY 1877