(Sažetak kratkog predavanja od 27.12.2006.)

Savršenstvo dolazi od Boga. Budući da Božanstvo očituje Sebe u svijetu u nama je ugrađeno savršenstvo. U tom smislu čovječanstvo prestaje biti fenomen ili kolektivni entitet, nego štoviše predstavlja osnovni korak u evoluciji te kao takav djeluje kao suštinska poveznica između Boga i svijeta. Kolektivna evolucija ljudske svijesti odvija se zahvaljujući nastojanju svakog pojedinca da se kreće izvan zemaljskog gliba utirući vlastiti put prema Istini – krajnjem stanju onoga Što Jest.

U osnovi, svi životi su isti po svom procesu evolucije. Sve dok ljudska duša još ne postigne dovoljnu zrelost, ona živi u ‘bijegu’, izbjegavajući shvaćanje svakog stanja svjesnosti. Tome su uzrok dva glavna svojstva uma: projekcija i zamračenje.

Možda je za nas suštinski zadatak promatranje života u njegovom vlastitom procesu. Šri Ram je to opisuje jasnije:

Životni proces, neumoljivi proces širenja, ne dopušta nikome da se izdvoji iz svoje struje. Nitko ne može pobjeći od vlastitog unutarnjeg procesa koji je dio ukupnog života ili evolucije.

Život na dubljim razinama dopušta nam da opažamo najsuptilnije stvari. Štoviše, on također razotkriva svoju tajnu: čovjek ne samo da može vidjeti veličanstvene stvari nego može opaziti i ‘dušu’ veličanstvenih stvari. Tada je život neprestano razotkrivanje njegovog ‘neumoljivog procesa širenja’. Ukratko, on je sama evolucija.

Na dubljoj i skrivenoj razini život (svijest) se ne može razlikovati od univerzalne sveprožimajuće energije – ‘skrivenog života koji titra u svakom atomu’ u Univerzalnoj molitvi Annie Besant. Kada Svjetlo na Putu opominje: ‘Nemoj živjeti ni u sadašnjosti ni u budućnosti već u vječnosti’, život predstavlja svijest koja je bezvremena.

Svatko od nas ostvario je Istinu u određenoj mjeri, pa su sve naše istine stoga relativne, to jest, mi još uvijek živimo u obmani. Najveća je iluzija odvojenosti. Da bi se ostvarila istinska božanska priroda, čovječanstvo mora spoznati istinu koju upanišade nazivaju ‘istinom nad istinama’ – bratstvo. To se spoznaja stječe individualno, no koristi čitavoj ljudskoj rasi. Dakle, traganje za istinom nije i ne može biti stvar osobnog interesa, čak i ako taj interes obuhvaća najviše naučavanje na zemlji. Naše traganje mora proizaći iz istinske brige za našu braću.

Dobro poznata izjava Jiddu Krishnamurtija: ‘Istina je zemlja bespuća’, izazvala je reakciju mnogih. Znači li ‘bespuće’ da ‘ne postoji put’? To znači da ne postoji pripremljen put. No, znači li to da ne treba put tražiti radi sebe? Jedini put mora biti vlastiti put.

Svatko tko je shvatio da je on sam put i cilj vlastitog traganja, shvatio je da je ego otpao. Sada se učenik poistovjećuje s Univerzalnom Sviješću, s Vječnim Životom. U tom trenutku – kao Isus kada se poistovjetio s principom Krista – on može reći: ‘Ja sam Put, Istina i Život.’ Put, koji svatko krči sam, postaje univerzalan kada je spoznata istina. Istina o Onome Što Jest je da je sve jedna svijest u procesu evolucije, u Vječnosti, da bi se spoznala bezvremenost.

Takav može biti svatko od nas, jer svaki čovjek koji je svjestan da svugdje, iznutra i izvana, postoji samo svijest koja se razvija prema najvišem Biću, može prihvatiti poruku: ‘Ti si svjetlo svijeta….Neka tvoja svjetlost sja pred ljudima.’

[Članak I am the Path, the Truth and the Life preuzet je iz Daily News Bulletin, Adyar, 2006.; preveli: Željko i Inga]