Požrtvovnost je radost za ljude koji imaju čak i samo jedan letimičan dojam istine. Njih odmor više ne privlači. Nažalost, za mnoštvo drugih koji se pridružuju Društvu, Teozofija nije svjetlo koje osvjetljava put ka istini. Njima nedostaje revnost i odlučnost za napor samoispitivanja, te zaborav osobnih interesa i neudobnosti. Stoga, od svuda čujemo da postoji pomanjkanje radnika i da sav teret posla, od podučavanja do čišćenja sobe Lože, često pada na onih nekoliko neustrašivih.

U svom članaku “Je li Teozofija Religija?”, H.P.Blavatsky piše: Njene (Teozofske) doktrine, ako se ozbiljno studiraju, povlače za sobom nadahnjujuće snage promišljanja i bude unutrašnje u životinjskom čovjeku, svaku do sada uspavanu snagu za dobro u nama, a također i moć zapažanja istinitog i stvarnog, kao suprotnost neistini i nestvarnom.

U mnogim grupama u cijelom svijetu članovi studiraju teozofsku literaturu i pokušavaju razumijeti bitne doktrine i učenja. Ali nešto nedostaje, jer nema dinamičke promjene koju u ovom odlomku H.P.B. spominje. Prema njoj, ako su promišljene, promatračke sposobnosti i snaga za činiti dobro su posljedica učenja otkrivenog, pa čak iako i u jednom neznatnom postotku studenata, u našim Sekcijama i Ložama biti će očita veća revnost i inteligentnija briga. Mnogo će više članova prionuti aktivnostima i prihvatiti odgovornost u duhu altruizma i srdačne suradnje.

Dopustite da razmotrimo što je to što nedostaje. Možda postoji nerazumjevanje o onome što mi podrazumjevamo pod studijem. Studij svih onih predmeta koji ne vode ka Vječnom, je u velikoj mjeri ovisan o prikupljanju obavijesti i koristi intelekt. Dok istinski duhovni ili teozofski studij koji pokazuje put ka Vrhovnom mora biti nešto drugo. On se ne sastoji samo od čitanja knjiga i održavanja rasprava u kojima sudionici izbacuju svoje ideje i stavove, što je Gospođica Ianthe Hoskins jednom nazvala izmjenom neznanja. Već studij mora baciti svjetlo na velike probleme života – problem patnje, otkrivanjem istinitog smisla i svrhe života, i tako dalje.

Kao što je H.P.B. naglašavala svojim studentima, energija ne smije biti izgubljena na nebitno i obično, već privedena da u potpunosti nosi mudre riječi, izgovorene ili pisane. Ona izjavljuje da, um mora biti odvojen od svih ideja dobivenih “nasljedno, obrazovanjem, okolinom, ili od drugih učitelja”. On mora biti svjež i slobodan da bi stvarno čuo što je rečeno. Mora postojati pažljivo opažanje života i zrelo mišljenje da se iscijedi sadržaj iz onoga što je pročitano ili što se čulo, istinitog za nas same i onog što se tiče problema s kojim se suočavamo. Ozbiljan student ne studira samo knjige već također i prirodu u svim njenim pojavljivanjima, uključujući djelovanje ljudskog uma i obmane koje stvara, kao i značenje i ljepotu svih živućih oblika. Ako je ozbiljan studij na ovaj način urađen, postat će temeljnom promjenom u načinu našeg života. Ozbiljan studij podrazumijeva da naša pažnja i pokušaji ne budu povremeni, da se ne javljaju na mahove, ili površno. Putovanje prema Vrhovnom ili Vječnom je najviše od ljudskih postignuća.

Tu i tamo, članovi su studirali ono što oni vjeruju da je Teozofija, pretpostavljajući da je skoro sve neobično ili neodredeno, filozofsko ili religiozno, Teozofija. Ali kako doslovno značenje riječi naznačuje, Teozofija je prastara mudrost, učenje koje budi ljudsku svijest ka njenoj vlastitoj prirodi i ka njenoj težnji jedinstvu u odnosu sa svime što postoji. Postoje beskonačne mogućnosti svjesnosti – ljepota, smisao i ljubav – u svijesti, a njihovo otkrivanje je potisnuto dogmatičnim idejama, ukočenim umom i slijepim vjerovanjem.

Učenja koja ne vode prema altruizmu, duhovnom raspoznavanju, skladnom i samilosnom djelovanju, unutrašnjoj slobodi, imaju malo što zajedničkog s Teozofijom.

Ljudi mogu misliti da će ljudske snage prosuđivanja dosegnuti velike vrhunce i da će dokazati svoju vrijednost znatnim postignućima. Istina je, koristeći racionalne sposobnosti čovječanstvo će otkriti mnoštvo prirodnih zakona.
Izumiti takve stvari kao što je to visoko usavršeni kompjuter koji je upotrijebljen za prodiranje u nebo i planete. Ali taj isti ljudski um nije u mogućnosti ispravno razmišljati u pogledu jednostavnih stvari. Nisu potrebne posebne snage da se vidi jedan stalan porast u naoružavanju koje čini svijet sve više i više opasnim, nasilnim i nesigurnim. Zašto ljudi ne bi ostvarili to da ratovi i sukobi ne povećavaju mržnju i da mržnja ne stvara ratove? Čak i pametni Ijudi ovog svijeta ne odustaju od okrutnosti i zlobe prema djeci, ženama, zatvorenicima i milionima životinjama u laboratorijima, tvornicama farmi i zatvorima. Potrebno je samo jednostavno zaključivanje da se ostvari da ovo odjekne u ljudskoj svijesti. Bešćutna i zla djelovanja izvršena od ljudskih bića prema drugim ljudima, uključivši pokolje i genocide, su izravna posljedica podržavanja brutalnosti. Slično kao i, promaknuće pohlepe za novcem ili moći ili zadovoljstvo isticanja sebičnosti i omalovažavanje temeljnih vrijednosti.

Očigledno, um koji pokazuje iznimno racionalan sadržaj kad podupire svoju vlastitu slavu, taštinu, uspjeh i tako dalje, i nije u mogućnosti da vidi povezanost u očiglednim i bitnim svakodnevnim stvarima. Prikladno, ako napravimo razliku izmedu racionalnih i razboritih snaga, možemo reći da su prve utemeljene u sebičnoj motivaciji, dok je Razboritost ili Buddhi čista i inteligentna moć zapažanja povezanosti. Studij božanske mudrosti namjenjen je da potiće Razboritost, koja usput razvija uspavanu snagu za dobro unutar nas.

Potraga za istinom, kroz dubok studij učenja mudrosti, kontemplacijom, i pročišćavanjem uma, je blisko povezano sa životnom snagom i djelotvornošću rada Teozofskog Drušiva. Svaki aspekt toga rada, bilo da je upravljen na sastanak ili izvođenje skromnog zadatka za Ložu, treba biti ispunjen s ovom visokom namjerom. Ako mi omogućimo da Društvo bude sastavljeno od tražitelja istine koji ostvaruju jedinstvo prirode postojanja, i u najmanjoj mogućoj mjeri, ono će nastaviti biti jedan snažan instrument u rukama onih dobrotvomih snaga koje vode ne samo tjelesnu već moralnu i duhovnu evoluciju na ovom planetu.

(26 prosinca 1998) preveo Nino – veljača 1999.