Simpozij je održan ujutro 30. prosinca pod predsjedavanjem gospodina Perttija Spetsa, glavnog tajnika u Švedskoj. Sudionici su bili gospođa Maureen Atkinson (Ujedinjeno Kraljevstvo), gospodin Isaac Jauli (Meksiko/Španjolska) i gospođa Kristi Elo (Finska).

Maureen Atkinson

Gospođa Blavatsky je rekla da je bilo više teozofa izvan Teozofskog društva nego u njemu. Bilo je to vrijeme kada je na stotine, ako ne i na tisuće ljudi, pristupalo Teozofskom pokretu. TKO je, dakle, teozof i ŠTO je teozof? Kako ćemo ga prepoznati ako ga vidimo? Postoji li način da to saznamo? Što bismo trebali očekivati da vidimo? Jesu li potrebne neke sposobnosti da bi se postalo teozofom?

Jedan od Majstora nam je rekao: STUDIJ, MEDITACIJA i SLUŽENJE. Kamo bi čovjek trebao otići? Postoji li neko posebno mjesto za učenje te vještine. Kada je pravo vrijeme? Trebamo li Učitelja ili Gurua?

Toliko mnogo pitanja – no nije li to otkuda moramo krenuti? Možda, a ako krenemo tim putem zajedno, pokušat ćemo istražiti i možda pronaći neke odgovore na prvobitno pitanje: ‘Tko je teozof?’

Isaac Jauli

Kada je H. P. Blavatsky u Ključu Teozofije povukla razliku između teozofskog naučavanja i Teozofskog društva, ustrajavala je na tome da je potonje grupa članova koji streme teozofskom uzoru. Ona ne tvrdi da su oni teozofi, već nagovještava da su se ti članovi okupili oko teozofskih naučavanja koja, ako se primijene, mogu pretvoriti neke od njih u teozofe.

Ako si postavimo pitanje, težimo li doista postati teozofima, velika većina članova odgovorit će potvrdno. No, čovjek bi trebao razmotriti još jedno pitanje: Što bi članovi trebali učiniti da zasluže da ih se naziva teozofima? Poslužit ću se alegorijom o sjemenu i drvetu; mogla bi nam pomoći da se približimo mogućem odgovoru. Mogli bismo reći da je sjemenu potrebno samopouzdanje, uvjerenje, vjerovanje da njegova smrt nije kraj, već početak istinskog i divnog postojanja. Ljudski strah od nestajanja – više ga nema. Je li tako? Ili sjemenka pretpostavlja da će nastaviti postojati u drvetu? Nesumnjivo, u sjemenci postoje mehanizmi koji će je preoblikovati u ogromno stablo koje će i samo odumrijeti – pa neka se i to dogodi.

U našem slučaju, samo nekolicina slijedi intuitivni zov duše i dopušta da se to dogodi. Većina ostaje samo naučnicima, studentima, ponavljajući odlomke i mišljenja starih teozofa osjećajući se ugodno u našim ograncima. No, H. P. Blavatsky je upozoravala da se Teozofija mora primijeniti, i tako se osloboditi beskorisnih zastranjenja u vidu dojmljivih besjeda i govorničke vještine.

Možemo li to nazvati varljivom igrom osobnog ega? Pretvaramo se da smo teozofi, no ostajemo na razini studenta, a da nismo učinili stvarni korak prema oplemenjivanju naše sudbine, poput vojnika koji korača u mjestu, tobože hoda, no ostaje na istom mjestu.

Kristi Elo

Prvi cilj Teozofskog društva je oblikovanje jezgra Univerzalnog Bratstva. Svrha dva druga cilja je podržavanje prvog. Na fizičkoj razini, prvi cilj je općeprihvaćen. Ljudska prava su danas vrlo prisutna u medijima, a ljudi ih provode i zahtijevaju, koristeći se pritom čak i uličnim nasiljem. Svi mi vidimo mnoge probleme i mnogo patnje diljem svijeta. Što stvarno znači oblikovanje jezgra Univerzalnog Bratstva?

‘Oblikovati’ označava djelovanje, no koju vrstu djelovanja? Bhagavadgita priopćava da je ispravno djelovanje ‘djelovanje bez djelovanja’ koje proistječe iz mudrosti ŽIVOTNE JEZGRE, iz duboke Tišine. Naša je zadaća osloboditi njenu ogromnu Snagu kroz našu osobnost. Priroda te jezgre je suosjećanje. U toj je jezgri prisutna Božanska Mudrost koja je skrivena u srcu svakog ljudskog bića. Djelujući u duhovnoj tišini, iznutra, čovjek može razriješiti probleme na način koji će koristiti čovječanstvu kao cjelini.

Djelovanje na fizičkoj razini, činjenje dobrih djela, važno je, ali to nije dovoljno. Kada se riješi jedan problem, pojavljuje se drugi. Čitav život je Jedan. On se ne može podijeliti na dva dijela, fizički i duhovni, postoji samo JEDAN ŽIVOT. Da bismo naše djelovanje učinili učinkovitim, potrebna je provala osjećaja iz Središta Tišine.

Naša plemenita zadaća, naša dharma kao članova Teozofskog društva, je da oblikujemo jezgru u kojoj je prisutan Život. Ta jezgra je neograničena, donosi sreću i sklad sirotom čovječanstvu. Pojedinci koji mogu biti pročišćeni instrument te Snage djeluju na fizičkoj razini.

Gospođa Blavatsky je u pismu američkim teozofima poslala vrlo tajanstvenu poruku. Napisala je da razumije članove koji djeluju za dobrobit. ‘No, moramo izvršiti još važniju zadaću.’ Nije objasnila značenje tih riječi, jer to nije moguće opisati. Djelujući iz duboke tišine možemo naučiti tajnu žrtve u namjeri da posvetimo rad Teozofskog društva.

U Bibliji je rečeno da je mjesto na kojem se čovjek nalazi sveto. To se događa kada čovjek neprestano živi u jezgri života u kojoj su odvojenost i sebičnost nepoznate. U knjigama i rukopisima velikih Osnivača i vođa Društva postoji naučavanje i savjet o tome kako otvoriti vrata prema jezgri života, jezgri vječne Ljubavi. Istinski teozof je čovjek koji pokušava pročistiti svoju osobnost da otkloni prepreke koje sprječavaju dodir s tim tajnim duhovnim izvorom u njegovu srcu.

[Članak Symposium:‘ Who is a Theosophist?’ preuzet je iz Daily News Bulletin, Adyar, 2006.; preveli: Željko i Inga]