Simpozij: ‘Kako Teozofija dovodi do savršenstva’

(30. prosinca 2006.)

Gospodin Navin Kumar (Mumbai)

Kada se osvrnemo oko sebe, vidimo ljude na svim stadijima savršenstva – neke koji su na neki način savršeniji od drugih. Povijesni zapisi svih naroda puni su zapisa o genijalnim ljudima u raznim područjima ljudske djelatnosti – ljudima koji su u svojim posebnom pravcima djelatnosti i sposobnosti bili daleko iznad ostalih. Znamo i za Savršene Ljude koje nazivamo Majstorima Mudrosti.

Majstor Hilarion dao nam je Tri Velike Istine, od kojih prva daje nagovještaje o ‘savršenstvu’ kojem bismo trebali težiti: ‘Čovjekova duša je besmrtna, a njena budućnost je neograničen rast i veličanstvenost.’

Glavne ideje koje su dio okultne filozofije, a koje nam razotkriva Teozofija su sljedeće:

Evoluciju čovječanstva na zemlji vodi okultna Hijerarhija.

Život se razvija postupno, stadij po stadij, kroz mineralno, biljno, životinjsko i ljudsko carstvo.

Kroz proces reinkarnacije čovjek razvija latentne sposobnosti i snage.

Čitanje i razmatranje uz pomoć teozofskih knjiga razvija u nama sposobnost da razlikujemo stvarno i lažno. Sljedeći korak treba biti u pravcu odsutnosti želja, dobrog vladanja i ljubavi. Kada učinimo napor u tom pravcu, polagano shvaćamo da će Zakon Dužnosti i Zakon Žrtve upravljati našim životima ako želimo postići mir i ostvariti svrhu života. Teozofija nam time nagovještava kako živjeti višim životom koji nas privodi savršenstvu.

Dr. (gđa) Abha Srivastava (Varanasi)

Danas čitav svijet vodi slijepu utrku da stekne materijalno bogatstvo, ali to vanjsko postignuće stvara vakuum u našem unutarnjem jastvu. Premda svi želimo steći mir, radost i ljubav, griješimo u tome što ga nastojimo pronaći pogrešnim pristupima. Došlo je vrijeme da se zaustavimo i upitamo: Kamo idemo? Što želimo postići? Koji je naš konačni cilj?

Usred svjetske vreve zaboravljamo da smo iskre božanskog života, da je sjeme božanskog savršenstva u nama. Ljudska bića stvorena su od materije i duha. Duh u nama je dobrota individualizirana u ljudskom obličju. Naša je osobna odgovornost da se razvijemo kao zrno žita koje raste na sliku i priliku svog roditelja. Prvo, čovjek se rađa u svom fizičkom okružju, ali želja za savršenstvom vodi ga ponovnom rađanju u njegovu unutarnjem duhu. Tek tada on započinje svoje hodočašće prema savršenstvu.

Čovjek mora vježbati marljivo i redovito, usredotočeno i s entuzijazmom da bi postigao savršenstvo. Ako razmotrimo riječ ‘SAVRŠENSTVO’ slovo po slovo, lako ćemo razumjeti njeno značenje. Savršen je onaj čovjek koji ‘zamjećuje pogreške i spoznaje vječitu srž istine.’ Mi se na zemlji nalazimo s jasnom svrhom da povratimo naše izgubljeno nasljeđe kao djeca Boga.

Trebamo jasno razumjeti istinu da nam nitko osim nas samih ne može pomoći. Moramo se postupno i postojano nastojati odviknuti od prianjanja uz svjetovno.

Na kraju, mogu reći da nas Bog sve voli jednako, kao što majka voli svu svoju djecu, kao što sunčeva svjetlost jednako obasjava dragulj i komad ugljena. Dijamant odražava svjetlost, a ugljen ne odražava. Neka svatko od nas nastoji iznjedriti dragulj skriven u sebi kako bismo primili božansku svjetlost i ukrasili naše živote božanskim mirom, ljubavlju i radošću.

Gđa Avanti U. Mehta (Bhavnagar)

H. P. Blavatsky izjavila je bez oklijevanja da premda Teozofija nije religija, ona je sâmâ religija. Ona je Mudrost–Religija iz koje su potekle sve istinske religije koje su bile naučavane. Razmotrimo kako Teozofija vodi prema savršenstvu.

Na primjeru svojih života i osobina, Majstori i naši bivši i sadašnji vođe prikazuju da Teozofija znači slijeđenje puta koji nas vodi prema savršenstvu. Da bi ih slijedio na njihovu putu, aspirant bi trebao razviti svojstva koja su nagoviještena u tri teozofska klasika koji su neprocjenjivi za duhovne stremitelje: Do nogu Učiteljevih, Glas Tišine i Svjetlo na Putu.

Kao pomoć pri razvoju tih svojstava, želim navesti nekoliko Zlatnih Strofa koje se mogu podijeliti na dva dijela. Prvi se bavi primjenom ili ljudskim krepostima čiji je cilj stvaranje dobrog čovjeka (od životinjskog do čovječnog), dok se drugi bavi kontemplativnom ili božanskim krepostima, čiji cilj je od dobrog čovjeka stvoriti mudrog božanskog čovjeka. Slijedimo li vjerno ta pravila, bit ćemo spremni kročiti dalje putem, posvetiti se kontemplativnim vrlinama i postati istinski bogoliki, stječući znanje o Božanskom Planu. Zlatne Strofe su:

Ovladaj svojim govorom više nego svim drugim stvarima.

Ne govori malo s mnogo riječi, već reci mnogo s malo riječi.

Onog tko nikoga ne voli, čini mi se, nitko ne voli.

Od Boga se ne može dobiti nijedan dar veći od vrline, jer vrlina je savršen život, a pravo savršenstvo bilo kojeg bića je SREĆA tog bića.

Ljubav je sreća koja istječe iz duše, Boga u čovjeku.

Put za povezivanje s Njim je uvijek otvoren, a može ga pronaći i njime ići svaki čovjek ako to želi. On se najlakše može pronaći sudjelovanjem u Njegovu radu, odricanjem od sebe i sebičnosti kao što su oni učinili i živeći za ispunjenje volje Jednoga.

Dakle, možemo zaključiti da Teozofija svakako pomaže da lakše kročimo putem prema savršenstvu s razumijevanjem stečenim primjenom Teozofije u svakodnevnom životu.

[Članak Symposium on ‘How Theosophy Leads to Perfection’ preuzet je iz Daily News Bulletin, Adyar, 2006.; preveli: Željko i Inga]