Osnove ezoteričke filozofije – H.P.Blavatsky
Osnove Ezoteričke Filozofije iz zapisa H.P. Blavatsky
Predgovor i bilješke uredila Ianthe H. Hoskins
SADRŽAJ Predgovor Jedan temeljni Zakon Četiri Osnovne Ideje Tri temeljna prijedloga Šest nabrojanih stavki Pet dokazanih činjenica Tri nova prijedloga Tajna Doktrina: Zaključak Razotkrivena Izida: sažetak od deset točaka Dodatak A: Tajna doktrina i njen studij Dodatak B: Rječnik
(Tamo gdje Yanthe Hoskins iznosi citate iz Tajne Doktrine i Razotkrivene Izide, u većini slučajeva ova online inačica ima dulji citat nego što ga je ona upotrijebila, a rječnik je također širi od njezinog).
Predgovor Posebna zadaća koju je poduzela gospođa Blavatsky u svojim spisima, bila je upozoriti zapadnjački svijet na učenja tradicije Mudrosti, svete znanosti istoka. Ponovno je potvrdila drevnost i univerzalnost ovih učenja, poznatih od ranih stoljeća naše ere kao Teozofija. Za sebe je tvrdila da ima samo ulogu pisca i prenositelja. Način na koji je vidjela svoju zadaću jasno je izrečena u Predgovoru njezinog najvećeg djela, Tajne Doktrine, objavljene 1888. godine: Ove istine ni u kojem smislu nisu iznesene kao otkrivenje, niti se autor poziva na poziciju otkrivača mističnog znanja, koje bi se sada prvi put javno objavilo u povijesti svijeta. Jer ono što se nalazi u ovom djelu nalazi se rasuto po tisućama knjiga utjelovljujući spise velikih azijskih i ranih europskih religija. Skriveni pod znakom i simbolom, dosad su ostale nezapažene zbog tog vela. Ovim djelom sada se pokušalo sakupiti najstarija načela i napraviti od njih jednu skladnu i neprekidnu cjelinu. Rad na sakupljanju i objavljivanju svih spisa gospođe Blavatsky sada se bliži završetku, čineći ukupno devetnaest ili dvadeset značajnih tomova. Sastavljač ovih prikupljenih spisa, njezin dragi nećak Boris de Zirkoff, obavještava čitatelja da je pismo objavljeno u New York Daily Graphic-u od 30. listopada 1874. bio prvi članak koji je nedvosmisleno izašao iz njezine olovke. Godine 1877. njezino prvo veliko djelo, Razotkrivena Izida, pojavila se u dva velika toma. Slijedila su jedanaest godina kasnije dva toma Tajne Doktrine. Njezine posljednje knjige, Glas tišine i Ključ do teozofije, objavljene su 1889. godine. Ako se uzmu u obzir njezina duga i česta putovanja i slabo zdravlje, s razdobljima ozbiljnih bolesti, taj ogroman književni učinak u sedamnaest godina, i na jeziku koji nije bio njezin, čini se u najmanju ruku čudesnim. Treba napomenuti da, iako neka pisma i članci čekaju objavljivanje u „Collected Writings“, mnoge su knjige bile neprestano tiskane tijekom stotinu godina od njihovog prvog pojavljivanja. S takvim mnoštvom materijala, u kojima se teme kreću od biblijskog simbolizma do darvinističke teorije, od ispitivanja antediluvijalne flore i faune do citata svetih tekstova hinduizma i kabale, kao i filozofa, teologa i znanstvenika 19-tog stoljeća , bilo bi teško, ako ne i nemoguće, da čitatelj izvuče esencijalni okvir teozofskog sustava. Međutim, tu i tamo sama gospođa Blavatsky spašava proučavatelja postavljanjem i nabrajanjem izjava načela na kojima se taj sustav temelji. Ovdje predstavljena zbirka tih izjava služi poput Arijadnine niti u ogromnom labirintu informacija, opisa, objašnjenja, kritika, komentara i osobnih poduka koje predstavljaju njezin neizrecivi dar potomstvu. Gdje bi proučavatelj trebao početi? Tijekom zadnjih godina života gospođe Blavatsky okupila se oko nje u Londonu grupa ozbiljnih članova Teozofskog Društva, koji su uzeli za ozbiljno da proučavaju Tajnu Doktrinu, ispitujući je i pritiskajući je na daljnje razjašnjenje učenja. Srećom za nas, velika većina ovih usmenih uputa je zapisana i kasnije objavljena u transakcijama Blavatsky Lože, koja sada čini drugu polovicu X toma „Collected Writings“. Osim toga, tu je i mala, ali neprocjenjiva zbirka bilješki napisanih svojevremeno od strane jednog člana skupine, zapovjednika Roberta Bowena, koje je četrdeset godina kasnije iznio na vidjelo njegov sin, kapetan P.G.Bowen. Prvo tiskane 1932. u „Theosophy in Ireland“, ove bilješke su kasnije objavljene kao knjižica pod naslovom „Madam Blavatsky o tome kako proučavati teozofiju“, a one su ovdje objavljene u Dodatku A. Upravo iz tih bilješki učimo, ne samo o načinu, na koji, po njenom mišljenju, treba prići proučavanju, stavu i očekivanjima koja bi trebalo donijeti, već nadalje, i slijedu kojim se bitne izjave moraju uzeti prije upuštanja u cijeli taj rad. Osim toga, postavlja pred učenike osnovne ideje koje treba imati na umu. Njezino predstavljanje tih ideja, zajedno s dijelovima rada na koji priziva posebnu pozornost, čine veći dio ove zbirke. Razotkrivena Izida je nedvojbeno raštrkana i neuredna kompilacija, pokazujući izvanrednu erudiciju u ženi koja nije imala formalno obrazovanje i čija putujuća knjižnica izgleda da se nije sastojala od više od tridesetak knjiga. Tu je mnoštvo zanimljivosti, informacija i kritičkih komentara o istinski širokom rasponu predmeta, dubokom poznavanju okultne tradicije u njenim brojnim oblicima, ali materijal je predstavljen nekako zbrkano i često u oštro polemičnom tonu koji iznosi suvremene postavke. Na kraju toma II, gospođa Blavatsky sažima u deset točaka bitne elemente učenja koje je željela iznijeti pred čitatelja. Premda je to bio njezin prvi pokušaj postavljanja uredne izjave o temeljnim načelima ezoteričke filozofije izražene u njezinu djelu, ovdje se daje bitan odlomak, iz tog razloga što se, kako će se vidjeti, u to vrijeme nisu jasno razlikovala opća načela od sporednih materijala, tj. nisu se iznašala načela u pojedinostima. Govoreći o svojim okultnim instruktorima, koristila je ime Majstora, jer je od Njih, kako izričito navodi u „Ključu do teozofije“, proizašlo svo njeno znanje o teozofskom sustavu. Unatoč tome, potpuno joj je prepušteno da upotrijebi to priopćeno znanje, organizirajući materijal i razvijajući književne vještine kako najbolje zna. U pripremi odlomaka za ovu zbirku, korištena su tri aktualna izdanja „Tajne Doktrine“, a reference su date na sva tri, u sljedećem redoslijedu: Prvo izdanje 1888 / Treće izdanje 1893 / Adyar 6-tomno Izdanje. Budući da je ovdje cilj predstaviti osnovno učenje u najčitkijem obliku, došlo je do određene diskrecije u promjeni korištenja interpunkcije, velikih slova i kurziva, gdje se to smatralo prikladnim da bi olakšalo prvo upoznavanje sa tekstom. Svakom izvatku prethodi uvodna napomena, a rječnik pojmova dan je u Dodatku B. Popis onih ideja koje moraju biti prepoznate kao temeljne za teozofski sustav su u određenoj mjeri proizvoljne. Tako smo utvrdili da se gospođa Blavatsky predstavila studentima teozofije sa tri temeljna prijedloga, četiri osnovne ideje, sažetkom šest nabrojanih točaka, sa još pet dokazanih činjenica i deset točaka kojima se sažima osnova cijele „Razotkrivene Izide“. Ipak, iznad i izvan svih popisa i nabrojanih načela, uvijek mora postojati potvrda JEDNE – bezimene stvarnosti odakle i u kojoj sve stvari imaju svoj bitak. Budući da ne može biti razumijevanja Teozofije bez stalnog vraćanja na ovo temeljno jedinstvo, nedvojbeno iznošenje Jedinstva stavljeno je na prvo mjesto u ovom izboru izvadaka. I.H.H.
JEDAN TEMELJNI ZAKON – Uvodna napomena Ezoterička filozofija inzistira da ispod raznovrsnog svijeta našeg iskustva postoji jedna Stvarnost, izvor i uzrok svega što je bilo, jest i što će biti. Veliki predstavnik vedske tradicije, Shri Shankaracharya, jednostavno kaže: bez obzira na oblik koji se može dati glini, stvarnost predmeta uvijek je glina, a njezino ime i oblik su samo prolazne pojave. Tako su i sve stvari, koje proizlaze iz Vrhovnog Jednoga, i same to Vrhovno u svojoj temeljnoj prirodi. Od najviših do najnižih, od najvećih do najmanjih po imenu i obliku, beskonačna pojavnost manifestiranog svemira je Jedno. Ovo učenje temeljnog Jedinstva znak je teozofskog sustava. Iz toga slijedi da niti jedna doktrina utemeljena na krajnjoj dvojnosti – uvijek odvojenih duha i materije, Boga i čovjeka kao bitno različitih, dobra i zla kao vječne stvarnosti – ne mogu imati mjesto u Teozofiji.
JEDAN TEMELJNI ZAKON Korijensko jedinstvo krajnje suštine svakog sastavnog dijela spojeva u Prirodi, od zvijezde do mineralnog atoma, od najvišeg Dhyan Chohana do najmanje infuzorije, u punom prihvaćanju pojma, bilo da se primjenjuje na duhovne, intelektualne ili fizičke svjetove, temeljni je zakon u okultnoj znanosti. The Secret Doctrine I/120 – I/145 – I/179
ČETIRI OSNOVNE IDEJE – Uvodna napomena U okviru usmene nastave dane studentima u Londonu i snimljenim zapisima zapovjednika Bowena (vidi Dodatak A), gospođa Blavatsky je mnogo puta ponovila da proučavanje Tajne Doktrine ne može dati konačnu i cjelovitu sliku svemira. Mislila je, rekla je, da »VODI PREMA ISTINI«. Kao pomoć progresivnom razumijevanju, ona je tada naznačila četiri osnovne ideje koje student nikada ne bi trebao gubiti iz vida. Spontano davanje tih ideja predstavljeno je jednostavnijim jezikom nego u velikim djelima i stoga može poslužiti kao priprema za neko složenije izražavanje potpunijih iskaza.
ČETIRI OSNOVNE IDEJE Razmotrite slijedeća pravila: Bez obzira što čovjek proučava u Tajnoj Doktrini neka se um čvrsto drži slijedećih ideja: a) TEMELJNO JEDINSTVO SVEGA ŠTO POSTOJI. Ovo jedinstvo je potpuno drugačije od uobičajene ideje o jedinstvu, kao kad kažemo da su narod ili vojska jedinstveni, ili da je ova planeta ujedinjena magnetskim silnicama ili slično. Ovo učenje nije takvo. Ono uči da je postojanje JEDNA STVAR, a ne skup stvari povezanih zajedno. Temeljno je da postoji JEDNO Biće. To BIĆE ima dva aspekta: pozitivni i negativni. Pozitivni je Duh, ili SVIJEST. Negativni je MATERIJA, predmet svijesti. Ovo Biće je Apsolutno u svojoj osnovnoj manifestaciji. Budući da je apsolutno ne postoji ništa izvan njega. Ono je SVE-BIĆE. Nedjeljivo je, jer inače ne bi bilo apsolutno. Ako se može odvojiti neki dio, onda ostatak ne može biti apsolutan, jer bi se odmah pojavilo pitanje USPOREDBE između njega i odvojenog dijela. Uspoređivanje je nespojivo s idejom apsolutnosti. Stoga je jasno da ovo temeljno JEDNO POSTOJANJE, ili Apsolutno Biće, mora biti Stvarnost u svakom obliku koji postoji. Atom, Čovjek, Bog, su svaki pojedinačno, kao i svi zajedno, u svojoj krajnjoj analizi Apsolutno Biće, koje je njihova STVARNA INDIVIDUALNOST. To je ideja koju se mora uvijek držati u pozadini uma da bi činila temelj svake zamisli koja nastaje tijekom proučavanja Tajne Doktrine. Onog trenutka kad to čovjek zaboravi (a to se najlakše dogodi kad se zabavi nekim od mnogobrojnih intrigantnih aspekata ezoteričke filozofije) ideja ODVAJANJA prevlada i učenje gubi svoju vrijednost. b) Druga ideja koje se treba čvrsto držati je da NE POSTOJI MRTVA MATERIJA. Svaki, pa i zadnji, atom je živ. Drugačije ne može biti budući da je svaki atom sam po sebi u suštini Apsolutno Biće. Stoga ne postoji takva stvar poput „prostora“ Etera ili Akashe, ili kako god ga željeli zvati, u kojem se anđeli i elementali zabavljaju kao pastrva u vodi. To je uobičajena ideja. Istinska ideja pokazuje da je svaki atom materije, bez obzira na kojoj se razini nalazio, sam po sebi ŽIVOT. c) Treća osnovna ideja koje se treba držati je da je Čovjek MIKROKOZMOS. A budući da je tako, onda sve Nebeske Hijerarhije postoje u njemu. Ali zapravo ne postoji ni Makrokozmos niti Mikrokozmos već JEDNO POSTOJANJE. Veliko i malo su samo takvi kad se gledaju ograničenom sviješću. d) Četvrta i posljednja osnovna ideja koje se treba držati je ona izražena Velikim Hermetičkim Aksiomom. On stvarno zbraja i spaja sve druge. Kakvo je Unutrašnje takvo je Vanjsko, kakvo je Veliko takvo je Malo, kako je gore tako je dolje, postoji samo JEDAN ŽIVOT I ZAKON, i onaj koji ga rađa je JEDAN. Ništa nije Unutrašnje i ništa nije Vanjsko, ništa nije VELIKO i ništa nije Malo, ništa nije Visoko i ništa nije Nisko, u Božanskoj Ekonomiji. Što god čovjek izabrao za proučavanje u Tajnoj Doktrini, mora povezati s ovim osnovnim idejama. Kako studirati Teozofiju (vidi dodatak A)
TRI TEMELJNA PRIJEDLOGA – Uvodna napomena U Bowenovim bilješkama gospođa Blavatsky savjetuje proučavatelju da „prva stvar koju treba učiniti, čak i ako traje godinama, jest da shvati “Tri temeljna načela” koja su dana u uvodu“, majstorskom uvodu u „Tajnu Doktrinu“. Izjava o tri načela uvedena je sa sličnim inzistiranjem na njihovoj osnovnoj važnosti, a opet, zaključujući njihovu prezentaciju, gospođa Blavatsky potvrđuje da su to temeljne ideje teozofske tradicije. Tajna Doktrina je u većem dijelu komentar na odabrane stance iz pradavnog djela, Knjige Dzyan. Slijedeći suvremenu upotrebu, naslov njezine knjige uvijek se daje kurzivom, a njezine reference na staru ezoteričku filozofiju ostaju kao u izvornom izdanju, samo s početnim velikim slovima, Tajna Doktrina.
TRI TEMELJNA PRIJEDLOGA Čitatelj mora imati na umu da navedene Stance razmatraju samo Kozmogoniju našeg vlastitog planetarnog sustava i onog što je vidljivo oko njega, nakon Solarne Pralaye. Tajna učenja, koja se odnose na evoluciju univerzalnog kozmosa, ne mogu se iznijeti, pošto njih ne mogu razumjeti ni najviši umovi današnjice, te izgleda da postoji vrlo malo Upućenih, čak i među najvećima, kojima je dozvoljeno da razmišljaju o ovom predmetu. Štoviše, Učitelji otvoreno kažu da čak ni najviši Dhyan-Chohani nikad nisu prodrli u misterije izvan granica, koje razdvajaju milijarde solarnih sistema od tzv. “Centralnog Sunca”. Zato se, ono što je izneseno, odnosi samo na naš vidljivi kozmos nakon “Noći Brahme”. Prije nego što čitatelj nastavi sa razmatranjem Stanci iz Knjige Dzyan, koje čine temelj ovog djela, apsolutno je nužno da se upozna sa nekoliko osnovnih zamisli koje čine temelje i prožimaju čitav sustav misli koji je ponuđen njegovoj pažnji. Tih osnovnih ideja ima nekoliko i od njihovog jasnog razumijevanja ovisi razumijevanje svega što slijedi, stoga se ne treba ispričavati, što se od čitatelja traži da se prvo upozna s njima, prije nego što uđe u čitanje samog djela. Tajna Doktrina uspostavlja tri temeljna prijedloga: 1.Jedan Sveprisutni, Vječni, Bezgranični i Nepromjenjivi PRINCIP o kojem je nemoguće svako nagađanje, jer nadilazi moć ljudskih zamisli i može se samo umanjiti bilo kakvim ljudskim iskazom ili usporedbom. On je izvan opsega i dosega misli – riječima Mandukya (Mandukya – jedna od Upanišada, op.prev.) , “nezamisliv i neizreciv”. Da bismo te ideje učinili jasnijima čitatelju, upoznati ćemo ga sa postulatom da postoji Jedna Apsolutna Stvarnost koja prethodi svakom manifestiranom, uvjetovanom Biću. Taj Beskonačni i Vječni Uzrok, maglovito formuliran kao “Nesvjesno” i “Nespoznajno” današnje europske filozofije, je bez korijenski korijen “svega što je bilo, što je, ili što će ikada biti.” On je, naravno, oslobođen svih atributa i u biti nije ni u kakvom odnosu prema pojavnom, ograničenom Biću. To je “Bivstvo” prije nego Biće (na sanskrtu Sat) i izvan je svih misli ili mozganja. To “Bivstvo” je u Tajnoj Doktrini simbolizirano sa dva aspekta. U jednu ruku, apsolutnim Apstraktnim Prostorom, koji predstavlja golu subjektivnost, stvar koju nijedan ljudski um ne može isključiti ni iz jedne zamisli, niti je shvatiti. U drugu, Apsolutnim Apstraktnim Kretanjem, koje predstavlja Neuvjetovanu Svijest. Čak su i naši zapadnjački mislioci pokazali da je Svijest odvojena od promjene za nas neshvatljiva, a kretanje najbolje simbolizira promjenu, njenu osnovnu karakteristiku. Ovaj posljednji aspekt Jedne Stvarnosti također je simboliziran pojmom “Veliki Dah”, simbolom dovoljno slikovitim da mu ne treba daljnje objašnjenje. Tako je, otuda, prvi osnovni aksiom Tajne Doktrine to metafizičko JEDNO APSOLUTNO BIVSTVO, koje ograničena inteligencija simbolički prikazuje kao teološko Trojstvo. Parabrama (Jedna Stvarnost, Apsolut) je polje Apsolutne Svijesti, tj. one Suštine koja je izvan svih odnosa uvjetovanog postojanja i čije je svjesno postojanje uvjetni simbol. Ali, kad jednom u mislima prijeđemo tu (za nas) Apsolutnu Negaciju, nalazimo dualnost u suprotnosti Duha ( ili svijesti) i Materije, Subjekta i Objekta. Na Duh ( ili Svijest) i Materiju, međutim, treba gledati, ne kao na neovisne stvarnosti, već kao na dva lica ili aspekta Apsoluta (Parabrama), koji tvore temelj uvjetovanog Bića, bilo subjektivnog ili objektivnog. Smatrajući tu metafizičku trijadu Korijenom iz koga proizlazi cijelo postojanje, veliki Dah poprima oblik prekozmičke Zamisli. On je fons et ortigo (lat., izvor i podrijetlo, op.prev.) sile i svih individualnih svijesti, te osigurava vodeću inteligenciju u golemoj shemi kozmičke Evolucije. U drugu ruku, prekozmička korijenska materija (Mulaprakriti) predstavlja onaj aspekt Apsoluta koji leži u osnovi svih objektivnih razina Prirode. Baš kao što je Prekozmička Zamisao korijen sveukupne individualne svijesti, tako je Prekozmička Materija supstrat materije u raznim stupnjevima njene diferencijacije. Otuda će biti očigledno da je suprotnost između ta dva aspekta Apsoluta osnovna za postojanje “Pojavnog Univerzuma”. Odvojeno od Kozmičke Materije, Kozmička Zamisao se ne bi mogla pojaviti kao individualna svijest, pošto jedino kroz materijalnog nositelja (na sanskrtu, Upadhi) ova svijest izranja kao “Ja sam Ja”. Fizički temelj postaje nužan da fokusira zraku Univerzalnog Uma na određeni stupanj složenosti. A opet, odvojena od Kozmičke Zamisli, Kozmička Materija ostala bi prazna apstrakcija iz koje ne bi moglo proizaći nikakvo očitovanje svijesti. “Pojavni Univerzum” je stoga prožet dualnošću, koja je, tako reći, sama suština njegovog predpostojanja kao “manifestacija”. Ali, baš kao što su suprotni polovi subjekt i objekt, duh i materija, samo aspekti Jednog Jedinstva u kome su sintetizirani, tako i u pojavnom univerzumu postoji “to” nešto što povezuje duh sa materijom, subjekt sa objektom. To nešto, u ovom trenutku nepoznato zapadnjačkoj misli, okultisti nazivaju Fohat. To je „most“ kojim su “Ideje”, koje postoje u „Božanskoj Misli“, utisnute u kozmičku materiju kao „zakoni Prirode“. Fohat je stoga dinamička energija Kozmičke Zamisli, ili, gledano sa druge strane, on je inteligentni posrednik, usmjeravajuća snaga svakog pojavljivanja, “Božanska Misao” prenijeta i očitovana pomoću Dhyan Chohana, „Arhitekata“ vidljivog svijeta. Tako od Duha, ili Kozmičke zamisli, dolazi naša svijest, a od Kozmičke Materije nekoliko nositelja u kojima je ta svijest individualizirana i postiže jastvo, ili odraz svijesti, dok je Fohat, u svojim raznovrsnim pojavljivanjima, tajanstvena karika između Uma i Materije, oživljavajući princip koji elektrificira svaki atom u život. Slijedeći sažetak iznijeti će jasniju ideju čitaocu: (1.) APSOLUT; Parabrama Vedantina, ili Jedna Stvarnost, SAT, koji je, kako kaže Hegel, i Apsolutno Biće i Nebiće. (2.) Prvo pojavljivanje, neosobni, i u filozofiji, nepojavni Logos, prethodnik “pojavnog”. To je “Prvi Uzrok”, “Nesvjesno” europskih panteista. (3.) Duh-materija, ŽIVOT; “Duh Univerzuma”, Puruša i Prakriti, ili drugi Logos. (4.) Kozmička zamisao, MAHAT ili Inteligencija, Univerzalni Svijet-Duša, kozmički Noumenon (noumenon – nespoznatljivi svijet stvari koje nisu dostupne osjetilima, op.prev.) Materije, temelj inteligentnih djelovanja Prirode i u Prirodi, također nazvan MAHA BUDDHI. JEDNA STVARNOST; njeni dualni aspekti u uvjetovanom univerzumu. Nadalje, Tajna Doktrina potvrđuje: 2. Vječnost Univerzuma in toto (u cjelini, op.prev.) kao beskrajne razine, periodično je “igralište bezbrojnih Univerzuma koji se neprekidno pojavljuju i nestaju”, nazivanih “pojavnim zvijezdama” i “iskrama Vječnosti”. “Vječnost Hodočasnika” je poput treptaja Oka Samo-Postojanja (Knjiga Dzyan). “Pojavljivanje i nestajanje Svjetova je poput redovitosti plime i oseke”. Ova druga tvrdnja Tajne Doktrine je apsolutna univerzalnost tog zakona periodičnosti, plime i oseke, istjecanja i pritjecanja, koji je fizička nauka promatrala i zabilježila u svim područjima prirode. Izmjenjivanje Dana i Noći, Života i Smrti, Spavanja i Buđenja, zapravo su savršeno univerzalna i bez izuzetka, da je lako razumjeti kako se u njima vidi temeljni zakon Univerzuma. Štoviše, Tajna Doktrina naučava: 3. Temeljnu identičnost svih Duša sa Univerzalnom Nad-Dušom, koja je sama po sebi jedan aspekt Nepoznatog Korijena, i obvezujuće hodočašće svake Duše, koja je njena iskra, kroz Ciklus Inkarnacija (ili “Nužnosti) u skladu sa cikličkim i karmičkim zakonom, tijekom cijelog trajanja. Drugim riječima, nijedan čisto duhovni Buddhi (božanska Duša) ne može imati nezavisno (svjesno) postojanje prije nego što je iskra, koja je izašla iz čiste Suštine Univerzalnog Šestog Principa, ili NAD-DUŠE, (a) prošla kroz svaki elementalni oblik pojavnog svijeta te Manvantare, i (b) stekla individualnost, najprije prirodnim impulsom, a zatim samo-potaknutim i samo-osmišljenim naporima (provjerenim od njene Karme), uspinjući se tako svim stupnjevima inteligencije, od najnižeg do najvišeg Manasa, od minerala i biljke, do najsvetijih Arkanđela (Dhyani-Buddha). Stožerna doktrina Ezoteričke Filozofije ne priznaje da čovjek ima privilegije ili posebne darove, osim onih koje je stekao svojim vlastitim Egom preko osobnih napora i zasluga kroz dugi niz metamorfoza i reinkarnacija. Zato Hindusi kažu da je Univerzum i Braman i Brama, jer Braman je u svakom atomu univerzuma, budući da je šest Principa Prirode, raznovrsno diferenciranih aspekata, posljedica onog SEDMOG i JEDINOG, jedine Stvarnosti u Univerzumu, bilo kozmičkom ili mikro-kozmičkom. I zato se također gleda na psihičke, duhovne i fizičke permutacije, na planu pojavljivanja oblika, šestog (Brame, nositelja Brame), metafizičkom antifrazom kao iluzorne ili nestvarne. Jer iako je korijen svakog atoma pojedinačno i svih oblika kolektivno taj Sedmi Princip ili Jedina Stvarnost, ipak u svom pojavnom i privremenom pojavljivanju, nije ništa više od kratkotrajne iluzije naših čula. ………………………………………………………………………………………………………………………………………………. Takvi su temeljni pojmovi na kojima počiva Tajna Doktrina. The secret doctrine, I-13-20/I-42-48/I-79-85
ŠEST NABROJANIH STAVKI – Uvodna napomena Proučavanje tri temeljna prijedloga, savjetuje Gospođa Blavatsky, trebalo bi pratiti sa nabrojenim stavkama u Rezimeu na kraju I toma (I. dio). Čini se da je njezina namjera bila da se u nekoliko sređenih odlomaka skupe bitne značajke Tajne Doktrine koja je do sada predstavljena. Kako god, ona započinje sa prvim nabrojenim stavkom, pozivajući se na Uvodni dio djela u kojem je okupila veliki broj dokaza koji bez sumnje utvrđuju postojanje ezoteričke tradicije. Štoviše, dolazeći do šest nabrojenih odlomka, ona se odbija ograničiti samo na rekapitulaciju i dodaje znatnu količinu objašnjavajućih informacija o tim Hijerarhijama bića kroz čije posredništvo “Svemir radi i biva vođen”. Čak i tada, ona se više puta vraća temeljnom zakonu cijelog sustava, bitnoj Jednosti postojanja.
REZIME – šest nabrojanih stavki Pisac ovih iskaza mora biti unaprijed spreman da se susretne sa velikim protivljenjem, pa čak i poricanjem ideja koje su iznesene u ovom djelu. To ne znači da se ikad pretendiralo na nepogrešivost ili savršenu ispravnost svakog detalja što je ovdje napisano. Činjenice su tu i one se teško mogu poreći. Ali, zbog unutarnjih teškoća proučavanih predmeta i gotovo nesavladivih ograničenja engleskog jezika (kao i svih drugih europskih jezika) da se izraze određene ideje, više je nego vjerojatno da pisac ovog djela nije uspjela objašnjenja izložiti u najboljem i najjasnijem obliku, ipak, sve što je učinjeno, učinjeno je u veoma nepovoljnim okolnostima i to je najviše što se može očekivati od bilo kojeg pisca. Rezimirajmo i pokažimo koliko je, zbog širine izloženih predmeta, teško, ako ne i nemoguće, da se potpuno pravedno postupi prema njima. (1) Tajna Doktrina je nagomilana Mudrost Vjekova i njena kozmogonija nevjerojatno je obiman i razrađen sustav, čak uvijen i u egzoterizmu Purana. Ali tako je misteriozna snaga okultnog simbolizma, da su sve činjenice, koje su zapravo zaokupljale bezbrojne generacije iniciranih vidovnjaka i proroka, koji su pokušavali da ih prikupe, shvate i objasne, u zapanjujućim nizovima evolucijskog napretka, zabilježene na nekoliko stranica geometrijskih znakova i simbola. Prodorni pogled tih vidovnjaka je ušao u samu srž materije i zabilježio dušu stvari, tu gdje obični neupućeni promatrač, ma koliko učen, ne bi zapazio ništa drugo do vanjskog djelovanja oblika. Suvremena znanost ne vjeruje u “dušu stvari” i zato će odbaciti čitav sustav drevne kozmogonije. Beskorisno je reći da sustav o kojem se radi nije izmišljotina nekoliko usamljenih pojedinaca, već da predstavlja neprekinuti zapis koji uključuje tisuće generacija vidovnjaka, čija su dotična iskustva provjerila i potvrdila predaju koja se usmeno prenosila od jedne rane rase do druge, predaju o učenjima viših i uzvišenih Bića, koja su bdjela nad djetinjstvom Čovječanstva, i da su dugi niz godina “Mudri Ljudi” Pete Rase provodili svoje živote u učenju iz riznica sačuvanih i spašenih od posljednje kataklizme i pomicanja kontinenata, a ne u poučavanju. Kako su to učinili? Odgovoreno je: provjeravajući, ispitujući i potvrđujući u svakoj oblasti Prirode, stare predaje putem nezavisnih vizija velikih Adepata, to jest, ljudi koji su razvili i usavršili svoje fizičke, mentalne, psihičke i duhovne sposobnosti do najvišeg mogućeg stupnja. Nijedna vizija nekog Adepta nije bila prihvaćena ukoliko nije bila provjerena i potvrđena pomoću vizija drugih Adepata, dobivenih da služe kao nezavisan dokaz, kao i pomoću stoljetnih iskustava. (2) Osnovni Zakon u tom sustavu, središnja točka iz koje sve drugo proizlazi, oko koje i prema kojoj sve naginje, i na koju se oslanja sva njegova filozofija, je Jedna Homogena Božanska MATERIJA-PRINCIP, Jedini Korijenski Uzrok. . . . Nekolicina, čije su svjetiljke sijale sjajnije, bijahu vođeni. Od uzroka do uzroka, sve do skrivenog vođe prirode, I otkriše da mora postojati taj Jedini Prvi Princip. . . On je nazvan “Materija-Princip”, jer postaje “materijom” na razini manifestiranog univerzuma, jedna iluzija, dok ostaje kao “princip” u bespočetnom i beskrajnom, apstraktnom, vidljivom i nevidljivom PROSTORU. On je sveprisutna Stvarnost, neosoban, jer sadrži sve i svašta. Njegova bezosobnost je temeljna zamisao sustava. On je latentan u svakom atomu univerzuma, a on je i sam taj univerzum. (3) Univerzum je periodično pojavljivanje te nepoznate Apsolutne Suštine. Međutim, zvati je “suštinom” znači ogriješiti se o sam duh filozofije. Jer, iako je ta imenica izvedena iz glagola esse (lat. Esse = biti), “biti”, ipak se TO ne može poistovjetiti sa bilo kakvim bićem, koje može pojmiti ljudski intelekt. To je najbolje opisano kao, nit Duh niti Materija, već oboje. Parabrahman i Mulaprakriti su u stvarnosti Jedno, pa ipak dvoje u univerzalnoj zamisli pojavnog, čak i u zamisli Jednog Logosa, njegove prve manifestacije, za koga se … TO pojavljuje iz objektivnog stajališta kao Mulaprakriti, a ne kao Parabrahman, kao njegov veo, a ne kao Jedina Stvarnost skrivena iza njega, koja je neuvjetovana i apsolutna. (4) Univerzum, i sve u njemu, naziva se MAYA, jer je u njemu sve privremeno, od prolaznog života krijesnice do Sunca. Uspoređen sa vječnom stalnošću JEDINOG i nepromjenjivosti tog Principa, ovaj univerzum, sa svojim nepostojanim uvijek promjenjivim oblicima, u umu filozofa neminovno ne može biti bolji od varke. Ipak, ovaj Univerzum je dovoljno stvaran za svjesna bića u njemu, koja su isto toliko nestvarna kao i on sam. (5) Sve u univerzumu, u svim njegovim carstvima, je SVJESNO, to jest, obdareno vlastitom vrstom svijesti i na svojoj vlastitoj razini zapažanja. Mi ljudi moramo zapamtiti, jednostavno zato što ne opažamo bilo kakve znakove onoga što poznajemo kao svijest, recimo u kamenju, da u njemu nema nikakve svijesti. Da ne postoji takvo nešto kao “mrtva” ili “slijepa” materija, kao što nema ni “slijepog” ili “nesvjesnog” zakona. Za takvo što nema mjesta u zamislima Okultne Filozofije. Ona se nikad ne zaustavlja na površini pojava, a u nepojavnim suštinama za nju postoji više stvarnosti nego u njihovim objektivnim parovima. U tome podsjeća na srednjovjekovne Nominaliste, za koje su univerzalnosti bile stvarnost, a posebnosti su postojale samo po imenu u ljudskom zamišljanju. (6) Univerzum je stvoren i vođen od unutrašnjeg ka vanjskom. Kako je gore, tako je i dolje, kako na nebu, tako i na zemlji. Čovjek, mikrokozmos i minijaturna kopija makrokozmosa, živi je svjedok tog Univerzalnog Zakona i načina njegovog djelovanja. Mi vidimo da je svaki vanjski pokret, djelo, kretnja, bilo voljni ili mehanički, organski ili mentalni, proizveden i prethodi mu, neki unutarnji osjećaj ili emocija, volja ili htjenje, misao ili mišljenje. I baš kao što nikakav vanjski prosječni pokret ili promjena u čovjekovom vanjskom tijelu ne može da se odigra ukoliko nije izazvan unutarnjim poticajem spomenute tri funkcije, tako je i sa vanjskim ili pojavnim univerzumom. Cijeli Kozmos je vođen, upravljan i oživljen gotovo beskrajnim nizovima Hijerarhija osjetilnih Bića, od kojih svako ima neku misiju za izvesti, i koji, bilo da ih zovemo ovako ili onako, bilo da ih zovemo Dhyan Chohani ili Anđeli, su “glasnici” u tom smislu što su oni zastupnici Karmičkih i Kozmičkih Zakona. Oni beskrajno variraju po svojim stupnjevima svijesti i inteligencije, i nazivati ih sve čistim Duhovima bez ikakvog zemaljskog dodatka, “koje vrijeme, po običaju hvata”, znači samo upuštati se u poetična zamišljanja. Jer svako od tih Bića je ili bilo, ili se priprema da postane čovjek, ako ne danas, onda u nekom prošlom ili budućem ciklusu (Manvantari). Oni su usavršeni, kada nisu početni ljudi, i u svojim višim, manje materijalnim sferama, razlikuju se od zemaljskih ljudskih bića samo po tome što su lišeni osjećaja osobnosti i ljudske emocionalne prirode, dvije čisto zemaljske osobine. Oni, „usavršeni“, oslobodili su se tih osjećaja, jer (a) nemaju više mesna tijela, vječno opterećenje za Dušu i (b) čisto duhovni element ostavljen je nesputan i slobodniji, pa na njih manje djeluje maya nego što to može biti slučaj sa čovjekom, ukoliko on nije jedan Adept koji drži svoje dvije osobnosti, duhovnu i fizičku, potpuno odvojene. Početne Monade, koje nikad dotad nisu imale zemaljska tijela, ne mogu imati osjet osobnosti ili EGO-izma. Ono što se podrazumijeva pod “osobnošću” predstavlja ograničenje i odnos, ili kako ju je definirao Coleridge, “individualnost koja postoji u samoj sebi, ali u čijoj je biti priroda”), termin koji se naravno ne može primijeniti na ne-ljudske entitete, ali činjenica na kojoj su insistirale generacije Vidovnjaka je da nijedno od tih Bića, viših ili nižih, nema niti individualnost niti osobnost kao odvojeni Entitet, to jest, ona nemaju individualnost u tom smislu kako čovjek govori: “Ja sam ja i nitko drugi”, drugim riječima, ona nisu svjesna takve izrazite odvojenosti kao što toga jesu ljudi i stvari na Zemlji. Individualnost je karakteristika njihovih odgovarajućih Hijerarhija, a ne njihovih jedinica, a te karakteristike se razlikuju samo u odnosu na stupnjeve razina kojima te Hijerarhije pripadaju. Što su bliže području homogenosti i Jedinom Božanskom, te individualnosti su čišće i manje naglašene u Hijerarhiji. One su konačne, u svakom pogledu, osim u svojim višim principima, besmrtnim Iskrama koje odražavaju Univerzalni Božanski Plamen, individualizirane i odvojene samo u sferama Iluzije, putem diferencijacije koja je isto tako iluzorna kao i sve ostalo. One su ” Živuće Jedno”, jer su projicirane struje APSOLUTNOG ŽIVOTA na Kozmičkom ekranu iluzije. Bića u kojima se život ne može ugasiti prije nego što se vatra neznanja ugasi u onima koji osjećaju to “Živuće”. Iznikao u biću pod ubrzanim utjecajem nestvorenog mlaza, odrazom velikog Centralnog Sunca koje zrači na obale rijeke života, unutarnji Princip u njima je onaj koji pripada vodama besmrtnosti, dok je njegova diferencirana odjeća isto tako prolazna kao i čovjekovo tijelo. Zato je Young bio u pravu kad je rekao da su Anđeli ljudi višeg reda i ništa više. Oni nisu ni “služeći” ni “zaštitnički” anđeli, niti su “Vjesnici Onog Najvišeg”, a još manje “Glasnici gnjeva” bilo kojeg Boga, kako ih ljudska mašta zamišlja. Pozivati se na njihovu zaštitu isto je tako budalasto kao što je i vjerovati da se njihova naklonost može osigurati bilo kakvim umilostivljenjem, jer su oni, kao i čovjek, robovi i tvorevine nepromjenjivog Karmičkog i Kozmičkog Zakona. Razlog za to je očigledan. Budući da u svojoj suštini nemaju elemenata osobnosti, oni ne mogu imati ni osobnih svojstava kakve su ljudi u svojim egzoteričkim religijama pripisali svom antropomorfnom Bogu, ljubomornom i isključivom Bogu, koji se raduje i osjeća gnjevnim, zadovoljan je žrtvama, i u svojoj je taštini veći tiranin od bilo kog budalastog ograničenog čovjeka. Čovjek, … , sastavljen od esenci svih tih nebeskih Hijerarhija, može uspjeti da sebe, kao takav, učini u izvjesnom smislu nadmoćnijim od bilo koje Hijerarhije ili Vrste, pa čak i njihove kombinacije. “Čovjek ne može ni da moli ni da zapovijeda Devama”, rečeno je. Ali, umrtvljavajući svoju nižu osobnost i dosežući time puno znanje o neodvojenosti svojeg Višeg JA od Jedinog Apsolutnog JA, čovjek može, čak i tijekom svog zemaljskog života, postati kao “Jedan od Nas”. Te tako, jedući plod znanja, koje raspršuje neznanje, čovjek postaje poput jednog Elohima ili Dhyanija, a jednom dosegavši njihovu razinu, Duh Solidarnosti i savršenog Sklada, koji vlada u svakoj Hijerarhiji, proširujući se na njega i štiteći ga u svakom pogledu. Glavni problem koji ljude od znanosti sprečava da vjeruju u božansko, kao i u duhove prirode, je njihov materijalizam. Glavna prepreka koja jednog Spiritista sprečava da vjeruje u to isto, dok on zadržava slijepo vjerovanje u “Duhove” preminulih, je opće neznanje svih , sa izuzetkom nekih okultista i kabalista, o pravoj biti i prirodi materije. Na prihvaćanju ili odbijanju teorije o jedinstvu svega u Prirodi, u njenoj osnovnoj Suštini, uglavnom počiva vjerovanje ili nevjerovanje u postojanje drugih svjesnih bića oko nas, osim Duhova mrtvih. Radi daljeg razjašnjenja Okultne Kozmogonije i stjecanja jedinog sigurnog ključa koji može da vodi njegovom daljem proučavanju, proučavatelj treba da se osloni na ispravno razumijevanje prvobitne evolucije Duh-Materije i njene prave Suštine. Uistinu, kako je baš prikazano, svaki takozvani “Duh” je rastjelovljeni ili budući čovjek. Od najvišeg Arkanđela (Dhyan Chohana) pa sve do zadnjeg svjesnog “Graditelja” (niže vrste Duhovnih Entiteta), svi oni su ljudi, koji su živjeli prije mnogo eona, u drugim Manvantarama, na ovoj ili drugim Sferama, tako da su i svi niži, polu-inteligentni i neinteligentni Elementali također budući ljudi. Sama ta činjenica, da je neki Duh obdaren inteligencijom, okultistima je dokaz da takvo jedno Biće mora da je bilo čovjek, i da je svoje znanje i inteligenciju steklo tijekom ljudskog ciklusa. Postoji samo jedno nedjeljivo i apsolutno Sveznanje i Inteligencija u univerzumu, a ona titra u svakom atomu i beskrajno maloj točci cijelog Kozmosa, koji nema granica, a kojeg ljudi nazivaju PROSTOR, razmatrajući ga neovisno od svega što je u njemu sadržano. Ali prva diferencijacija njegovog odraza u pojavnom Svijetu je čisto duhovna, a bića stvorena u njoj nisu obdarena sviješću koja ima bilo kakav odnos sa onom koju mi poimamo. Ona ne mogu imati ljudsku svijest ili Inteligenciju prije nego što je steknu, osobno i individualno. To je možda misterija, ali i činjenica u Ezoteričkoj Filozofiji, i to vrlo očigledna činjenica. Cijeli poredak Prirode pokazuje progresivno stupanje prema višem životu. Postoji plan u djelovanju naizgled slijepe sile. Cijeli proces evolucije sa svojim beskrajnim prilagođavanjima je dokaz tome. Nepromjenjivi zakoni koji iskorjenjuju slabe i nježnije vrste da bi načinili mjesto za one snažnije, i koji osiguravaju “preživljavanje najsposobnijih”, iako vrlo okrutni u svom neposrednom djelovanju, svi rade u pravcu grandioznog završetka. Sama činjenica da se događa prilagođavanje, da najsposobniji preživljavaju u borbi za postojanje, pokazuje da je ono što nazivamo “nesvjesnom Prirodom” u stvarnosti sklop sila kojima upravljaju polu-inteligentna bića (Elementali), vođena Visokim Planetarnim Duhovima (Dhyan Chohanima), čiji zajednički sklop oblikuje pojavni verbum (lat. verbum = riječ, op.prev.) nepojavnog LOGOSA, i sačinjava jednom te istom vremenu UM univerzuma i njegov nepromjenjivi ZAKON. The secret doctrine I-272-278/I-293-298/I-316-320
PET DOKAZANIH ČINJENICA – Uvodna napomena Još jednom, gospođa Blavatsky nastoji naglasiti neke važne aspekte učenja, ističući ono što je već objašnjeno i prošireno izjavom temeljnog a s daljnjim komentarima i citatima. Dakle, šest nabrojenih stavaka u Rezimeu dodaje se još pet koji se uvode kao “dokazane činjenice”. Riječi u kvadratnim zagradama [] su tako navedene u tekstu, kao razjašnjenja spomenutih odlomaka gospođe Blavatsky.
PET DOKAZANIH ČINJENICA Kakva god bila sudbina ovih spisa u dalekoj budućnosti, nadamo se da smo dosad dokazali sljedeće činjenice: (1) Tajna Doktrina ne poučava Ateizmu, izuzev u smislu sanskrtske riječi nāstika, odbacivanje idola, uključujući tu i svakog antropomorfnog boga. U tom smislu je svaki okultist Nāstika. (2) Ona prihvaća Logos, kolektivnog “Stvoritelja” Univerzuma, Demi-urgos, u smislu koji se podrazumijeva kad govorimo o jednom arhitekti kao o “stvoritelju” jednog zdanja, dok zapravo taj arhitekt nikad nije dotakao niti jedan njegov kamen, već je, ispunjavajući plan, ostavio sav manualni posao zidarima, a u našem slučaju plan je ispunio Ideaciju univerzuma, a graditeljski posao je ostavljen Primateljima inteligentnih Snaga i Sila. Ali, taj Demijurg nije osobno Božanstvo, to jest, nesavršeni, izvan-kozmički Bog, već samo skup Dhyan Chohana i drugih sila. (3) Dhyan Chohani su dvojnog karaktera, pošto su sastavljeni od (a) iracionalne sirove energije urođene u materiji i (b) inteligentne Duše ili kozmičke svijesti, koje usmjeravaju i vode tu energiju, a to je Misao Dhyan Chohana koja odražava Ideaciju Univerzalnog Uma. Posljedice toga su neprekidni nizovi fizičkih pojavljivanja i moralnih posljedica na zemlji, tijekom manvantaričkih perioda, pošto su sva bića podložna Karmi. Iako se mogu izložiti mnogi dokazi o vodećoj Inteligenciji skrivenoj iza vela, ipak ta inteligencija još pokazuje praznine i nedostatke i takav proces nije uvijek savršen, pa čak vrlo često dovodi i do očiglednih neuspjeha, zato niti kolektivni Primatelj (Demijurg) niti bilo koja radna snaga individualno nije prikladni predmet za božansko uvažavanje ili obožavanje. Međutim, to obožavanje je posljedica zahvalne poniznosti čovječanstva i čovjek uvijek treba težiti tome da pomogne božanskoj evoluciji Zamisli time što će, koliko najbolje može, postati suradnik s prirodom u cikličkom zadatku. Nikad spoznatljiva i nepojmljiva Kārana sama, Bezuzročni Uzrok svih uzroka, imati će svoje svetilište i oltar na svetom i nedirnutom tlu našeg srca, nevidljivom, neopipljivom, nespomenutom, osim putem “tihog glasa” naše duhovne svijesti. Oni koji ga obožavaju, treba to da čine u tišini i u svetoj samoći svojih Duša, čineći svoj Duh jedinim posrednikom između sebe i Univerzalnog Duha, pri čemu jedini svećenici treba da bude njihova ispravna djelovanja, a njihove grešne namjere jedini vidljivi i objektivni žrtveni svjedoci Prisutnosti. „Kad se moliš, ne budi poput licemjera ( . . . ) već uđi u svoju unutarnju odaju, i zatvorivši vrata, moli se svom Ocu koji je u tajnosti.“ (Matej, VI,5,6) Naš Otac je unutar nas “u tajnosti”, naš Sedmi Princip u “unutarnjoj odaji” percepcije naše duše. Kraljevstvo Božje i Nebo je u nama, kaže Isus, a ne izvan nas. Zašto su kršćani tako apsolutno slijepi za očigledno značenje tih riječi mudrosti, koje s užitkom mehanički ponavljaju? (4) Materija je vječna. Ona je upadhi, ili fizički temelj, za Jedan Beskonačni Univerzalni Um koji na njoj gradi svoje ideacije. Zato ezoterici smatraju da u prirodi nema neorganske ili „mrtve“ materije, i zato je ta razlika učinjena od znanosti, isto toliko neosnovana koliko i proizvoljna i lišena razuma. Što god znanost može misliti, egzaktna znanost je prevrtljiva gospa, a kao što znamo iz iskustva, Okultizam zna i uči drugačije, od pradavnih vremena, od Manua i Hermesa do Paracelzusa i njegovih nasljednika. Tako, Hermes, Trostruko veliki, Trismegistus, kaže: O sine moj, materija postaje, nekada je bila, jer materija je nositelj postajanja. Postajanje je način djelovanja nestvorenog i nepredvidivog Boga. Budući da je obdarena klicama postajanja, [objektivna] materija je iznijeta u rođenju, jer je kreativna sila oblikuje sukladno idealnim oblicima. Neizazvana materija još nema oblika, postaje kad stupi u djelovanje. Djevica Svijeta Na ovo, pokojna Dr. Anna Kingsford, vrsna prevoditeljica i sakupljačica Hermetičkih Fragmenata, primjećuje u napomeni: „Dr. Menard primjećuje da na grčkom ista riječ znači roditi se i postati. Zamisao je takva da je materijal svijeta u svojoj suštini vječan, ali da je prije stvaranja ili “postajanja” bio u pasivnom i nepokretnom stanju. Tako je “postojao” prije stavljanja u djelovanje, a sad “postajanjem”, je pokretan i napredan. Ona dodaje i čistu doktrinu Vedante hermetičke filozofije: „Stvaranje je takav period djelovanja [Manvantara] Boga, koji, prema hermetičkoj misli [ili koje, prema vedanti] ima dva stanja: Aktivnost ili Postojanje, evoluirani Bog (Deus explicitus), i Pasivnost Bića [Pralaya], involvirani Bog (Deus implicitus). Oba stanja su savršena i potpuna, kao što su budno i uspavano stanje čovjeka. Fichte, njemački filozof, razlikovao je Biće (Sein) kao Jedan, koje znamo samo kroz postojanje (Dasein) kao Mnogostrukog. Ovo gledište je potpuno Hermetičko. “Idealni Oblici”… su arhetipske ili oblikovne ideje neoplatonista, vječni i subjektivni pojmovi stvari koji postoje u Božanskom Umu prije „stvaranja“ ili „postajanja“. Ili kako je to u filozofiji Paracelzusa: „Sve je proizvod jednog univerzalnog stvaralačkog napora. . . . U Prirodi nema ničeg mrtvog. Sve je organsko i živo, i zato se cijeli svijet čini živim organizmom. Franz Hartmann, Paracelsus (5) Univerzum je razvijen iz svog idealnog plana, sačuvanog kroz Vječnost u nesvjesnosti koju vedanti zovu Parabrahman. To je praktično identično sa zaključcima najviše zapadnjačke filozofije, “urođene, vječne i samo-postojeće Ideje” Platona, koje je izrazio Von Hartmann. “Nedoznatljivo” Herberta Spencera samo izdaleka podsjeća na onu transcendentalnu Stvarnost u koju vjeruju okultisti, koja se često pojavljuje kao oličenje “sile u pozadini pojave”, jedna beskrajna i vječna Energija iz koje sve stvari proizlaze. Autor Filozofije Nesvjesnog došao je (samo u tom pogledu) blizu rješenja te velike Misterije koliko to jedan smrtnik može. Malo ih je bilo, koji su se u drevnoj ili u srednjovjekovnoj filozofiji, usudili približiti toj temi ili samo aludirati na nju. Paracelsus ga spominje zaključno, a njegove zamisli su zadivljujuće sintetizirane od Dr. Hartmanna u njegovoj knjizi Paracelsus. Svi kršćanski kabalisti dobro su razumjeli korijensku ideju Istoka. Djelatna Snaga, “Vječno Kretanje Velikog Daha” samo budi Kozmos u svitanju svakog novog Perioda, stavljajući ga u pokret pomoću dvije nasuprotne Sile, centripetalne i centrifugalne, muške i ženske, pozitivne i negativne, fizičke i duhovne, dvije koje su jedna Praiskonska Sila, i tako uzrokujući da postane objektivna na razini Iluzije. Drugim riječima, to dvojno kretanje prenosi Kozmos sa razine Vječnog Idealnog na razinu konačnog pojavljivanja, ili sa razine nepojavnosti na pojavnu razinu. Sve što jeste, što je bilo i što će biti, vječno JESTE, čak i bezbrojni oblici, koji su konačni i nestalni samo u svom objektivnom, ali ne i u svom idealnom Obliku. Oni su postojali kao Ideje, u Vječnosti, a kad prođu, postojati će kao odrazi. Okultizam uči da nijedan oblik ne postaje iz ničega, niti iz Prirode ili po čovjeku, čiji idealni tip već ne postoji na subjektivnoj razini. Čak šta više, da ni jedan oblik niti forma ne može ući u ljudsku svijest, niti se razviti u njegovoj zamisli, koja ne postoji u prototipu, u najmanje kao približno. Niti oblik čovjeka, niti bilo koje životinje, biljke ili kamena, nikad nije bio „stvoren“, i samo na ovoj našoj razini počinje “postajati”, to jest, objektivizirati se u svoju sadašnju materijalnost, ili se širi iz iznutra prema van, iz najsublimiranije i nadosjetilnije suštine u njenu najgrublju pojavnost. Otuda su naši ljudski oblici postojali u Vječnosti kao astralni ili eterski prototipovi, sukladni sa modelima Duhovnih Bića, ili Bogovima, čija je dužnost bila da ih dovedu u objektivno bivanje i zemaljski život, razvijajući protoplazmičke oblike budućih Egosa iz svoje vlastite esence. Nakon toga, kad je ovaj ljudski upadhi ili osnovni kalup bio spreman, prirodne zemaljske sile počele su da rade na tim nadčulnim kalupima, koji su u sebi sadržavali, pored svojih vlastitih, elemente svih prošlih biljnih i budućih životinjskih oblika na ovom globusu. Stoga je čovjekova vanjska ljuštura prošla kroz sva biljna i životinjska tijela prije nego što je uzela ljudski oblik. The Secret Doctrine I p279-282, p300-303, p322-325.
TRI NOVA PRIJEDLOGA – Uvodna napomena Prvi tom Tajne Doktrine ima za temu postajanje Kozmosa, “Kozmogeneza”. Drugi tom (tom3 u izdanjima Adyara koji ima 6 tomova) bavi se postajanjem čovjeka, “Antropogeneza”. Njegov prvi dio, poput onog iz prethodnog toma, temelji se na stancama “izvučenih iz istih Arhaičkih Zapisa kao i Stance iz Kozmogonije”. Kao pokazatelj njegove glavne teme, Pripremne Bilješke služe kao uvod u daljnje stance i komentare, a prethodi im odlomak iz Razotkrivene Izide. Provokativan i izazovan prema voditeljima suvremene znanstvene i vjerske misli, izvadak priprema čitatelja za naizgled revolucionarne ideje o priči o čovjeku koje se nude u okultnom zapisu. U Bowenovim bilješkama gospođa Blavatsky poziva pažnju studenata na ove Pripremne Bilješke, koje počinju izjavom o tri nova prijedloga koji se tiču evolucije čovjeka.
TRI NOVA PRIJEDLOGA Moderna znanost inzistira na učenju o evoluciji, jednako kao i ljudski razum i Tajna Doktrina. Istu ideju potvrđuju i drevne legende i mitovi, pa čak i sama Biblija kada se čita između redaka. Gledamo kako se iz pupoljka pomalo razvija cvijet. Ali odakle ovaj nastaje, sa svojim unaprijed određenim programom fizičkog preobražaja, sa svojim nevidljivim, te stoga duhovnim silama, koje postupno razvijaju njegov oblik, boju i miris? Riječ evolucija govori sama za sebe. Klica sadašnje ljudske rase mora da je već postojala u rasi koja je rodila današnju rasu u vidu sjemena u kome se krije cvijet sljedećeg ljeta, razvivši se u čahuri svog matičnog cvijeta. Prethodnik je mogao biti tek minimalno različit, ali ipak postoji razlika koja ga odvaja od njegovog budućeg naraštaja. Pradavni preci današnjeg slona i guštera bili su možda mamut i plesiosaurus. Zbog čega preci današnje ljudske rase nisu mogli da budu „divovi“ iz Veda, Voluspe i Knjige Postanka? Dok je potpuno besmisleno vjerovati da se „preobražaj vrsta“ odigrao u skladu sa nekim od izrazito materijalističkih pogleda evolucionista, potpuno je prirodno misliti da se svaki rod, počevši od mekušaca i završavajući sa čovjekom, mijenjao iz svog vlastitog prvobitnog i svojstvenog oblika. Isis Unveiled 1 p152-153 PRIPREMNE BILJEŠKE Stance iznesene u ovoj knjizi, sa komentarima na njih, uzete su iz istih Arhaičkih zapisa kao i Stance o Kozmogoniji u Knjizi I. … Što se tiče evolucije čovječanstva, Tajna Doktrina postavlja tri nova prijedloga, koja su u direktnoj suprotnosti sa suvremenom znanosti kao i sa trenutnim religioznim dogmama. Ona uči: (a) o istovremenoj evoluciji sedam ljudskih grupa na sedam različitih dijelova našeg globusa, (b) o rođenju astralnog tijela prije fizičkog, astralnom koje je model za fizičko i (c) da je čovjek, u ovoj Rundi, prethodio svim sisavcima, uključujući i čovjekolike, u životinjskom carstvu. [Bilješka ovog prijedloga je znakovita za široki raspon drevnih tradicija iz kojih se mogu potvrditi Arhaički Zapisi.] Vidi Postanak, pogl.II,19., Adam je stvoren u stihu 7, a u stihu 19 se kaže: “Iz zemlje Gospod Bog stvori sve zvijeri kopna i sve ptice neba, i predvede ih Adamu da vidi kako će koju zvati.“ Iz toga čovjek je bio stvoren prije životinja, jer su životinje koje se spominju u poglavlju I Postanka životinje znakova Zodijaka, dok čovjek, “muško i žensko”, nije čovjek, već Primatelj Sefirota, SILA ili Anđela, “načinjen na njegovu (Božju) sliku i priliku”. Adam, čovjek, nije načinjen na tu priliku, niti se to tvrdi u Bibliji. Štoviše, Drugi Adam ezoterički predstavlja sedmerostrukost, koja predstavlja sedam ljudi, ili prije grupe ljudi. Jer prvi Adam, Kadmon, je sinteza deset Sefirota. Od njih, gornja Trijada ostaje u Arhetipskom Svijetu kao buduće “Trojstvo”, dok sedam nižih Sefirota stvaraju pojavni materijalni svijet, a to sedmorstvo je Drugi Adam. Postanak i misterije na kojima je on izgrađen, došao je iz Egipta. “Bog” u prvom poglavlju Postanka je Logos, a “Gospod Bog” drugog poglavlja je Stvarateljski Elohim, niže Snage. The Secret Doctrine II XVI,1 vII XX,1 vIII14,15
TAJNA DOKTRINA – ZAKLJUČAK – Uvodna napomena U Bowenovim bilješkama, gospođa Blavatsky sugerira da početni studijski program treba uključivati Zaključak (tom II). Iz predmeta na koji ona upućuje, “vrijeme dolaska Rasa i Pod-Rasa”, očito je da je Zaključak na koji je usmjerena pažnja proučavatelja onaj koja se pojavljuje na kraju I. dijela drugog toma. Sljedeći odlomci odabrani su iz onog dijela koji nosi naslov ZAKLJUČAK.
TAJNA DOKTRINA: ZAKLJUČAK Dovoljno je bilo rečeno da se pokaže kako se evolucija u cjelini, u događanjima, čovječanstvu i svemu u Prirodi, odvija u ciklusima. Govorili smo o sedam Rasa, od kojih su pet već gotovo završile svoj zemaljski zadatak, i rekli smo da je svaka Korijenska Rasa, sa svojim podrasama i bezbrojnim podjelama i plemenima, potpuno drugačija od prethodne i rase koja dolazi. Na osnovu svog jednoobraznog iskustva, antropologija i etnologija će ovome pitanju prigovoriti. Čovjek je, osim po boji kože i tipu, a možda i po razlici u crtama lica i volumenu lubanje, uvijek bio isti u svim klimatskim uvjetima i u svim krajevima sveta, kažu prirodnjaci, čak i po rastu. Ovi tvrde isto, da čovjek potiče od istog neznanog pretka kao i majmun, a ta tvrdnja je logički nemoguća, ukoliko ne postoji beskrajna raznovrsnost rasta i oblika, od njegovog prvog napretka u dvonošca. Pozdravljamo ljude koji razmišljaju vrlo logički i prihvaćaju ta dva proturječna pogleda. Još jednom se obraćamo jedino onima koji, sumnjajući da su mitovi, u cjelini, nastali “iz kontemplacije o vidljivim djelovanjima u vanjskoj prirodi” misleći da je “lakše povjerovati da sve te čudesne priče o bogovima i polubogovima, divovima i patuljcima, zmajevima i čudovištima svih vrsta predstavljaju preobražene oblike nečeg stvarnog, nego da su sve one izmišljotine”. Tajna Doktrina uči da su to zaista samo “preobraženja” vanjske prirode, ali u pamćenju i zamislima našeg današnjeg čovječanstva. Ona suprotstavlja čisto spekulativne hipoteze moderne znanosti, bazirane na iskustvima i egzaktnim promatranjima starim jedva nekoliko stoljeća, sa neprekinutom tradicijom i zapisima svojih Svetišta i uklanja one satkane teorije, nalik paučine, koje pokrivaju vrijeme od jedvice nekoliko tisućljeća prošlosti, koje Europljani nazivaju svojom “Poviješću”. Stara Znanost nam govori: Čujte sada moju verziju pamćenja čovječanstva. Ljudske rase su se rađale jedna iz druge, rasle, razvijale se, starile i umirale. Njihove podrase i narodi slijedili su isti put. Ako vaša sve poričuća moderna znanost i takozvana filozofija ne dovodi u pitanje da je čovječanstvo sačinjeno od raznovrsnih, jasno određenih tipova i rasa, to je samo zato što je ta činjenica neporeciva. Nitko ne može da kaže da ne postoji vanjska razlika između jednog Engleza, afričkog crnca, jednog Japanca ili Kineza. U drugu ruku, većina prirodnjaka formalno poriče da se miješane ljudske rase, tj. začeci potpuno novih rasa, danas ponovo oblikuju…. Pa ipak, naši opći prijedlozi neće biti prihvaćeni. Reći će nam da ma kakve promjene da je čovjek doživio kroz duga pred povijesna vremena, u budućnosti se on više neće mijenjati (osim izvjesnih današnjih varijacija). I da su stoga naša Šesta i Sedma Korijenska Rasa izmišljotina. Na to je ponovno odgovoreno: Kako vi to znadete? Vaše iskustvo je ograničeno na nekoliko tisuća godina, što je manje od jednog dana u cijeloj povijesti čovječanstva i sadašnjih oblika današnjih kontinenata i otočja naše Pete Rase. Kako možete da kažete što će ili što neće biti? U međuvremenu, proročanstva Tajnih Knjiga i njihove nedvosmislene tvrdnje su takve. Od nastanka rase Atlantiđana prošlo je mnogo miliona godina, pa ipak mi nalazimo posljednje Atlantiđane izmiješane sa Arijevskim elementima prije 11.000 godina. To pokazuje ogromno preklapanje jedne rase sa sljedećom i da se karakter i vanjski tip te starije rase i njene karakteristike gube i poprimaju nova svojstva mlađe rase. To opet dokazuje stvaranje svih miješanih ljudskih rasa. Okultna filozofija uči da se čak i danas, pred našim novim očima, sprema nastanak Nove Rase i Rasa, i da će se taj preobražaj odigrati u Americi i da je zapravo već neprimjetno počeo. Čisti Anglosaksonci prije jedva tri stotine godina, Amerikanci Ujedinjenih Nacija već su postali poseban narod, i zahvaljujući velikom miješanju raznih nacionalnosti i miješanim brakovima, gotovo rasa sui generis (za sebe; svojevrsno, naročito, osobeno, op.prev.) , ne samo mentalno, već također i fizički. Quatrefages je govorio: „Sve miješane rase, kad su se ujednačile i ustalile, bile su u sposobne da igraju ulogu primame rase u novim miješanjima.“ Čovječanstvo je, u svojem današnjem stanju, tako bilo oblikovano, u svojem najvećem dijelu, uzastopnim križanjem određenog broja za sada neodređenih rasa. (Ljudske Vrste, str. 274) Tako su Amerikanci postali za samo tri stoljeća “primarna rasa”, pro tem., prije nego što postanu odvojena rasa i strogo se izdvoje od svih drugih današnjih rasa. Oni su, ukratko, sjeme Šeste podrase i za nekoliko stotina godina će sasvim sigurno postati pioniri one rase koja mora naslijediti današnje Europljane ili petu podrasu, sa svim svojim novim karakteristikama. Nakon toga, za otprilike 25.000 godina, oni će početi da se pripremaju za sedmu podrasu, sve dok se, kao posljedica kataklizmi, čiji prvi nizovi moraju jednog dana uništiti Europu, a kasniji i čitavu Arijevsku rasu (a tako i zadesiti obje Amerike), a također i najveći broj zemalja direktno povezanih sa granicama našeg kontinenta i otoka, Šesta Korijenska Rasa ne pojavi na pozornici naše Runde. Kada će to biti? Tko to zna, osim, možda, velikih Majstora Mudrosti, a oni su o toj temi tihi kao snijegom pokriveni vrhovi planina. Sve što znamo je, da će ona tiho doći u postojanje…. Peta Rasa će se preklapati sa Šestom tijekom stotina tisuća godina, mijenjajući se sporije nego njen novi nasljednik, ipak mijenjajući se stasom, općenito fizički i mentalno, baš kao što se Četvrta Rasa preklapala sa našom Arijevskom, a Treća sa Atlantiđanima. Ovaj proces pripreme za Šestu veliku Rasu mora da traje tijekom čitave šeste i sedme podrase….. Ali, posljednji ostaci Petog Kontinenta neće nestati još neko vrijeme nakon rođenja nove Rase, dok će se drugo i novo stanište, šesti kontinent, pojaviti iznad novih voda na površini globusa, kako bi primilo nove strance. Na njega će se također doseliti i smjestiti oni koji budu imali dovoljno sreće da pobjegnu općoj katastrofi. Kada će to biti, kao što je već rečeno, nije na piscu da zna. Jedino što će, kao što ni priroda ne čini nagle skokove i početke, kao što se ni čovjek ne mijenja naglo iz djeteta u odraslog čovjeka, konačnoj kataklizmi prethoditi mnoga manja potapanja i uništenja, putem valova i vulkanskih vatri. Ushićeni će puls kucati snažno u srcu današnje rase američkog pojasa, ali kada se pojavi Šesta Rasa tamo više neće biti Amerikanaca. Zapravo, neće više biti ni Europljana, jer će i oni postati jedna nova rasa i mnogi novi narodi. Pa ipak, Peta rasa neće izumrijeti, već će još neko vrijeme preživjeti preklapajući se sa novom Rasom mnogo stotina tisuća godina. Ona će se polako preobražavati zajedno sa Šestom Rasom, sporije od svog novog nasljednika – da bi se potpuno izmijenila mentalno, fizički i stasom. Čovječanstvo neće više izrastati u divovska tijela, kao što je bio slučaj sa Lemurcima i Atlantiđanima, jer dok je evolucija Četvrte Rase vodila nadolje do samog dna materijalnosti u njenom fizičkom razvoju, današnja Rasa je na uzlaznoj putanji, a Šesta će ubrzano izrasti iz svojih okova materije, pa čak i tjelesnosti. Tako je čovječanstvo Novog svijeta, zapravo, daleko starije od našeg Starog svijeta. Činjenica koju je čovjek također zaboravio, o Patali (Antipodima, ili Nižem Svijetu, kako se Amerika zove u Indiji), čija je misija i Karma, da posije sjeme buduće, veće i daleko slavnije Rase od svih koje danas poznajemo. Cikluse Materije naslijediti će Ciklusi Duhovnosti i potpuno razvijenog uma. Po zakonu paralelne povijesti i rasa, većina budućeg čovječanstva biće sastavljena slavnih Adepata. Čovječanstvo je dijete cikličke Sudbine, a niti jedna od njegovih Jedinica ne može izbjeći svojoj nesvjesnoj misiji, niti se osloboditi tereta svog zajedničkog rada s prirodom. Tako će čovječanstvo, rasu za rasom, obavljati svoje ukazano cikličko hodočašće. Klima će se mijenjati, kao što je već počela da se mijenja, svaka tropska godina će za sobom ostavljati po jednu podrasu, samo da bi začela drugu višu rasu na uzlaznom luku ciklusa, dok će niz drugih manje omiljenih grupa, neuspjeha prirode, kao i neki pojedinci, nestati iz ljudske porodice ne ostavljajući traga za sobom. Takav je pravac Prirode pod udarom KARMIČKOG ZAKONA, sveprisutne i svepostajuće Prirode. Jer, riječima jednog mudraca, poznatih samo nekolicini okultista: “SADAŠNJOST JE DIJETE PROŠLOSTI, A BUDUĆNOST NOVOROĐENČE SADAŠNJOSTI. PA IPAK, O SADAŠNJI TRENUTKU! ZAR NE ZNAŠ DA NEMAŠ RODITELJA, NITI MOŽEŠ DA IMAŠ DJECE, VEĆ VJEČNO PORAĐAŠ SAMOG SEBE? PRIJE NEGO LI ŠTO I POČNEŠ DA GOVORIŠ: „JA SAM POTOMAK PROŠLOG TRENUTKA, DIJETE PROŠLOSTI.“, VEĆ SI I SAM POSTAO PROŠLOST. PRIJE NEGO ŠTO SI IZREKAO I POSLEDNJI SLOG, GLE! TI VIŠE NISI SADAŠNJOST, VEĆ ZAISTA TA BUDUĆNOST. TAKO SU PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST, UVIJEK ŽIVUĆE TROJSTVO U JEDNOM – MAHAMAYA APSOLUTNOG JESTE.” The Secret Doctrine 2 p437-446 2 p455-465 3 p434-444
RAZOTKRIVENA IZIDA – SAŽETAK OD DESET TOČAKA – Uvodna napomena Čini se da je gospođa Blavatsky, u pripremi svog prvog velikog djela, uvijek imala na umu potrebu da pokaže obrazovanom čitatelju svog vremena, da nije ono što je morala reći doista “ništa novo za svjetsku pozornost”. Svako poglavlje Razotkrivene Izide otvoreno izborom izvoda iz uglednih drevnih i suvremenih izvora, koji pokazuju da ni stavovi koje prikazuje, niti informacije koje je ona dala nisu bez presedana. Posljednje poglavlje uvodi nekoliko takvih citata, od kojih se jedan ovdje daje. Poglavlje počinje pokušajem sažetka glavnih značajki orijentalne filozofije kako je to prikazano u dva toma Razotkrivene Izide. Međutim, kako je ranije naznačeno, gospođa Blavatsky je u tom razdoblju eksperimentirala s mnoštvom materijala i pokušavala pronaći način kako da ga preda svijetu. Slijedom toga, ne postoji jasno prosijavanje temeljnih načela iz sekundarnih detalja i ilustracije. Kontrast između ovog prvog pokušaja nabrojanog sažetka i kasnije izjave u Tajnoj Doktrini je upečatljiv dokaz njenog vlastitog razvoja i kao učenika i kao učitelja.
RAZOTKRIVENA IZIDA: SAŽETAK OD DESET TOČAKA „Problem života je čovjek. MAGIJA, ili prije Mudrost, je razvijeno znanje o potencijalima čovjekovog unutrašnjeg bića, kojeg su sile Božanske emanacije, jer intuicija je opažanje njihovog podrijetla, a inicijacija uvođenje u to znanje… Počinjemo sa instinktom, a na kraju se nalazi SVEZNANJE.” A.Wilder Pokazali bismo zaista slabu pronicljivost da smo računali sa pretpostavkom da će nas kroz ovaj rad ovako daleko pratiti jedino metafizičari ili neke vrste mistika. Da je drugačije, sigurno bismo takve savjetovali da si uštede trud oko čitanja ovog poglavlja, jer, mada nije rečeno ništa što nije strogo istinito, oni bi sasvim sigurno smatrali i najmanje čudesnu od naših pripovijesti potpuno lažnom, bez obzira kako god bila potkrijepljena. Da bismo shvatili principe prirodnog zakona uključene u nekoliko pojava koje ćemo u tekstu opisati, čitatelj mora imati na umu temeljne prijedloge orijentalne filozofije koje smo slijedno već objasnili. Sumirajmo ih ovdje ukratko:
Da sažmemo sve ovo u nekoliko riječi, MAGIJA je duhovna MUDROST, priroda, materijalni saveznik, učeniku i slugama čarobnjaka. Jedan opći životni princip prožima sve stvari, i on može biti upravljan od strane usavršene ljudske volje. Adept može podsticati kretanje sila prirode u biljkama i životinjama u natprirodnom stupnju. Eksperimenti takve vrste ne predstavljaju ometanje prirode, već ubrzavanje, a uvjeti za snažnije životne aktivnosti već postoje. Adept može upravljati dojmovima i mijenjati stanja fizičkih i astralnih tijela drugih osoba koje nisu adepti. On također može vladati i upotrebljavati po vlastitom izboru duhove elemenata. On ne može upravljati besmrtnim duhom bilo kojeg ljudskog bića, živog ili mrtvog, jer su svi takvi duhovi nalik iskrama Božanske Esencije, i nisu predmet ma kakve strane dominacije. Razotkrivena Izida II 587-590
DODATAK A – TAJNA DOKTRINA i njen studij Bilješke zapisane od Zapovjednika Roberta Bowena 1891.godine, manje od tri tjedna prije smrti H.P.B.
Prošlog tjedna je H.P.B. bila posebno zainteresirana za pitanje Tajne Doktrine. Bit će bolje da ja to sve sredim i stavim na papir dok mi je još svježe. Kako je ona sama rekla možda to bude nekome od koristi za trideset ili četrdeset godina. Kao prvo Tajna Doktrina je samo mali dio Ezoterijskog učenja koje poznaju viši članovi Okultnih Bratstava. Ona sadrži taman toliko koliko Svijet može primiti tokom idućeg stoljeća. Iz ovoga je nastalo pitanje koje je ona objasnila na slijedeći način: ‘Svijet’ znači Čovjek koji živi u Osobnoj Prirodi. Taj ‘Svijet’ će u dvije knjige Tajne Doktrine pronaći sve što njegovo najšire razumijevanje može pojmiti; ali ništa više. To ne znači da učenik koji ne živi u ‘Svijetu’ ne može u ovoj knjizi naći više nego što ‘Svijet’ pronalazi. Svaki oblik, kolikogod grub, sadrži u sebi skrivenu sliku svog ‘stvoritelja’. Isto tako autorsko djelo, kolikogod skromno, sadrži skrivenu sliku autorova znanja. Iz ove izjave zaključujem da Tajna Doktrina mora sadržavati sve što H.P.B. zna i puno više od toga, budući da puno toga dolazi od ljudi čije znanje je beskrajno šire od njenog. Što više ona nepogrešivo označava da netko drugi može u toj knjizi naći znanje koje ona sama nema. Vrlo poticajno djeluje pomisao da bih ja mogao naći u riječima H.P.B. znanje kojeg ona sama nije svjesna. Prilično dugo se zadržala na toj temi. X je kasnije rekao: «H.P.B. kao da se gubi», što je pretpostavljam značilo, povjerenje u svoje vlastito znanje. Ali Y, Z i ja smo bolje razumjeli što je ona mislila. Nema sumnje da nam govori da se ne vežemo uz nju kao vrhunski autoritet, ni za bilo koga drugog, već da se u potpunosti oslonimo na svoju vlastitu percepciju koja se širi. [Kasnija bilješka o ovome: Bio sam u pravu. Pitao sam je izravno i ona je klimnula glavom i nasmiješila se. Puno znači dobiti njen potvrdni osmjeh! (Potpis) Robert Bowen.] Napokon smo naveli H.P.B. da nas upozna s pitanjem proučavanja Tajne Doktrine. Moram sve zapisati dok je još svježe. (Ona kaže) Čitanje Tajne Doktrine stranicu po stranicu kao što se čita bilo koja druga knjiga završit će zbrkom. Prva stvar koju treba napraviti, pa makar to trajalo godinama, je steći nekakvo razumijevanje ‘Tri Elementarna Principa’ koji su dati u Uvodu. Zatim treba proučavati Kratki pregled (Recapitulation) – nabrojene točke Sažetka (Summing up) prve knjige. Onda treba uzeti Uvodne bilješke (Preliminary Notes) (Knjiga II) i Zaključak (Conclusion) (Knjiga II). Čini se da je H.P.B. prilično jasna kad je riječ o važnosti učenja (u Zaključku) koje se tiče vremena dolaska Rasa i Pod-Rasa. Jasnije nego obično je ustvrdila da doista ne postoji nešto takvo kao što je budući ‘dolazak’ rasa. «Nema ni DOLASKA ni PROLASKA, nego vječno POSTAJANJE», kaže ona. Četvrta Korijenska Rasa je još uvijek živa. Isto tako i Treća i Druga i Prva – to jest, prisutne su njihove manifestacije na našoj sadašnjoj ravni. Mislim da znam što želi reći, ali nisam u stanju to staviti u riječi. Isto je tako Šesta Pod-Rasa ovdje i Šesta Korijenska rasa i Sedma, pa čak i ljudi iz dolazećih RUNDI. Na koncu to je i razumljivo. Učenici i Braća i Adepti ne mogu biti svakodnevni ljudi Pete Pod-Rase, jer rasa je evolutivno stanje. Za nju nije bilo upitno da smo, što se tiče čovječanstva u cjelini, stotinama godina (u vremenu i prostoru) daleko od Šeste Pod-Rase. Mislim da je H.P.B. pokazala čudnu zabrinutost insistirajući na ovome. Nagovijestila je ‘opasnosti i zablude’ što dolaze kroz ideje da je Nova rasa definitivno osvanula u Svijetu. Prema njoj trajanje jedne Pod-Rase za čovječanstvo u cjelini podudara se sa Sideričkom godinom (krug zemljine osi – oko 25000 godina). A to stavlja novu rasu daleko u budućnost. Tokom protekla tri tjedna smo puno raspravljali o proučavanju Tajnog učenja. Moram srediti svoje zabilješke prije nego što zaboravim. Puno je govorila o ‘temeljnom principu’. Kaže: ako čovjek misli da će iz Tajne Doktrine dobiti zadovoljavajuću sliku o ustrojstvu Svijeta, dobit će samo zbrku. Ono nije zamišljeno tako da daje ikakav konačni sud o postojanju, nego da VODI PREMA ISTINI. Ovu izjavu je kasnije ponovila mnogo puta. Više je nego beskorisno odlaziti onima za koje mislimo da su napredni studenti (rekla je) i tražiti od njih da nam daju ‘tumačenje’ Tajne Doktrine. Oni to ne mogu. A ako pokušaju, sve što daju su već gotovi egzoterijski prikazi koji ni malo ne liče na ISTINU. Prihvatiti takvo tumačenje znači usidriti se uz lažne ideje, dočim ISTINA leži iza svih ideja koje smo u stanju oblikovati ili izraziti. Egzoterijske ideje su sasvim u redu i ona ih ne odbacuje tako dugo dok ih se smatra putokazima za početnike i ništa više od toga. Zamislivo je da su mnoge osobe koje su ili će u budućnosti biti u Teozofskom društvu nesposobne napredovati preko granice uobičajene egzoterijske koncepcije. Ali postoje i doći će drugi i za njih ona postavlja slijedeći istinski način pristupanja Tajnom učenju. (Ona kaže:) Pristupite Tajnoj Doktrini bez nade da ćete od njega dobiti konačnu Istinu o postojanju. Pristupite bez ijedne druge ideje osim one da vidite koliko daleko može voditi PREMA Istini. U proučavanju gledajte sredstvo za treniranje i razvoj uma. Razmotrite slijedeća pravila: Bez obzira što čovjek proučava u Tajnoj Doktrini neka se um čvrsto drži slijedećih ideja: a) TEMELJNO JEDINSTVO SVEGA ŠTO POSTOJI. Ovo jedinstvo je potpuno drugačije od uobičajene ideje o jedinstvu – kao kad kažemo da su narod ili vojska jedinstveni; ili da je ova planeta povezana s onom magnetskim silnicama ili tome slično. To nije ovo učenje. Ono kaže da je postojanje JEDNA STVAR, a ne zbirka stvari povezanih zajedno. U biti postoji JEDNO BIĆE. To BIĆE ima dva vida: pozitivni i negativni. Pozitivni je Duh, SVIJEST. Negativni je SUPSTANCA, predmet svijesti. Ovo Biće je Apsolut u svojoj primarnoj manifestaciji. Budući da je apsolutno ne postoji ništa izvan njega. Ono je SVE-BIĆE. Nedjeljivo je, jer inače ne bi bilo apsolutno. Ako se može odvojiti neki dio, onda ostatak ne može biti apsolutan, jer bi se odmah pojavilo pitanje USPOREDBE između njega i odvojenog dijela. Uspoređivanje je nespojivo s idejom apsolutnosti. Stoga je jasno da ovo temeljno JEDNO POSTOJANJE, ili Apsolutno Biće, mora biti STVARNOST u svakom obliku koji postoji. Rekao sam da mi je ovo jasno, ali da mislim kako mnogi u Loži to neće razumjeti. «Teozofija je», rekla je, «za one koji znaju misliti ili one koji se znaju navesti da razmišljaju. A ne za mentalne lijenčine.» Prosječne studente je običavala nazivati ‘glupanima’. Atom, Čovjek, Bog (kaže ona), svaki pojedinačno i svi zajedno, su u krajnjoj analizi Apsolutno Biće, to je njihova STVARNA OSOBNOST. To je misao koju se mora uvijek držati u pozadini uma da bi činila temelj svake ideje koja nastaje tokom proučavanja Tajnog učenja. Onog trenutka kad to čovjek zaboravi (a to se najlakše dogodi kad se zabavi nekim od mnogobrojnih intrigantnih vidova Ezoterijske filozofije) ideja ODVAJANJA prevlada i učenje gubi vrijednost. b) Druga ideja koje se treba čvrsto držati je da NE POSTOJI MRTVA MATERIJA. Svaki pa i zadnji atom je živ. Drugačije ne može biti budući da je svaki atom u biti Apsolutno Biće. Zato ne postoji stvar poput Eteričnog ‘prostora’ ili Akshe ili kako se to već zove, u kome se anđeli i elemntali igraju kao pastrva u vodi. To je uobičajena ideja. Istinska ideja pokazuje da je svaki atom supstance bez obzira na kojoj ravni se nalazi u sebi ŽIVOT. c) Treća temeljna ideja koje se treba držati je; ČOVJEK JE MIKROKOZMOS. Budući da je tako onda sve Nebeske Hijerarhije postoje u njemu. Ali zapravo NE POSTOJI NI MAKROKOZMOS NI MIKROKOZMOS NEGO JEDNO POSTOJANJE. Veliko i malo je tako jedno kad se gleda ograničenom sviješću. d) Četvrta i posljednja temeljna ideja koje se treba držati je ona koju donosi Veliki Hermetički Aksiom. On stvarno sažima i sintetizira sve druge. Kakav je Unutrašnji takav je Vanjski; kakav je Veliki takav je Mali; kako je gore tako je dolje; postoji samo JEDAN ŽIVOT I ZAKON; i onaj koji ga pokreće je JEDAN. Ništa nije Unutrašnje, ništa nije Vanjsko; ništa nije VELIKO, ništa nije Malo; ništa nije Visoko, ništa nije Nisko u Božanskoj Ekonomiji. Što god čovjek izabrao za proučavanje u Tajnoj Doktrini, mora to povezati s ovim temeljnim idejama. Primijetio sam da je to mentalna vježba koja je izuzetno iscrpljujuća. H.P.B. se nasmijala i klimnula glavom. Čovjek ne smije biti budala (rekla je) i odvesti se u ludnicu time što će u početku pokušati previše. Mozak je instrument budne svijesti i svaka svjesna mentalna slika što nastaje znači promjenu i uništenje atoma mozga. Uobičajena intelektualne aktivnost se kreće utabanim stazama u mozgu i ne izaziva iznenadne prilagodbe i uništavanje njegove supstance. Ali ova nova vrsta mentalnog napora traži nešto puno drugačije – probijanje ‘novih putova u mozgu’, slaganje malih života u mozgu u drugačiji red. Ako se nametne nerazborito to može napraviti ozbiljnu fizičku štetu u mozgu. Ovaj način razmišljanja (kaže ona) je ono što Indijci zovu Jnana Yoga. Kako napreduje u Jnana Yogi čovjek otkriva da se pojavljuju ideje koje, iako ih je svjestan, ne može izraziti niti uobličiti u ikakvu mentalnu sliku. Ovo je vrijeme kad treba biti na oprezu i odbiti zabludu da novootkrivena i prekrasna slika mora predstavljati stvarnost. Ne mora. Radeći dalje čovjek otkriva da slika kojoj se nekoć divio postaje mutna i nezadovoljavajuća i napokon blijedi i biva odbačena. To je slijedeća opasna točka, jer na trenutak čovjek je ostavljen u praznini bez ikakve ideje da ga podrži i može doći u napast da oživi odbačenu sliku da bi se imao zašto držati. Istinski student će, međutim, nezabrinut nastaviti i uskoro dolaze nova svjetla bez oblika, a ona opet vremenom potiču veću i ljepšu sliku. Ali student neće znati da nikakva slika nikada neće predstavljati ISTINU. Ova posljednja prekrasna slika će se zamutiti i izblijediti kao i druge. I tako se taj proces nastavlja sve dok se na kraju ne transcendira um i njegove slike i student ulazi i nastanjuje se u Svijetu BEZ OBLIKA, ali svi oblici su njegov škrti odsjaj. Istinski student Tajne Doktrine je Jnana Yogin, a ova Staza Yoge je istinska Staza za zapadnjačkog studenta. Tajna Doktrina je napisano da bi mu dalo putokaze na toj Stazi. [Kasnija bilješka: Pročitao sam H.P.B. ove bilješke o njenom učenju i pitao je jesam li ispravno zapisao. Nazvala me smiješnim ‘glupanom’ kad zamišljam da se išta može ispravno staviti u riječi. Ali se isto tako i nasmijala i rekla da sam to napravio bolje od ikoga drugog i bolje nego što bi to ona sama učinila.] Pitam se zašto radim sve ovo. Trebalo bi to dati svijetu, ali ja sam prestar. Osjećam se kao dijete pred H.P.B., a ipak sam dvadeset godina stariji od nje. Puno se promijenila od kad sam je sreo prije dvije godine. Čudesno je kako se drži suočena s opasnom bolešću. Kad čovjek ne bi znao i vjerovao ništa, H.P.B. bi ga uvjerila da je ona nešto izvan i preko tijela i mozga. Osjećam, a posebno tokom ovih posljednjih susreta od kako je postala tako bespomoćno tjelesna, da učenja dobivamo iz neke druge, više sfere. Čini se da osjećamo i ZNAMO ono što nam govori više nego što to čujemo svojim fizičkim ušima. Sinoć je gotovo isto rekao X. 19.travnja 1891. Robert Bowen
DODATAK B – RJEČNIK Akasha – Suptilna, duhovna suština koja prožima sve prostore. Dhyan Chohani – Božanske Inteligencije ispunjene superviđenjem Kozmosa (Arkanđeli). Dzyan – Mudrost, božansko Znanje. Karana – Uzrok Karma – Djelovanje, Zakon uzroka i posljedice. Mahat – Univerzalna Inteligencija i Svijest Manas – Um, reinkarnirajući princip u čovjeku, Viši Ja Manvantara – Period pojavljivanja ili kozmičke aktivnosti. Maya – Zabluda, kozmička moć koja čini mogućim pojavno postojanje. Mulaprakriti – Nepodijeljena supstanca, korijen materije. Nastika – Ateist, ili prije onaj koji ne štuje bilo kakve bogove ili idole. Parabrahman – Onkraj Brahmana, neosobni, neimenovani univerzalni Princip, Apsolut. Prakriti – Općenito Priroda, izvorna supstanca. Purusha – Duh Sat – Jedina sveprisutna Stvarnost, božanska Esencija ili Bivstvo. Upadhi – Temelj ili nositelj nečega manje materijalnog od njega samog.
(Bowenove bilješke, tj. Dodatak A, prijevod je K.Pavića iz 2004.god. prijevod i priprema: N. Opatija, 2018 |