Madame Blavatsky o tome kako proučavati TEOZOFIJU

PREDGOVOR
Ove bilješke o učenjima što ih je Madame Blavatsky davala pred kraj svog života već su objavljene u brojnim časopisima u različita vremena. Zabilježio ih je Robert Bowen, postariji pomorac koji se pridružio krugu oko Madame Blavatsky i uporno je ispitivao o tome koji pristup treba učenik imati prema Tajnoj Doktrini. Pažljivo je zapisivao njene odgovore i kasnije joj ih je čitao da bi bio siguran kako nije pogriješio. Bilješke je kasnije na svjetlo donio Bowenov sin, pokojni kapetan P.G.B. Bowen, koji je u to vrijeme bio član Teozofskog društva u Dublinu. Prvi put su tiskane u časopisu Theosophy in Ireland u broju za siječanj-ožujak 1932., više od četrdeset godina nakon što su napisane. Pomna istraživanja koja su od tada provedena u Dublinu nisu na svjetlo iznijela nikakav sličan materijal iz tog izvora.
Velika vrijednost Bowenovih bilješki leži u činjenici da one sadrže načela koji se mogu primijeniti ne samo na proučavanje Tajne Doktrine, nego na svako teozofsko proučavanje. One opet dokazuju da ne treba smatrati kako je bilo koja opisana Teozofija nužno i ispravna slika svijeta. Ona je prije sporedni obrazac koji nastaje tijekom doživljavanja Istine koja je iza riječi, iza opisa i iza relativnih vrijednosti. Takva Teozofija ne treba oslikavati istinu nego voditi do nje.
Vidljivo je da pod tim standardima vrijednost i vjerodostojnost bilo koje opisane Teozofije ne treba suditi prema tome slaže li se ona u potpunosti sa znanstvenim činjenicama i načelima ili s opisnom Teozofijom koju iznosi neka druga osoba. Vrijednost bilo kojeg teozofskog izlaganja mora ležati u dubini iskustva do koje ona može dovesti studenta koji je dovoljno snažan i odlučan da prođe iza njenog oblika ili obrasca sve do njene okultne ili skrivene stvarnosti.
Drugi savjet što se ponavlja kroz bilješke je taj da za potpunije razumijevanje svako teozofsko učenje treba staviti u univerzalni kontekst. Kao pomoć u tome Madame Blavatsky snažno preporučuje studentu da pokuša steći dublje razumijevanje tri temeljna poučka koji se nalaze u Uvodu Tajne Doktrine. Ti poučci su tiskani u ovoj knjižici zbog lakšeg uspoređivanja i proučavanja.

TAJNA DOKTRINA I NJENO PROUČAVANJE
Prošlog tjedna je H.P.B. bila posebno zainteresirana za pitanje Tajne Doktrine. Bit će bolje da ja to sve sredim i stavim na papir dok mi je još svježe. Kako je ona sama rekla možda to bude nekome od koristi za trideset ili četrdeset godina.
Kao prvo, Tajna Doktrina je samo mali dio Ezoterijske doktrine koje poznaju viši članovi Okultnih Bratstava. Ona sadrži taman toliko koliko Svijet može primiti tokom idućeg stoljeća. Iz ovoga je nastalo pitanje koje je ona objasnila na slijedeći način:
‘Svijet’ znači Čovjek koji živi u Osobnoj Prirodi. Taj ‘Svijet’ će u dvije knjige Tajne Doktrine pronaći sve što njegovo najšire razumijevanje može pojmiti; ali ništa više. To ne znači da učenik koji ne živi u ‘Svijetu’ ne može u ovoj knjizi naći više nego što ‘Svijet’ pronalazi. Svaki oblik, kolikogod grub, sadrži u sebi skrivenu sliku svog ‘stvoritelja’. Isto tako autorsko djelo, koliko god nejasno, sadrži skrivenu sliku autorova znanja. Iz ove izjave zaključujem da Tajna Doktrina mora sadržavati sve što H.P.B. zna i puno više od toga, budući da puno toga dolazi od ljudi čije znanje je beskrajno šire od njenog. Što više ona nepogrešivo označava da netko drugi može u toj knjizi naći znanje koje ona sama nema. Vrlo poticajno djeluje pomisao da bih ja mogao naći u riječima H.P.B. znanje kojeg ona sama nije svjesna. Prilično dugo se zadržala na toj temi. X je kasnije rekao: «H.P.B. kao da se gubi», što je pretpostavljam značilo, povjerenje u svoje vlastito znanje. Ali ____, ____ i ja smo bolje razumjeli što je ona mislila. Nema sumnje da nam govori da se ne vežemo uz nju kao krajnji autoritet, ni za bilo koga drugog, već da se u potpunosti oslonimo na svoju vlastitu percepciju koja se širi.
[Kasnija bilješka o ovome: Bio sam u pravu. Pitao sam je izravno i ona je klimnula glavom i nasmiješila se. Puno znači dobiti njen potvrdni osmjeh! (Potpis) Robert Bowen.]
Napokon smo naveli H.P.B. da nas pravilno uputi u proučavanje Tajne Doktrine. Moram sve zapisati dok je još svježe.
(Ona kaže) Čitanje Tajne Doktrine stranicu po stranicu kao što se čita bilo koja druga knjiga završit će zbrkom. Prva stvar koju treba napraviti, pa makar to trajalo godinama, je steći nekakvo razumijevanje ‘Tri Temeljna Načela’ koji su dati u Uvodu. Zatim treba proučavati Kratki pregled (Recapitulation) – nabrojene točke Sažetka (Summing up) prve knjige. Onda treba uzeti Uvodne bilješke (Preliminary Notes) (Knjiga II) i Zaključak (Conclusion) (Knjiga II).
Čini se da je H.P.B. prilično jasna kad je riječ o važnosti učenja (u Zaključku) koje se tiče vremena dolaska Rasa i Podrasa. Jasnije nego obično je ustvrdila da doista ne postoji nešto takvo kao što je budući ‘dolazak’ rasa. «Nema ni DOLASKA ni PROLASKA, nego vječno POSTAJANJE», kaže ona. Četvrta Korijenska Rasa je još uvijek živa. Isto tako i Treća i Druga i Prva – to jest, prisutne su njihove manifestacije na našoj sadašnjoj ravni. Mislim da znam što želi reći, ali nisam u stanju to staviti u riječi. Isto je tako Šesta Pod-Rasa ovdje i Šesta Korijenska rasa i Sedma, pa čak i ljudi iz dolazećih RUNDI. Na koncu to je i razumljivo. Učenici i Braća i Adepti ne mogu biti svakodnevni ljudi Pete Podrase, jer rasa je evolutivno stanje.
Za nju nije bilo upitno da smo, što se tiče čovječanstva u cjelini, stotinama godina (u vremenu i prostoru) daleko čak i od Šeste Podrase. Mislim da je H.P.B. pokazala čudnu zabrinutost insistirajući na ovome. Nagovijestila je ‘opasnosti i zablude’ što dolaze kroz ideje da je Nova rasa definitivno osvanula u Svijetu. Prema njoj trajanje jedne Pod-Rase za čovječanstvo u cjelini podudara se sa Sideričkom godinom (krug zemljine osi – oko 25000 godina). A to stavlja novu rasu daleko u budućnost.
Tijekom protekla tri tjedna smo puno raspravljali o proučavanju Tajne Doktrine. Moram osigurati svoje zabilješke prije nego što ih izgubim.
Puno je govorila o ‘temeljnom načelu’. Kaže: ako čovjek misli da će iz Tajne Doktrine dobiti zadovoljavajuću sliku o ustrojstvu Univerzuma, dobit će samo zbrku. Ono nije zamišljeno tako da daje ikakav konačni sud o postojanju, nego da VODI PREMA ISTINI. Ovu izjavu je kasnije ponovila mnogo puta.
Više je nego beskorisno odlaziti onima za koje mislimo da su napredni učenici (rekla je) i tražiti od njih da nam daju ‘tumačenje’ Tajne Doktrine. Oni to ne mogu. A ako pokušaju, sve što daju su već gotovi egzoterijski prikazi koji ni malo ne liče na ISTINU. Prihvatiti takvo tumačenje znači usidriti se uz fiksne ideje, dočim ISTINA leži iza svih ideja koje smo u stanju oblikovati ili izraziti. Egzoterijske ideje su sasvim u redu i ona ih ne odbacuje tako dugo dok ih se smatra putokazima za početnike i ništa više od toga. Zamislivo je da su mnoge osobe koje su ili će u budućnosti biti u Teozofskom Društvu nesposobne napredovati preko granice uobičajene egzoterijskog shvaćanja. Ali postoje i doći će drugi i za njih ona postavlja slijedeći istinski način pristupanja Tajnoj Doktrini.
(Ona kaže:)

Pristupite Tajnoj Doktrini bez nade da ćete od nje dobiti konačnu Istinu o postojanju. Pristupite bez ijedne druge ideje osim one da vidite koliko daleko može voditi PREMA Istini. U proučavanju gledajte sredstvo za vježbanje i razvoj uma.

Razmotrite slijedeća pravila:
Bez obzira što čovjek proučava u Tajnoj Doktrini neka se um čvrsto drži slijedećih ideja:

a) TEMELJNO JEDINSTVO SVEGA ŠTO POSTOJI.
Ovo jedinstvo je potpuno drugačije od uobičajene ideje o jedinstvu – kao kad kažemo da su narod ili vojska jedinstveni; ili da je ova planeta povezana s onom magnetskim silnicama ili tome slično. To nije ovo učenje. Ono kaže da je postojanje JEDNA STVAR, a ne zbirka stvari povezanih zajedno. Temeljno je da postoji JEDNO BIĆE. To BIĆE ima dva vida: pozitivni i negativni. Pozitivni je Duh, SVIJEST. Negativni je SUPSTANCA, predmet svijesti. Ovo Biće je Apsolut u svojoj primarnoj manifestaciji. Budući da je apsolutno ne postoji ništa izvan njega. Ono je SVE-BIĆE. Nedjeljivo je, jer inače ne bi bilo apsolutno. Ako se može odvojiti neki dio, onda ostatak ne može biti apsolutan, jer bi se odmah pojavilo pitanje USPOREDBE između njega i odvojenog dijela. Uspoređivanje je nespojivo s idejom apsolutnosti. Stoga je jasno da ovo temeljno JEDNO POSTOJANJE, ili Apsolutno Biće, mora biti STVARNOST u svakom obliku koji postoji.
Rekao sam da mi je ovo jasno, ali da mislim kako mnogi u Loži to neće razumjeti. «Teozofija je», rekla je, «za one koji znaju misliti ili one koji se znaju navesti da razmišljaju. A ne za mentalne lijenčine.» Prosječne studente je običavala nazivati ‘tupoglavcima’.
Atom, Čovjek, Bog (kaže ona), svaki pojedinačno i svi zajedno, su u krajnjoj analizi Apsolutno Biće, to je njihova STVARNA OSOBNOST. To je misao koju se mora uvijek držati u pozadini uma da bi činila temelj svake ideje koja nastaje tijekom proučavanja Tajne Doktrine. Onog trenutka kad to čovjek zaboravi (a to se najlakše dogodi kad se zabavi nekim od mnogobrojnih intrigantnih vidova Ezoterijske filozofije) ideja ODVAJANJA prevlada i učenje gubi vrijednost.

b) Druga ideja koje se treba čvrsto držati je da NE POSTOJI MRTVA MATERIJA.
Svaki pa i zadnji atom je živ. Drugačije ne može biti budući da je svaki atom u bitiApsolutno Biće. Zato ne postoji stvar poput Eteričnog ‘prostora’ ili Akashe ili kako se to već zove, u kome se anđeli i elementali igraju kao pastrva u vodi. To je uobičajena ideja. Istinska ideja pokazuje da je svaki atom supstance bez obzira na kojoj ravni se nalazi u sebi ŽIVOT.

c) Treća temeljna ideja koje se treba držati je da je čovjek MIKROKOZMOS.
Budući da je tako, onda sve Nebeske Hijerarhije postoje u njemu. Ali zapravo ne postoji ni Makrokozmos ni Mikrokozmos već JEDNO POSTOJANJE. Veliko i malo su takvi kad se gledaju ograničenom sviješću.

d) Četvrta i posljednja temeljna ideja koje se treba držati je ona koju donosi Veliki Hermetički Aksiom
On stvarno sažima i sintetizira sve druge.

Kakvo je Unutrašnje takvo je Vanjsko;
kakvo je Veliko takvo je Malo;
kako je gore tako je dolje;
postoji samo Jedan Život i Zakon;
i onaj koji ga pokreće je JEDAN.
Ništa nije Unutrašnje, ništa nije Vanjsko;
ništa nije Veliko, ništa nije Malo;
ništa nije Visoko, ništa nije Nisko, u Božanskoj Ekonomiji.

Što god čovjek izabrao za proučavanje u T.D., mora to povezati s ovim temeljnim idejama.
Natuknuo sam da je to mentalna vježba koja mora biti vrlo iscrpljujuća, a H.P.B. se nasmijala i klimnula glavom. Čovjek ne smije biti budala (rekla je) i završiti u ludnici time što će u početku pokušati previše. Mozak je instrument budne svijesti i svaka svjesna mentalna slika što nastaje znači promjenu i uništenje atoma mozga. Uobičajena intelektualna aktivnost se kreće utabanim stazama u mozgu i ne zahtjeva iznenadne prilagodbe i uništavanje njegove supstance. Ali ova nova vrsta mentalnog napora traži nešto puno drugačije – probijanje ‘novih putova u mozgu’, slaganje malih života u mozgu u drugačiji red. Ako se nametne nerazborito to može napraviti ozbiljnu fizičku štetu u mozgu.
Ovaj način razmišljanja (kaže ona) je ono što Indijci zovu Jnana Yoga. Kako napreduje u Jnana Yogi čovjek otkriva da se pojavljuju ideje koje, iako ih je svjestan, ne može izraziti niti uobličiti u ikakvu mentalnu sliku. S vremenom će se ove zamisli uobličiti u mentalne slike. Ovo je vrijeme kad treba biti na oprezu i odbiti zabludu da novootkrivena i prekrasna slika mora predstavljati stvarnost. Ne mora. Radeći dalje čovjek otkriva da slika kojoj se nekoć divio postaje mutna i nezadovoljavajuća i napokon blijedi i biva odbačena. To je slijedeća opasna točka, jer na trenutak čovjek je ostavljen u praznini bez ikakve ideje da ga podrži i može doći u napast da oživi odbačenu sliku da bi se imao zašto držati. Istinski učenik će, međutim, nezabrinut nastaviti i uskoro dolaze nova svjetla bez oblika, a ona opet vremenom potiču veću i ljepšu sliku. Ali učenik neće znati da nikakva slika nikada neće predstavljati Istinu. Ova posljednja prekrasna slika će se zamutiti i izblijediti kao i druge. I tako se taj proces nastavlja sve dok se na kraju ne transcendira um i njegove slike i student ulazi i nastanjuje se u Svijetu BEZ OBLIKA, ali svi oblici su njegov sužen odsjaj.
Istinski učenik Tajne Doktrine je Jnana Yogin, a ova Staza Yoge je istinska Staza za zapadnjačkog učenika. Tajna Doktrina je napisana da bi mu dala putokaze na toj Stazi.
[Kasnija bilješka: Pročitao sam H.P.B. ove bilješke o njenom učenju i pitao je jesam li ispravno zapisao. Nazvala me smiješnim ‘tupoglavcem’ kad zamišljam da se išta može ispravno staviti u riječi. Ali se isto tako i nasmijala i rekla da sam to napravio bolje od ikoga drugog i bolje nego što bi to ona sama učinila.]
Pitam se zašto radim sve ovo. Trebalo bi to dati svijetu, ali ja sam prestar. Osjećam se kao dijete pred H.P.B., a ipak sam dvadeset godina stariji od nje.
Puno se promijenila od kad sam je sreo prije dvije godine. Čudesno je kako se drži suočena s opasnom bolešću. Kad čovjek ne bi znao i vjerovao ništa, H.P.B. bi ga uvjerila da je ona nešto izvan i preko tijela i mozga. Osjećam, a posebno tokom ovih posljednjih susreta od kako je postala tako tjelesno bespomoćna, da učenja dobivamo iz neke druge, više sfere. Čini se da osjećamo i ZNAMO ono što nam govori više nego što to čujemo svojim fizičkim ušima. Sinoć je gotovo isto rekao X.

19.travnja 1891. Robert Bowen

TRI TEMELJNA POUČKA IZ UVODA
TAJNE DOKTRINE

I. Sveprisutno, Vječno, Beskrajno i Nepromjenjivo NAČELO, o kome su nemoguće ikakve spekulacije, budući da nadilazi moć ljudskog shvaćanja i može se jedva pojmiti nekim ljudskim izrazom ili usporedbom. On je izvan granica i dosega misli – riječima Mandukye ‘nezamisliv i neizreciv’.

Da bi ove ideje bile jasnije čitatelju neka započne s tvrdnjom da postoji Apsolutna Stvarnost koja prethodi svakom pojavnom, uvjetovanom Biću. Ovaj Beskonačni i Vječni Uzrok – kojeg suvremena europska filozofija formulira kao ‘Nesvjesno’ i ‘Nespoznajno’ – je izvorni korijen ‘svega što je bilo, jest ili će biti’. On je naravno lišen svih atributa i u biti je bez ikakve veze s pojavnim, ograničenim Bićem. On je ‘Posojanje’ (‘Bitak’, ‘Bivstvo’), prije nego li Biće (na sanskritu, Sat) i iza svake je misli ili nagađanja.
To Bivstvo je u Tajnoj Doktrini simbolizirano u dva vida. S jedne strane je apsolutni Apstraktni Prostor, koji predstavlja čistu subjektivnost, stvar koju niti jedan ljudski um ne može isključiti niti iz jedne svoje koncepcije niti je shvatiti samu po sebi. S druge strane je apsolutni Apstraktni Pokret, koji predstavlja Neuvjetovanu Svijest. Čak su i naši Zapadnjački mislioci pokazali da nam je svijest neshvatljiva osim kroz promjenu, a pokret najbolje simbolizira promjenu, njenu temeljnu osobinu. Ovaj vid Jedne Stvarnosti opisan je također izrazom ‘Veliki Dah’, simbolom koji je dovoljno plastičan da ne treba dodatno razjašnjavanje. Tako je dakle prvi temeljni aksiom Tajne Doktrine ovo metafizičko JEDNO APSOLUTNO – BIVSTVO — što ga ograničena inteligencija simbolizira kao teološko Trojstvo.

II. Vječnost Univerzuma u cijelosti je kao bezgranična ravan; periodično ‘igralište bezbrojnih Univerzuma koji se neprestano pojavljuju i iščezavaju’, a nazvani su ‘Pojavljujućim Zvijezdama’ i ‘Iskrama Vječnosti’. «Vječnost Hodočasnika je poput miga Oka Samo-Egzistencije. Pojavljivanje i nestajanje Svjetova je poput redovite izmjene plime i oseke.» (Knjiga Dzyan)

Ta druga tvrdnja Tajne Doktrine je apsolutna univerzalnost zakona izmjenjivosti – plime i oseke, dotoka i odtoka – koju je fizička znanost uočila i zabilježila u svim područjima prirode. Izmjena dana i noći, života i smrti, spavanja i budnog stanja je tako očita činjenica, tako savršeno univerzalna i bez izuzetka da je lako shvatiti kako u njoj vidimo jedan od apsolutno temeljnih zakona univerzuma.

III. Temeljno jedinstvo svih Duša s Univerzalnom Nad-Dušom, koja je i sama jedan vid Nepoznatog Korijena; i obvezno hodočašće svake Duše – ranije spomenute iskre – kroz Cikluse Inkarnacije (ili ‘Nužde’) u suglasju sa Cikličkim i Karmičkim zakonom, tijekom cijelog trajanja.

Drugim riječima, ni jedna čisto duhovna Buddhi (božanska Duša) ne može imati neovisno (svjesno) postojanje prije nego što iskra koja je izašla iz čiste Biti Univerzalnog Šestog Načela – ili NAD-DUŠE –
a) nije prošla kroz svaki elementalni oblik pojavnog svijeta te Manvantare i
b) nije stekla individualnost, prvo prirodnim poticajem, a poslije samopotaknutim i samoizvedenim naporima (kontroliranim njenom Karmom), penjući se tako kroz sve stupnjeve inteligencije, od najnižeg do najvišeg Manasa, od minerala i biljke do najvišeg Arhanđela (Dhyani- Buddha). Stožerna doktrina Ezoterične filozofije ne priznaje privilegije ni posebne darove u čovjeku, osim onih koje je njegov vlastiti Ego stekao kroz osobni napor i zaslužio kroz duge nizove metempsihoza i reinkarnacija.

Naslov originala; ‘ Madame Blavatsky on How to Study Theosophy’

S engleskog preveo Krunoslav Pavić
Kutjevo, 2004.