Često se spominjalo dvoje glavnih osnivača Teozofskog društva, rusku plemkinju Helenu Petrovnu Blavatsky i američkog pukovnika Henryja Steela Olcotta, jer, zahvaljujući njoj, imamo Teozofiju, a zahvaljujući njemu, imamo Teozofsko društvo. Njoj zahvaljujemo na unutarnjem životu, a njemu na vanjskom obliku Društva. Pojavilo se pitanje: ‘Koji je poklon veći?’ To je akademsko ili teoretsko pitanje, jer su potrebni oboje, i život i oblik, baš kao što su potrebni duh i materija u svijetu u kojem živimo. Oni su suradnici poput hromog čovjeka koji gleda dok sjedi na ramenima slijepca koji hoda. Takav su savršen par bili pukovnik Olcott i gospođa Blavatsky: zajedno, premda različiti. Premda su se ponekad prepirali, među njima je postojalo duboko prijateljstvo. Sebe su nazivali ‘teozofskim blizancima’ i jedno drugome nadijevali razne nadimke.

Prije nego je susreo gospođu Blavatsky, pukovnik je imao izvanrednu karijeru. Bio je čovjek koji je uspio bez ičije pomoći. Nakon što je njegov studij bio prekinut zbog toga što je posao njegova oca propao, postao je stručnjak, pa čak i autoritet u raznim područjima u koja se upustio: poljodjelstvo, novinarstvo i pravo. Bio je zaslužan za iskorjenjivanje korupcije u američkoj vojsci. U tom radu, boreći se protiv okorjelih zločinaca, pokazao je iznimnu hrabrost, kao i onda kada je kao novinar naklonjen Sjevernjacima u Američkom Građanskom ratu bio prisutan kada su Južnjaci vješali Johna Browna. Da su ga prozreli, sigurno bi ga linčovali.

U svom radu na osnivanju Teozofskog društva gospođa Blavatsky i on pokazali su veliku hrabrost. Plivali su protiv struje u vrijeme kada su znanost i religija nametnuli svoje dogme i na taj se način izložili mržnji religijskih fanatika i pobornika znanstvenih dogmi. Niti jednom od njih nije nedostajalo hrabrosti, no razlikovali su se u mnogim stvarima, poglavito po temperamentu. H. P. Blavatsky je bila, naročito na prvi pogled, osjećajna, temperamentna i ne posve pouzdana, barem u nekom pogledu. Pukovnik je bio postojan i pouzdan, premda je ponekad djelovao nerazborito zbog prevelikog entuzijazma, no uvijek je bio spreman priznati svoje pogreške.

Možda ćemo lakše razumjeti pukovnika Olcotta usporedimo li ga s gospođom Blavatsky, a nju s njim. Također, možda ćemo steći osjećaj da ga bolje poznajemo ako čitamo, na primjer, vrlo zanimljivo izvješće o njegovom životu i životu Društva od 1874. do 1898. na Stranicama starog dnevnika. Također možemo cijeniti raspon njegova razmišljanja o raznim temama i različitim religijama, ako pročitamo neke njegove članke i govore.

No, za proučavanje njegovog karaktera i postignuća ključna su svjedočanstva onih koji su ga najbolje poznavali, pa ga mogu najbolje objasniti: Adepata–učitelja, njega i gospođe Blavatsky. Kako Pisma Mahatme A. P. Sinnettu opisuju Njihovog odanog učenika? Što su rekli o njegovim dobrim osobinama i njegovim slabostima, što je kompenziralo ili objašnjavalo napade na njega, kako su ga štitili i koji je bio njihov stav o njemu općenito?

Zanimljivo je konstatirati što su stvarno rekli o njemu. Većina navoda koji slijede mogu nam biti poznati, no zanimljivo je preispitati ih i shvatiti kako objašnjavaju ne samo njegov karakter, već i stav Majstora, njihovu blagonaklonost i razumijevanje te istodobno njihovu praktičnost.

Među njegovim krepostima nalazimo spremnost da se žrtvuje, odanost i pouzdanost, skromnost, nesebičnost i diskreciju, njegov visok cilj i gorljivost, njegovu privrženost, njegovu suosjećajnu privlačnost i učinkovitost.

Njegova spremnost da se žrtvuje:

Od te dvije osobe (gospođa Blavatsky i pukovnik Olcott) jedna je dala dvije trećine života, a druga šest najboljih muževnih godina za nas. Oboje će se tako truditi do kraja svog života, i premda uvijek rade za svoju zasluženu nagradu, nikada ne pitaju za nju, niti prigovaraju kada su razočarani. (Pisma Majstora, kronološko izdanje, str. 9)

Njegova odanost:

Obećao nam je da će nam odano služiti u dobru i zlu…. Gdje možemo naći takvu predanost? On je čovjek koji nikada ne postavlja pitanje, već sluša; koji može počiniti bezbrojne pogreške zbog neumjerene gorljivosti, no nikada ne odbija ispraviti svoju pogrešku, čak i po cijenu najvećeg samoponižavanja. (str. 17)

Njegova dosljednost:

‘Njemu možemo vjerovati u svim okolnostima.’ (str. 17)

Njegova skromnost:

Smatra da je žrtvovanje udobnosti, pa i samog života nešto što treba radosno izložiti riziku kad god je to neophodno; on će jesti bilo kakvu hranu, ili čak biti bez nje; spavati na bilo kakvom krevetu, raditi na bilo kojem mjestu, pobratimiti se sa svakim beskućnikom, podnositi bilo kakvu oskudicu radi ideala. (str. 17)

Ovi navodi prokazuju njegovu nesebičnost, diskreciju, visoke ideale i gorljivost.

Njegova ispunjenost ljubavlju:
Odnosi se na C. C. Masseya, koji je za Mahatmu rekao da je mizantrop, onaj koji mrzi čovječanstvo, da je njegov um ispunjen dilemama i pesimističnim iluzijama, rekao je:

Poduzeta su sva zakonska sredstva da ga se spasi, posebno od strane Olcotta, čija ga je topla bratska ljubav poticala da učini svoje srce toplim. (str. 408)

Njegova privlačna naklonost:

Olcottova privlačnost nakon šest godina pročišćavanja je snažno sklona našoj – fizički i moralno (ona) neprestano postaje sve više takvom. (str. 143)

Štoviše, bio je učinkovit, uspijevao je dovršiti poslove: ‘Ono što želimo su uspjesi i vidjet ćete da ih imamo.’ (str 425)

Spomenute su i njegove slabosti te što ih je otkupljivalo i objašnjavalo. Bio je bezobziran, no priznao je to; činio je pogreške, ali ih je i priznavao:

Olcott se ponašao kao glupan, krajnje netaktično, priznaje to; spreman je priznati i reći: mea culpa, prije od svih teozofa – a to je više nego što će ijedan Englez biti spreman učiniti. (str. 427)

Nije imao poštovanja: Možda i ‘nismo baš „dječaci“, da se poslužim Olcottovim izrazom nepoštivanja kada govori o nama’ (str. 48). Bio je indiskretan; postoji spominjanje ‘njegovog odavanja tajni o Simli’ (str 58). Nije se uvijek pridržavao savjeta: ‘Gotovo u potpunosti zbog njegove žustre naravi koja ga je sprječavala da razlikuje naše dojmove od vlastite koncepcije’ (str 52).

Spominju napade tiska i kršćanskih misionara na njega: ‘Olcott je bio napadnut od strane svih zloduha tiska i misija’ (str. 97):

U Indiji je to: ‘ili Krist ili Osnivači (!!). Kamenujmo ih nasmrt!’ Jednog su gotovo ubili – sada napadaju drugu žrtvu – Olcotta. Oci su radišni kao pčele (str. 449). Još jedan prljavi, teški napad američkih novina. C. i M. Iz Lahora teško da će propustiti i dan da ne napadnu, a ostale novine prepisuju od njih, itd. (str. 97)

Čak ga je i kolega u teozofskom radu, A. O. Hume, prezirao. Hume je napisao:

Neću se ni na koji način pobuniti protiv nadzora dragog starog Olcotta, jer znam da bi to bilo samo nominalno…. Sinnett i ja smo ga sposobni ušutkati ako se bespotrebno umiješa. No, nitko od nas ga ne bi mogao prihvatiti kao našeg stvarnog vođu, jer obojica znamo da smo intelektualno nadmoćniji od njega.

No, Mahatme su ga odrješito branile:

A sada si postavi pitanje [Sinnett] koliko si bio u pravu kada si se bavio sumnjama u Olcotta koji ništa nije znao o bilo kakvim okolnostima …. Da si bio na njegovom mjestu i kriv, teško da bi mu dopustio da te optuži za krivotvorenje, klevetanje, laži, obmane i najgluplju nesposobnost za njegov rad. A Olcott je potpuno nedužan za bilo koji takav grijeh. (str. 425)

Razmotrimo općeniti stav Mahatmi prema Olcottu i gospođi Blavatsky. Bio im je drag i bili su mu zahvalni (‘Nezahvalnost nije naš porok’, str 9). Štoviše, bio je dostojan povjerenja (‘Njemu vjerujemo pod svim okolnostima’, str. 17), No, nisu mu davali nikakve povlastice. (‘Nije mi to dopušteno učiniti za Olcotta [predstavljajući si Olcotta] koji je naporno radio za nas pet godina’, str. 43).

H. P. Blavatsky i on bili su nesavršeni, ali nesebični. Bili su spremni na žrtvu:

Samo u nevolji možemo otkriti pravog čovjeka. Prava je hrabrost kada čovjek neustrašivo prihvaća svoj dio kolektivne karme u skupini s kojom radi, ne dopušta si da bude ogorčen i da vidi druge lošijima nego što zapravo jesu, ili da svu krivnju prebacuje na ‘crnu ovcu’, posebno odabranu žrtvu. Takvog pravog čovjeka uvijek ćemo štititi i, usprkos svim nedostacima, pomagati mu da razvije dobro koje posjeduje. Takav čovjek je krajnje nesebičan; on utapa svoju osobnost u svoje ideale i ne brine zbog neudobnosti ili nepravednog ogovaranja (str. 437).

Olcottovi Učitelji brinuli su za njegovu dobrobit. Bio je nadaren za iscjeljivanje i, budući da je bio plemenit, liječio je sve koji su došli k njemu. No, kako je postao slab i iscrpljen, rečeno mu je: ‘Naloženo ti je da odeš kući zbog odmora koji ti je potreban – prestani s bilo kakvim daljnjim iscjeljivanjima sve dok ti to ne kaže M.’, str. 370-1)

Razmotrili smo neke snage i slabosti pukovnika Olcotta. Naše slabosti pripadaju osobnosti. Možemo reći da i naše stvarne snage pripadaju osobnosti, no one su odraz našeg istinskog, savršenog unutarnjeg Jastva u osobnosti. Velika bića poput Mahatma mogu vidjeti unutarnju osobu, duhovnu prirodu i mogu je ojačati tako da prosijava u osobnost. Oni djeluju onako kako je savjetovano u Do nogu Učiteljevih.

Nauči prepoznati Boga u svakome i u svemu, bez obzira koliko on zao bio ili izgledao. Svome bratu možeš pomoći onim što imaš zajedničko s njim, a to je Božanski Život; nauči to probuditi u njemu, nauči kako se tome u njemu obratiti, jer time ćeš svoga brata izbaviti iz zla.

Mahatme zasigurno vide slabosti onih koji im služe, poput pukovnika Olcotta i gospođe Blavatsky, ali i njihove jake strane i potencijal, pa su ih aktivirali i pojačavali, budući da su ih bili svjesni.

Na duhovni put možemo gledati različito, na primjer, izvana i iznutra. Izvana se smanjuje sebičnost, samoljublje osobnosti. Može se reći da čovjek čisti posudu kako bi mogao primiti božanski nektar ili da podešava instrument kako bi božanski glazbenik mogao svirati. Gledajući iznutra, pojačava unutarnje nadahnuće, predanost, težnju da se pripremi nektar za punjenje posude kako bi se ispunila do grla i nadahnulo božanskog glazbenika da svira božanske melodije. Potrebna su oba aspekta, a jedan vodi drugome. Usprkos slabostima, Olcott je bio vrlo nekoristoljubiv, čak nesebičan, spreman raditi neumorno. U tome su Majstori vidjeli njegovu snagu.

Svoje gledište iznijeli su Sinnettu: ‘Ti gledaš izvana, ja vidim iznutra’ (str. 389). Budući da je nesebičan u tako mnogo pogleda, pukovnik Olcott i gospođa Blavatsky mogli su ući u njihov svijet pod svojim uvjetima, dok su Sinnett, a posebno Hume, zahtijevali da postave svoje uvjete i nisu mogli ući u taj svijet:

Je li netko od vas tako željan znanja i dobrotvornih moći koje time dobiva da bi bili spremni napustiti vaš svijet i ući u naš? Tada neka dođe…. Neka svakako dođe, kao učenik Učitelja i bez uvjeta; ili neka čeka kao što su mnogi drugi čekali i bude zadovoljan mrvicama znanja koje možda padnu pred njega. (str. 8-9)

Dakle, pukovnik Olcott i gospođa Blavatsky mogli su ući u njihov svijet i biti u bližem dodiru s njima.

Kada ih promatramo s tog motrišta – motrišta Majstora – razumjet ćemo kako su se razlikovali od Sinnetta i Humea. Možemo ih bolje razumjeti u usporedbi sa Sinnettom, a posebno s Humeom i shvatiti zašto su im Oni bili bliskiji.

Danas se posebno prisjećamo Olcotta. Sjećamo se Sinnetta, a manje Humea, kao primatelja pisama Mahatmi koja nam, kao što smo vidjeli, daju uvid u stav Majstora zašto su se toliko približili H. P. Blavatsky i njemu. Bolje ćemo razumjeti zašto su bili izabrani ako ponovno pročitamo čuveni odlomak koji objašnjava zašto su izabrani za taj zadatak, taj naizgled beznadni pothvat:

Njih dvoje su … daleko od savršenstva – u nekim stvarima potpuno suprotno. No, posjeduju ono (ispričavam se zbog stalnog ponavljanja, ali to se stalno previđa) što rijetko nalazimo drugdje – NESEBIČNOST i gorljivu spremnost na samopožrtvovnost za dobrobit drugih, što ne mogu zasjeniti ni ‘mnogi grijesi’! (str. 437)

***

Smatram da je svojevrsni dobrotvor onaj koji pokazuje sumnjičavcima, očajnicima, umornima od života, gladnim srcima, da taštine svijeta ne zadovoljavaju težnje duše i da se prava sreća može postići samo unutarnjim samorazvojem, pročišćenjem i prosvjetljenjem. H. S. Olcott

[Članak Colonel Henry Steel Olcott through the Eyes of the Mahatmas preuzet je iz glasila The Theosophist – Olcott Death Centenary Issue – Part II, Adyar, ožujak 2007.; preveli: Željko i Inga]