Tema ove konvencije je ‘neprestana usredotočenost na ljudsko savršenstvo’. Tema je preuzeta iz omiljenih pravila nazvanih ‘Zlatno stubište’. Ona je prikladna zato što ćemo razmotriti izvor teme naše konvencije i tražiti njeno značenje u širem kontekstu ‘Zlatnog stubišta’. No, isto tako, budući da se ova konvencija održava uoči stogodišnjice smrti našeg predsjednika–osnivača, Henryja Steela Olcotta, prigodno je razmotriti kako se naša tema odnosi na njega.

Pravila ‘Zlatnog stubišta’ započinju sa zapovjedi koja nam kaže da budemo pažljivi. Slijedi popis trinaest svojstava koja sačinjavaju stepenice stubišta koje vodi iz vanjskog svijeta neznanja (tj. avidya) u unutarnji svijet božanske mudrosti (tj. Brahmavidya ili Teozofija). Završavaju se sažetom opaskom o trinaest svojstava ili stepenica. Početna zapovijed je: ‘Gledaj istinu pred sobom’. Ona nam kaže da trebamo znati da je ispravno ono što je stavljeno pred nas; trebamo to samo zapamtiti. Ta izgubljena istina ono je čemu nas trinaest koraka Zlatnog stubišta treba dovesti.

Stepenice zavojitog Zlatnog stubišta sastoje se, možemo reći, od tri zavoja od po pet, četiri i četiri stepenice. Pet stuba prvog zavoja svojstva su karaktera koja treba razviti: ‘Čist život, otvoren um, čisto srce, budan intelekt i nepomućen duhovni pogled.’

Četiri stepenice drugog zavoja Stubišta odnose se na naš odnos s drugima koji se s nama uspinju tim stubištem: osjećaj bratstva za druge učenike, spremnost da se daje i prima savjet i pouka, vjeran osjećaj služenja Učitelju, predanost ISTINI i vjera da je posjeduje i Učitelj.

Posljednji zavoj Stubišta sadrži četiri stepenice koje se odnose na to kako se odnosimo prema svijetu općenito: ‘Odvažno podnošenje osobnih nepravda, hrabro iznošenje načela, srčana obrana nepravedno napadnutih i pogled stalno usmjeren na uzor čovjekova napretka i usavršavanja koje opisuje Tajna Nauka (Gupta Vidya).’

Posljednja stepenica posljednjeg zavoja Zlatnog stubišta uključuje temu ove konvencije: ‘neprestana usredotočenost na ljudsko savršenstvo.’ Sve što činimo treba učiniti s jednom svrhom: svijesti o idealu ljudskog napretka i savršenstva.

Do nogu Učiteljevih nam govori: ‘Bog ima plan, a taj plan je evolucija. Kada to čovjek jednom uvidi i zaista spozna, ne može a da ne radi za nju i da ne postane jedno s njome, jer je tako divna i veličanstvena.’ Božji plan je evolucija, a evolucija je napredak prema ljudskom savršenstvu. Nikada nećemo dostići to savršenstvo, jer ono neprestano raste pred nama. Svijet se ne razvija u pravcu nepromjenjivog i određenog vrhunca, nego više u pravcu stalnog širenja veličanstvenog i predivnog jedinstva svekolikog života.

Takav stav uključuje zaključak: ‘To je zlatno stubište kojim se učenik uspinje do Hrama Božanske Mudrosti.’ Taj se Hram ne nalazi na nekom tajanstvenom mjestu izvan nas. On se nalazi u samom središtu našeg bića. Mi sami gradimo taj hram uspinjući se Zlatnim Stubištem do mjesta koje se u Glasu Tišine naziva ‘najunutarnjijom odajom, odajom Srca’.

Je li moguće održati ‘neprestanu usredotočenost na ljudsko savršenstvo?’ Jest, mi znamo da je to moguće, jer je nekima uspjelo. Jedan od njih je naš osnivač–predsjednik, Henry Steel Olcott. On se neprestano približavao ostvarenju ljudskog jedinstva živeći kao istinski građanin svijeta.

Olcott je bio Amerikanac koji je stvorio svoj dom u Indiji i postao građaninom svijeta. On je bio jedan od ljudi svog vremena koji je najviše proputovao, prevaljujući doslovno na stotine i tisuće milja po tlu i moru po mnogim dijelovima zemlje. Sva njegova putovanja bila su služenje čovječanstvu. Na primjer, proputovao je više puta do Engleske u ime građanskih i vjerskih prava Sinhaleza. Također je radio na pomirenju svih škola budističke misli. Postao je narodnim herojem u Šri Lanki i glavna osoba obnove budizma.

Olcott nije bio ograničeni sektaš. On je budizam smatrao jednim od glavnih nastojanja čovječanstva da nađe istinu, uz ostale velike religije kao što su hinduizam, kršćanstvo, zoroastrizam i Islam. Sve ih je vidio kao izražaje božanske mudrosti Majstora, izaslane u raznim oblicima za različite ljude. Olcott se brinuo za obične ljude gdje god ih našao. Posjedovao je moći iscjeljivanja koje je koristio da smanji patnju i vrati zdravlje onima koji su došli k njemu.

Henry Steel Olcott se potpuno slagao s latinskim komediografom Terencijem koji je rekao: ‘Ja sam čovjek: smatram da mi ništa ljudsko nije strano.’ Olcottova privrženost univerzalnoj čovječnosti čini ga uzorom tolerantnosti, razumijevanja i služenja svima nama. On je jedan od onih čiji je čitav život bio uspinjanje Zlatnim stubištem u Hram Božanske Mudrosti. Kao takav, on je uzor koji trebaju slijediti svi teozofi. Majstor KH je o Olcottu napisao: ‘Njemu možemo vjerovati u svim okolnostima, a njegovo odano služenje nam je jamstvo u dobru i zlu….Gdje možemo naći takvu predanost?’

Pukovnik Olcott uspeo se Zlatnim stubištem. On nije bio Amerikanac niti Indijac niti Šrilančanin. Bio je građanin svijeta. Bio je čovjek i ništa ljudsko nije mu bilo strano. Održavao je neprestanu usredotočenost na ljudsko savršenstvo i na taj način postao uzorom za svakog čovjeka.

[Članak Citizen of the World: Colonel Olcott and Human Perfection preuzet je iz Daily News Bulletin, Adyar, 2006.; preveli: Željko i Inga]