DO NOGU UČITELJA

Alcyone* (J.Krishnamurti)
 

Naslov originala: At the Feet of the Master
Izdavač originala: The Theosophical Publishing House, Adyar, Madras, India
Prvo izdanje: 1910.
Trideset i prvo izdanje: 1970.
Prvo izdanje na hrvatskom jeziku: 1927

 

PREDGOVOR

Kao starijoj, data mi je čast da napišem uvodnu riječ ovoj maloj knjižici, prvijencu jednog mlađeg brata, mlađeg tijelom ali ne i dušom. Učenja sadržana u njoj dao mu je njegov Učitelj pripremajući ga za Inicijaciju, a on ih je zapisao po sjećanju – polako i mukotrpno, jer njegovo znanje engleskog jezika je prošle godine bilo mnogo manje tečno nego što je sada.** Veći dio predstavlja prenošenje Učiteljevih vlastitih riječi; ono što nije doslovce rečeno je ustvari Učiteljeva misao izrečena učenikovim riječima. Dvije propuštene rečenice dodao je sam Učitelj. U druga dva slučaja dodana je ispuštena riječ. Osim ovoga, to je potpuno Alcyonovo djelo, njegov prvi dar svijetu.
Neka ova knjižica pomogne drugima kao što je izgovorena riječ pomogla njemu – on je daje upravo sa takvom nadom. Učenja mogu biti plodonosna samo ako se žive, kao što ih je on živio kada ih je primio od Učitelja.
Ako se slijedi primjer kao što se slijedi pravilo, tada će se i čitatelju, kao i piscu otvoriti velika Vrata i njegove noge će kročiti na Stazu.

Annie Besant, prosinac 1910.

*Alcyone je ime dano Krishnamurtiju kako bi se učinio lakšim posao pračenja pri proučavanju njegove individualnosti kroz pedesetak zabilježenih inkarnacija. -(ova opaska ne postoji u originalu – dodatak hrv.prijevodu)
**Ovaj predgovor napisan je kada je Krishnamurtiju bilo petnaest godina i dok je bio pod starateljstvom Dr. Annie Besant. – izdavač.


O n i m a   k o j i   k u c a j u

Iz nestvarnog vodi me u stvarnost.
Iz tame vodi me u svjetlost.
Iz smrti vodi me u besmrtnost.
UVODNA RIJEČ

Ovo nisu moje riječi; to su riječi Učitelja koji me je podučavao. Bez Njega ne bih mogao ništa ali uz Njegovu pomoć sam stupio na Stazu. I ti želiš stupiti na istu Stazu pa će riječi koje mi je govorio pomoći i tebi, ako ih budeš poslušao.
Nije dovoljno reći da su one istinite i lijepe; čovjek koji želi uspjeti mora učiniti točno ono što mu se kaže. Gledati hranu i reći da je ona dobra, neće zadovoljiti izgladnjelog čovjeka; on mora pružiti ruku i jesti. Isto tako, čuti Učiteljeve riječi nije dovoljno; moraš učiniti točno ono što kaže, pazeći na svaku riječ, pazeći na svaki mig. Ako neki mig ne primijetimo, ako neku riječ propustimo, ona je izgubljena zauvijek; jer On ne govori dva puta.

Za ovaj put potrebna su ova četiri preduvjeta:

Razlučivanje
Bezželjnost
Ispravno vladanje
Ljubav

Pokušat ću vam prenijeti ono što mi je Učitelj rekao o svakome od tih preduvjeta.

 

DO NOGU UČITELJA
I

Prvi od ovih uvjeta je Razlučivanje; obično se uzima kao razlučivanje između stvarnog i nestvarnog, a navodi čovjeka da stupi na Stazu. To je to, ali i mnogo više; i to treba provoditi ne samo na početku Puta, već i na svakom koraku, svakog dana, sve do kraja. Na Stazu stupaš jer si naučio da jedino na njoj možeš naći one stvari koje su vrijedne sticanja.
Ljudi koji ne znaju, rade da bi stekli bogatstvo i moć, ali te stvari su najviše za jedan život, te su prema tome nestvarne. Postoje uzvišenije stvari od ovih prolaznih, stvari koje su stvarne i trajne; kada si ih jednom vidio, ne želiš više one druge.

Na svijetu postoje samo dvije vrste ljudi; oni koji znaju i oni koji ne znaju; upravo znanje je ono što je važno. Nije važno koju religiju čovjek prihvaća, kojoj rasi pripada; jedina zaista važna stvar je znanje, znanje o božjem planu za ljude. Jer Bog ima plan, a taj plan je evolucija. Kada ga čovjek jednom vidi i zaista upozna, ne može a da ne radi za njega i sjedini se s njim, jer on je tako veličanstven, tako divan. I zato, budući da zna, on je na božjoj strani, zastupajući dobro i pružajući otpor zlu, radeći za evoluciju a ne za sebičnost.
Ako je na božjoj strani, on je jedan od nas, i nimalo nije važno da li se on naziva hindusom ili budistom, kršćaninom ili muslimanom, da li je indijac ili englez, kinez ili rus. Oni koji su na Njegovoj strani znaju zašto su ovdje, što im je raditi, te nastoje to učiniti; svi drugi još ne znaju što treba činiti, te tako često postupaju budalasto, i pokušavaju smisliti za sebe putove za koje misle da će im biti ugodni, ne shvaćajući da smo svi Jedno, te da prema tome nekome može biti zaista ugodno samo ono što ono Jedno želi. Oni slijede nestvarnost umjesto stvarnost. Sve dok ne nauče razlučivati između to dvoje, nisu se uvrstili na božjoj strani, te je zato ovo razlučivanje prvi korak.

Ali čak i kada si se opredijelio, još uvijek moraš znati da postoji više vrsta stvarnog i nestvarnog; razlučivati treba i između ispravnog i krivog, važnog i nevažnog, korisnog i nekorisnog, istinitog i lažnog, sebičnog i nesebičnog.
Između ispravnog i krivog ne bi smjelo biti teško izabrati, jer oni koji žele slijediti Učitelja već su odlučili da se po svaku cijenu pridržavaju ispravnog. Ali tijelo i čovjek su dvije različite stvari, a čovjekova volja nije uvijek ono što i tijelo želi. Kada tvoje tijelo nešto poželi, stani i razmisli da li to ti zaista želiš. Jer ti si Bog, i želiš samo ono što Bog želi; ali moraš duboko kopati u sebi da bi pronašao Boga u sebi, i čuo Njegov glas, koji je tvoj glas.

Ne poistovječuj svoja tijela sa samim sobom – ni tvoje fizičko tijelo, ni astralno ni mentalno. Svako od njih pretvarat će se da je tvoj Ja, da bi steklo ono što želi. Ali ti ih moraš sve upoznati, i spoznati sebe kao njihovog gospodara.
Kada ima posla koji treba obaviti, fizičko tijelo se želi odmarati, izaći u šetnju, jesti i piti; a čovjek koji ne zna kaže sam sebi: » Ja želim te stvari, i moram ih učiniti. » Čovjek koji zna kaže: « To što želi nije Ja, i mora malo pričekati.» Često kada se pojavi prilika da pomognemo nekome, tijelo osjeća: «Koliko će mi to neprilika donijeti; neka to učini netko drugi.» Ali čovjek odgovara tijelu: « Nećeš me ometati u obavljanju dobrog djela. »
Tijelo je tvoja životinja – konj na kojem jašeš. Zato moraš dobro postupati s njim i dobro se brinuti o njemu; ne smiješ ga preopterećivati, moraš ga hraniti ispravno samo čistom hranom i čistim pićem, držati ga uvijek čistim, čak i od najmanje trunčice prljavštine. Jer, bez savršeno čistog i zdravog tijela ne možeš obaviti naporan pripremni rad, ne možeš izdržati njegov neprekidni napor. Ali ti uvijek moraš biti taj koji vladaš tijelom, a ne da tijelo vlada tobom.
Astralno tijelo ima svoje želje – na desetine njih; ono želi da se naljutiš, da izgovoriš grube riječi, da se osjećaš ljubomornim, da budeš pohlepan za novcem, da zavidiš drugim ljudima na njihovoj svojini, da se prepustiš depresiji. Sve te stvari ono želi, ne zato jer te želi povrijediti, već zato što voli burne vibracije, i želi ih često mijenjati. Ali ti ne želiš ni jednu od tih stvari i zato moraš razlikovati između svojih želja i želja tvog tijela.
Tvoje mentalno tijelo želi se ponositi svojom odvojenošću, imati visoko mišljenje o sebi i loše o drugima. Čak i nakon što si ga odvojio od svjetovnih stvari, ono još uvijek nastoji kalkulirati za sebe, navesti te da misliš na svoj vlastiti napredak, umjesto da misliš na Učiteljev rad i na pomaganje drugima. Kada meditiraš, ono će nastojati da te navede da misliš na mnoštvo različitih stvari koje ono želi, umjesto na onu jednu stvar koju ti želiš. Ti nisi taj um, ali on je tvoj i ti ga koristiš; tu je dakle potrebno razlučivanje. Moraš budno paziti, jer inače nećeš uspjeti.

Između ispravnog i krivog okultizam ne zna za kompromis. Po svaku cijenu moraš činiti ono što je ispravno, a ono što je krivo ne smiješ činiti, bez obzira što bi neuki ljudi mislili ili rekli. Duboko proučavaj skrivene zakonitosti prirode, i kada ih upoznaš uskladi svoj život sa njima, uvijek koristeći razbor i pamet.
Razlikuj i važno od nevažnog. Čvrst kao stijena kada je u pitanju dobro i loše, uvijek popusti drugima u stvarima koje nisu bitne. Uvijek budi obazriv i blag, razuman i uviđavan dopuštajući drugima istu onu slobodu koja je i tebi samom potrebna.
Trudi se uvidjeti što je vrijedno činiti; imajući na umu da ne sudiš o nekoj stvari po njenoj veličini. Neka mala stvar koja je direktno korisna u Učiteljevom radu mnogo je vrijednija nego neka velika stvar koju svijet naziva dobrom. Razlikuj, ne samo korisno od nekorisnog, već ono što je korisnije od onog što je manje korisno. Nahraniti siromašne je dobar, plemenit i koristan čin; ali nahraniti njihove duše plemenitije je i korisnije nego nahraniti im tijela. Svaki bogat čovjek može nahraniti tijela, ali samo oni koji znaju mogu nahraniti dušu. Ako znaš, dužnost ti je pomoći i drugima da saznaju.

Ma koliko mudar bio, na ovom Putu imaš mnogo toga učiti; toliko da i tu moraš razlučivati, dobro promisli što se isplati učiti. Svo znanje je korisno, jednog dana imat ćeš svo znanje; ali dok imaš samo dio, pazi da to bude samo najkorisniji dio. Bog je ne samo Ljubav, već i Mudrost; i ukoliko više mudrosti imaš utoliko više možeš svjedočiti Njega. Uči dakle, ali uči prvo ono, što će ti najviše pomoći da pomažeš drugima. Strpljivo prioni uz svoje učenje, ne da bi te ljudi smatrali mudrim, niti da bi imao to zadovoljstvo i radost da budeš mudar, već zato što jedino mudar čovjek može mudro pomoći. Ma koliko ti želio pomoći, ako si neznalica, možeš učiniti više zla nego li dobra.

Razlikuj istinu i laž; nauči da budeš potpuno istinit; mišlju, riječju i djelom.
Prvo u mislima; a to nije lako, jer u svijetu ima mnogo neistinitih misli, mnogo glupog praznovjerja, a nitko tko je u okovima praznovjerja ne može napredovati. Zato ne smiješ imati neko mišljenje samo zato što ga drugi ljudi imaju, niti zato što se u to stoljećima vjerovalo, niti zato što je to napisano u nekoj knjizi koju ljudi smatraju svetom; moraš sam promisliti o toj stvari, i sam prosuditi koliko je ona razumna. Imaj na umu da čak i ako se tisuću ljudi složi o nekom pitanju, ako ništa ne znaju o tom predmetu, njihovo mišljenje nema nikakvu vrijednost. Onaj koji je pošao Putem mora naučiti da razmišlja svojom glavom, jer praznovjerje je jedno od najvećih zala ovog svijeta, jedan od okova kojih se moraš potpuno osloboditi.

Tvoje mišljenje o drugima mora biti istinito i ispravno; ne smiješ misliti o njima ono što ne znaš. Ne pretpostavljaj da oni uvijek razmišljaju o tebi. Ako netko učini nešto što misliš da bi te moglo povrijediti, ili kaže nešto što smatraš da se tiče tebe, ne pomišljaj odmah: « On me htio povrijediti. » Najvjerojatnije nikada nije ni pomislio na tebe, jer svaka duša ima svoje vlastite probleme i čovjekove misli se najčešće vrte oko njega samoga.
Ako ti se netko obrati sa srdžbom, ne pomišljaj: « On me mrzi, želi me povrijediti. » Vjerojatno ga je netko ili nešto razljutilo i budući da te je u tom trenutku sreo, on će iskaliti svoju srdžbu na tebi. On postupa nerazumno, jer svaka srdžba je nerazumna, ali zato ti nemoj neistinito misliti o njemu.
Kada jednom postaneš Majstorov učenik, moći ćeš uvijek iskušati istinitost svoje misli uspoređujući je sa Njegovom. Jer učenik je jedno s Učiteljem, i dovoljno mu je da vrati svoju misao u Učiteljevu da bi istog časa vidio da li se one slažu. Ako se ne slažu, učenik zna da je u krivu, i istog časa je mijenja, jer je Učiteljeva misao savršena, jer On zna sve. Oni koji još nisu prihvaćeni po Njemu ne mogu to činiti; ali mogu sebi mnogo pomoći zaustavljajući se da pomisle: « Što bi Učitelj mislio o ovome? Što bi Učitelj rekao ili učinio u ovim okolnostima? »
Jer nikada ne smiješ učiniti, reći ili pomisliti nešto što ne možeš zamisliti da bi Učitelj učinio, rekao ili pomislio.

I u govoru moraš biti ispravan – točan i bez pretjerivanja. Nikad ne pripisuj svoje motive drugome; samo njegov Učitelj zna što on misli, i on možda djeluje iz razloga na koji nikada nisi pomislio.
Ako čuješ da netko priča protiv nekoga, ne ponavljaj to; možda nije istina, a čak i da je, ljubaznije je ne reći ništa. Dobro razmisli prije nego što progovoriš, da ne bi upao u netočnost.

Budi ispravan u djelovanju; nikada se ne pretvaraj da si nešto što nisi, jer svako pretvaranje predstavlja smetnju čistom svjetlu istine koje bi trebalo sjati kroz tebe kao što sunčeva svjetlost sja kroz čisto staklo.

Razlikuj sebično od nesebičnog. Sebičnost ima mnoge oblike, i kada misliš da si je konačno uništio u jednome od njih, ona se pojavljuje u drugom snažna kao i prije. Postupno ćeš se ipak toliko ispuniti mišlju o pomaganju drugima, da više neće biti mjesta niti vremena za bilo kakvu pomisao o sebi.

Moraš razlučivati u još jednom pogledu. Nauči se prepoznavati Boga u svakome i u svemu, bez obzira koliko zlo izgledalo na površini.
Pomozi svom bratu kroz ono što imaš zajedničko s njim, a to je Božanski Život; nauči kako da to pobudiš u njemu, nauči kako da se obratiš tome u njemu; tako ćeš sačuvati svog brata od pogreške.

 

II

Mnogima uvjet Bezželjnosti teško pada, jer misle da oni jesu svoje želje – i ako im se oduzmu njihove posebne želje, njihovi prohtjevi i antipatije, da tada ne ostaje nikakvog jastva.
Ali to su samo oni koji nisu vidjeli Učitelja; u Njegovom uzvišenom Prisustvu nestaje svaka želja osim želje: biti kao On. Ipak, i prije nego što ti se pruži ta radost da Ga sretneš licem u lice, možeš postići bezželjnost ako to želiš. Razlučivanje ti je već pokazalo da stvari koje većina ljudi želi, kao što su bogatstvo i moć, nisu vrijedni posjedovanja; kada to zaista osjetiš a ne samo kažeš, tada prestaje svaka želja za njima.

Do ovdje je bilo jednostavno; potrebno je samo shvatiti.
Međutim, ima i takvih koji se odreknu traženja za svjetovnim ciljevima samo da bi zaslužili raj ili da bi postigli osobno oslobođenje od ponovnog rađanja; ne smiješ upasti u ovu grešku. Ako si sasvim zaboravio na sebe, tada ne možeš razmišljati o tome kada ćeš se osloboditi ili u kakvu vrstu raja ćeš ući. Zapamti da sve sebične želje vezuju, bez obzira koliko uzvišen bio njihov cilj, i dok ih se ne oslobodiš nisi sasvim slobodan da bi se posvetio Učiteljevom radu.
Kada sve želje nestanu, još uvijek može postojati želja da vidiš rezultat svog rada. Ako nekome pomogneš, želiš vidjeti koliko si mu pomogao; možda čak želiš da i on to uvidi i da bude zahvalan. Ali to je još uvijek želja i nedostatak povjerenja. Kada izliješ svoju snagu da bi pomogao, mora doći do rezultata, vidio ga ti ili ne vidio; ako poznaješ Zakon znaš da to mora biti tako.
Dakle, moraš djelovati ispravno radi same ispravnosti, a ne zbog nade u nagradu; moraš raditi zbog samog rada, a ne iz nade da vidiš rezultat; moraš se posvetiti služenju svijetu jer ga voliš i jer ne možeš drugačije postupiti.

Ne gaji želju za psihičkim moćima; one će doći kada Učitelj bude znao da je najbolje za tebe da ih imaš. Razvijati ih prerano, često donosi mnoge nevolje; onaj koji ih ima često je zaveden od strane varljivih duhova prirode; ili postaje umišljen zamišljajući da ne može pogriješiti. U svakom slučaju, vrijeme i energija koje treba uložiti da bi ih se steklo, mogu se korisnije upotrijebiti u radu za druge. One će doći u tijeku razvoja – one moraju doći, a ako Učitelj vidi da bi bilo korisno da ih stekneš ranije, reći će ti kako da ih sigurno razviješ. Do tada, bolje je biti bez njih.

Čuvaj se i malih želja koje su prisutne u svakodnevnom životu. Nikad ne poželi da zablistaš, da se pokažeš pametnim; ne gaji želju da se pokazuješ govorom. Dobro je govoriti malo; još bolje ne reći ništa, osim ako si sasvim siguran da je ono što želiš reći istinito, ljubazno i uslužno. Prije nego što progovoriš, pažljivo razmotri da li ono što ćeš reći ima ta tri svojstva; ako nema, ne reci to.

Dobro je već sada se naviknuti na to da pažljivo razmisliš prije nego što progovoriš; jer kada budeš iniciran, morati ćeš paziti na svaku riječ da ne bi rekao ono što se ne smije reći. Veliki dio svakodnevnog govora nepotreban je i glup; kada se radi o ogovaranju, onda je i zao. Zato se navikni da slušaš umjesto da govoriš; ne nudi svoje mišljenje ako te ne pitaju. Jedan od načina na koji su preduvjeti opisani je slijedeći: znati, usuditi se, htjeti i šutjeti; a ovo posljednje je najteže.

Druga svakodnevna želja na koju moraš strogo pripaziti je želja da se miješaš u stvari drugih. Ono što netko drugi učini, kaže ili vjeruje ne tiče te se i moraš naučiti da ga pustiš na miru. On ima puno pravo na slobodu misli, govora i djelovanja, sve dok u tome ne ometa drugoga. Ti sam tražiš pravo na slobodu da činiš ono što smatraš ispravnim; istu slobodu moraš dopustiti i drugome, i kada on iskoristi tu slobodu, nemaš nikakvog prava da govoriš o njemu.
Ako misliš da on griješi i ako ti se pruži prilika da mu se u četiri oka obratiš i pristojno kažeš zašto misliš da je to tako, postoji mogućnost da ga uvjeriš; ali u mnogim slučajevima takvo miješanje zna biti neispravno. Ni u kojem slučaju ne smiješ otići nekoj trećoj osobi i tračati o toj stvari, jer to je veliko zlodjelo.

Ako vidiš neki slučaj okrutnosti prema djetetu ili životinji, dužnost ti je da se umiješaš. Ako vidiš da netko krši zakon, trebao bi obavijestiti nadležne organe. Ako si zadužen za neku osobu da bi je poučavao, tada je tvoja dužnost da mu blago ukažeš na njegove greške.
Osim takvih slučajeva, brini svoju brigu i nauči vrlinu šutnje.

 

III

Šest pravila ponašanja koja se posebno traže, Učitelj opisuje ovako:

1. Samokontrola Uma
2. Samokontrola u djelovanju
3. Snošljivost
4. Veselost
5. Usredotočenost
6. Povjerenje

(Znam da se ovo često prevodi drugačije, baš kao i imena osnovna četiri preduvjeta; ali u svim slučajevima koristim imena koja je sam Učitelj upotrijebio kada mi ih je tumačio. )

 

1. Samokontrola Uma

Uvjet bezželjnosti govori o potrebi kontroliranja astralnog tijela; ovdje se govori o istome u svezi mentalnog tijela. To znači kontrolu svog temperamenta, tako da ne osjećaš srdžbu ili nestrpljivost, kontrolu uma samog, tako da je misao uvijek smirena i neuznemirena, a preko uma kontrolu živaca, tako da su oni uvijek što manje podložni iritaciji. Ovo posljednje je teško, jer kada se nastojiš pripremiti za Put, ne možeš izbjeći a da tijelo ne učiniš osjetljivijim, tako da se živci lakše pobuđuju s bukom ili nekim šokom te bilo koji pritisak oštrije osjećaju; ali moraš učiniti najbolje što možeš.
Smiren um znači i hrabrost, tako da se bez straha možeš suočiti sa kušnjama i teškoćama Puta; to također znači postojanost, tako da možeš učiniti lakim sve nevolje kojima je ispunjen život svih nas, te izbjeći da se neprekidno brineš oko sitnica na što mnogi ljudi troše veći dio vremena.
Učitelj poučava da uopće nije važno što se čovjeku događa izvana; žalosti, nevolje, bolesti, gubici – sve mu to ne smije ništa predstavljati, i ne smije dozvoliti da to utječe na smirenost njegovog uma.
Sve su to rezultati prošlih djela, i kada dođu moraš ih veselo podnositi, imajući na umu da je svako zlo prolazno, i da ti je dužnost uvijek ostati radostan i vedar. Ove nevolje pripadaju tvojim prošlim životima, ne ovom; ne možeš ih izmijeniti pa je beskorisno brinuti oko toga. Misli radije o onome što sada činiš, što će uzrokovati okolnosti tvog idućeg života, jer to možeš izmijeniti.
Ne dozvoli da budeš tužan ili potišten. Potištenost je loša jer loše utječe na druge i čini im život težim, što nemaš prava činiti. Zato, ako ti dođe, odmah je odbaci.
Misao treba kontrolirati na još jedan način; ne smiješ joj dozvoliti da luta. Što god činio, usredotoči svoju misao na to, kako bi to savršeno obavio; ne ostavljaj um besposlenim, već u pozadini uvijek održavaj dobre misli, spremne da izađu u prvi plan čim um bude slobodan.
Svakog dana upotrijebi svoju misaonu moć za dobre ciljeve; budi sila u smjeru evolucije. Misli svakog dana na nekog za koga znaš da je u žalosti ili da pati ili mu je potrebna pomoć, pa izlij misli ljubavi na njega.
Uzdrži um od ponosa, jer ponos dolazi samo iz neznanja.
Čovjek koji ne zna, misli za sebe da je velik, da je učinio ovu ili onu veliku stvar; mudar čovjek zna da je samo Bog velik, da sva dobra djela čini samo Bog.

 

2. Samokontrola u djelovanju

Ako ti je misao ispravna, onda sa djelovanjem nećeš imati puno problema. Ali zapamti, da bi bila korisna čovječanstvu, misao se mora ostvariti u djelovanju. Ne smije biti lijenosti, već stalna aktivnost u dobrom radu. Obavljaj svoju vlastitu dužnost, a ne dužnost nekog drugog, osim uz njegovu dozvolu i da bi mu pomogao. Pusti svakog čovjeka da radi na svoj način; budi uvijek spreman da ponudiš svoju pomoć tamo gdje je potrebno, ali nikada se ne miješaj. Većini ljudi je najteže naučiti brinuti svoju brigu; ipak, upravo je to ono što trebaš činiti.
Ne smiješ zaboraviti na svoje svakodnevne dužnosti samo zato što se pokušavaš posvetiti višem radu, jer dok ih ne obaviš, nisi slobodan za drugu vrstu služenja. Ne preuzimaj na sebe nove svjetovne dužnosti; ali one koje si već preuzeo moraš ispuniti savršeno – sve jasne i razumne dužnosti koje sam raspoznaješ kao takve, a ne prividne dužnosti koje ti drugi pokušavaju nametnuti. Ako želiš biti Njegov, moraš običan rad obavljati bolje od drugih, ne gore; jer i to moraš učiniti za Njega.

 

3. Snošljivost

Moraš osjećati savršenu snošljivost prema svima, i gajiti srdačno zanimanje za vjerovanja pripadnika drugih religija baš kao i za svoju vlastitu. Njihova religija je isto tako put do najvišeg kao što je i tvoja. Da bi pomogao svima, moraš razumjeti sve.
Međutim, da bi stekao tu savršenu snošljivost, moraš najprije sam sebe osloboditi od vjerskog licemjerja i praznovjerja. Moraš naučiti da nikakve ceremonije nisu potrebne, inače ćeš se smatrati, na neki način, boljim od onih koji ih ne provode. Ipak, ne osuđuj one koji se još uvijek drže uz ceremonije. Pusti ih da rade kako žele, ali ne dopusti da ometaju tebe koji znaš istinu – nemoj dozvoliti da ti nametnu ono što si ti već prerastao. Imaj razumijevanja za sve; budi ljubazan prema svima.
Tvoja stara vjerovanja, tvoji stari rituali će ti možda izgledati apsurdni sada kada su ti oči otvorene; možda to zaista i jesu. Iako više ne sudjeluješ u njima, poštuj ih radi onih dobrih duša kojima su ta vjerovanja i ceremonije još uvijek važni. One imaju svoje mjesto, svoju svrhu; one su kao dvije iscrtane linije koje su te vodile kada si kao dijete učio pisati ravno i ravnomjerno, sve dok nisi naučio pisati mnogo bolje i slobodnije bez njih. Bilo je vrijeme kada si ih trebao; sada je to vrijeme prošlo.
Jedan veliki Učitelj je jednom napisao: « Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, mislio kao dijete, ali kada sam odrastao, odbacio sam djetinjarije. »
Ali, onaj koji je zaboravio svoje djetinjstvo i izgubio osjećaj za djecu, nije čovjek koji bi ih mogao poučavati ili im pomoći. Zato na sve gledaj dobrostivo, smireno i snošljivo, na sve podjednako, bio to budist ili hindus, đajin ili židov, kršćanin ili musliman.

 

4. Veselost

Moraš veselo podnositi svoju karmu, bez obzira kakva ona bila, gledajući na svaku patnju koja ti dolazi kao na veliku čast, jer to pokazuje da Gospodari Karme smatraju da zavređuješ da ti pomognu. Koliko god bilo tegobno, budi zahvalan da nije još gore. Imaj na umu da si od male koristi Učitelju dok ne odradiš svoju zlu karmu, dok se ne oslobodiš. Predavši se Njemu, zatražio si da ti se karma ubrza i tako sada u jednom ili dva života odrađuješ ono što bi inače možda bilo razvučeno kroz stotine života. Da bi je odradio na najbolji mogući način, moraš je podnositi veselo, drage volje.
Štoviše, moraš se odreći svakog osjećaja posjedovanja. Karma ti može oduzeti stvari koje najviše voliš – čak i ljude koje najviše voliš. I tada moraš biti radostan, spreman da se rastaneš od bilo čega i od svakoga.
Često je Učitelju potrebno da izlije Svoju snagu na druge preko Svog učenika; On to ne može učiniti ako se učenik prepusti depresiji. Zato veselost mora biti pravilo.

 

5. Usredotočenost

Jedna jedina stvar koju moraš postaviti pred sebe je da obavljaš Učiteljev rad. Bilo što drugo da ti dođe da uradiš, to nikada ne smiješ zaboraviti. Ali ništa drugo ti i ne može doći, jer sav koristan rad, rad na pomaganju, nesebičan rad je Učiteljev rad i moraš ga činiti zbog Njega. Moraš posvetiti svu svoju pažnju svakom djeliću koji radiš, tako da to obaviš najbolje što možeš.
Ovaj isti Učitelj napisao je još: « Što god činiš, učini to srdačno, kao da činiš Gospodinu, a ne ljudima. » Zamisli kako bi obavio neki posao kada bi znao da će Učitelj odmah doći da to pogleda; baš na takav način čini sve što radiš.
Oni koji najviše znaju, najbolje će razumjeti što znači taj stih.
Postoji još jedan sličan stih, mnogo stariji: « Što god ti dođe pod ruke, učini to svom snagom. »
Usredotočenost također znači da te nikada ništa, ni za trenutak ne skrene s Puta na koji si stupio. Nikakva zamamna iskušenja, nikakvi svjetovni užici, čak ni svjetovne ljubavi, ne smiju te skrenuti u stranu. Ti se moraš sjediniti sa Putem, on mora postati toliko dio tvoje prirode da ga slijediš automatski, bez potrebe da se o tome razmišlja, i ne možeš skrenuti u stranu. Ti, Monada, tako si odlučio; odstupiti od njega, značilo bi odstupiti od samoga sebe.

 

6. Povjerenje

Moraš imati povjerenje u svog Učitelja; moraš vjerovati sebi. Ako si vidio Učitelja, imat ćeš u Njega neograničeno povjerenje, kroz mnoge živote i smrti. Ako Ga još nisi vidio, moraš ga nastojati dokučiti i imati povjerenja u Njega, u protivnom ni On ti ne može pomoći. Ako nema savršenog povjerenja, ne može biti ni savršenog toka ljubavi i snage.
Moraš imati povjerenje i u sebe. Misliš da sebe i suviše dobro poznaješ? Ako tako misliš, ne poznaješ se, poznaješ samo vanjsku ljusku koja je često pala u blato. Ali ti, pravi ti – ti si iskra iz same Božje vatre, a Bog koji je svemoguć je u tebi – i zbog toga nema ničega što ne možeš učiniti ako to hoćeš.
Reci sam sebi : « Što je jedan čovjek učinio, može i drugi. Ja sam čovjek, a istovremeno i Bog u čovjeku; mogu to učiniti i učinit ću. »
Tvoja volja mora biti kao kaljeni čelik, ako želiš kročiti Stazom.

 

IV

Od svih uvjeta je najvažnija Ljubav. Ako je ona dovoljno jaka, prisiliti će čovjeka da stekne i sve ostalo, a sve ostalo bez nje nikada ne bi bilo dovoljno.
Ovaj se uvjet često prevodi kao intenzivna želja za oslobođenjem od kruga rađanja i umiranja, i za sjedinjenjem s Bogom. Izrečeno na takav način, zvuči sebično i daje samo jedan dio pravog značenja. To nije toliko želja koliko volja, odlučnost, riješenost. Da bi proizvela rezultat, ta odlučnost mora ispuniti čitavu tvoju prirodu, ne ostavljajući mjesta nijednom drugom osjećaju. To je prava volja da se bude jedno s Bogom, ne da bi pobjegao od zamora i patnje, već da bi zbog tvoje duboke ljubavi prema Njemu mogao djelovati s Njim i onako kako On to čini. Budući da je On Ljubav, te ako želiš postati Jedno s Njim, moraš i ti biti ispunjen savršenom nesebičnošću i ljubavlju.
U svakodnevnom životu to znači dvije stvari: prvo, da paziš da ne povrijediš nijedno živo biće; drugo, da stalno očekuješ priliku da pomogneš.

Prvo, da nikoga ne povrijediš! Tri su grijeha koji nanose svijetu više zla nego bilo što drugo; ogovaranje, okrutnost i praznovjerje; to su grijesi protiv Ljubavi. Čovjek koji želi ispuniti svoje srce božanskom ljubavlju mora se neprekidno čuvati takvih grijeha.
Gledaj što ogovaranje čini. Sve počinje jednom zlom misli koja je sama po sebi zločin. U svemu i u svakome ima dobra; u svemu i u svakome ima zla. Bilo koje od toga možemo pojačati razmišljajući o tome, te na taj način možemo pomoći ili ometati evoluciju; možemo činiti volju Logosovu ili Mu se oduprijeti. Ako misliš na zlo u drugome, činiš tri nevaljale stvari istovremeno:

1. Ispunjavaš okolinu tom zlom mišlju, umjesto nekom dobrom, te na taj način doprinosiš patnji svijeta.
2. Ako u čovjeku postoji zlo o kome misliš, ti ga time pojačavaš i hraniš; time činiš svoga brata gorim umjesto boljim. Ali najčešće toga zla i nema, ti si ga samo zamislio; tada tvoja nevaljala misao postaje iskušenje koje tjera tvoga brata na zlo, jer ako on još nije savršen, ti ga možeš učiniti takvim kakvim si ga zamislio.
3. Sam svoj um ispunjavaš zlim mislima umjesto dobrim; time kočiš svoj vlastiti rast, a za one koji mogu vidjeti – postaješ ružan i žalostan predmet umjesto lijep i privlačan.

Ne zadovoljavajući se što je tako povrijedio i sebe i svoju žrtvu, čovjek koji ogovara se trudi svim silama da i druge ljude učini suradnicima svojih zlodjela. Željno im priča svoju ružnu priču nadajući se da će mu povjerovati; a tada se oni pridružuju izlivanju zlih misli na jadnog patnika. I tako to ide iz dana u dan, i ne čini to jedan čovjek već tisuće. Počinješ li uviđati kako je nisko i strašno to ogovaranje? Moraš to sasvim izbjegavati. Nikada ne govori ružno o bilo kome; ne slušaj kada bilo tko ružno govori o drugome, već mirno reci : « Možda to i nije istina, a da i jest uviđavnije je i ljepše o tome ne govoriti.»
O okrutnosti. Postoje dvije vrste: namjerna i nenamjerna.

Namjerna okrutnost je svjesno zadavanje bola drugom živom biću; to je najveći od svih grijeha i djelo više đavla nego čovjeka. Možda ćeš reći da nijedan čovjek ne može učiniti tako nešto; ipak, ljudi su to često činili, te svakodnevno čine to još i danas. To su činili inkvizitori, a mnogi vjernici su činilo to u ime svoje vjere. I ljudi koji provode vivisekciju to čine; mnogi školski učitelji to redovito čine. Svi ti ljudi nastoje opravdati svoju brutalnost govoreći da je to običaj; ali zločin ne prestaje biti zločinom jer ga čine mnogi. Karma se ne obazire na običaje; a karma okrutnosti je najstrašnija od svih. Bar u Indiji ne može biti nikakvog opravdanja za takve običaje, jer je dužnost nenasilja poznata svima. Sudbina okrutnih stići će i svakog onog tko namjerno ide ubijati Božja stvorenja i zove to «sportom».

Takve stvari kao što su ove, znam da ne bi nikada činio; i radi Božje ljubavi, kada god ti se pruži prilika otvoreno ćeš govoriti protiv toga. Ali postoji i okrutnost govora, ne samo djelovanja; i čovjek koji izgovori riječ s namjerom da rani drugog kriv je za taj zločin. Ni to nećeš činiti; ali ponekad i jedna nepažljiva riječ može učiniti isto toliko zla kao i zlobno izrečena.
Zato se moraš čuvati nenamjernu okrutnosti. Do toga obično dolazi zbog nepromišljenosti. Čovjek je toliko ispunjen pohlepom i škrtošću da nikada i ne pomišlja na patnju koju uzrokuje drugima time što ne obraća dovoljno pažnju na svoju suprugu i djecu, ili ih pušta da gladuju. Netko pak misli na svoju vlastitu požudu i nije ga briga koliko će duša i tijela upropastiti da bi je zadovoljio. Da bi uštedio nekoliko minuta posla, čovjek ne plati svoje radnike propisanog dana, ne razmišljajući o teškoćama koje im time uzrokuje. Toliko je patnje uzrokovano samo nepažnjom, zaboravljanjem da promislimo kako će neko naše djelo utjecati na druge. Ali karma nikada ne zaboravlja, i ne obazire se na to što ljudi zaboravljaju. Ako želiš stupiti na Put, moraš misliti na posljedice svega što činiš, da ne bi bio kriv za okrutnost iz nepažnje.

Praznovjerje je još jedno moćno zlo, i uzrokovalo je mnoge strašne okrutnosti. Čovjek koji robuje praznovjerju, prezire one koji su mudriji, nastoji ih prisiliti da čine kao i on. Pomisli samo na strašno klanje koje je rezultat praznovjerja da životinje treba žrtvovati, ili ono koje je uzrokovano još okrutnijim praznovjerjem, da je čovjeku meso potrebno za hranu. Sjeti se kako se zbog praznovjerja postupa sa potlačenim klasama u našoj voljenoj Indiji, i neka ti to bude primjer kako ta zla osobina može širiti bezobzirnu okrutnost čak i tamo gdje ljudi znaju za dužnost bratstva. Mnoge su zločine počinili ljudi u ime Boga Ljubavi, potaknuti tom noćnom morom praznovjerja; budi zato jako pažljiv da ni traga od toga ne ostane u tebi.

Ta tri velika zla moraš izbjegavati jer oni su sudbonosni za sav napredak, jer to su grijesi protiv Ljubavi.

Ali ne samo da se moraš kloniti zla, moraš biti aktivan u dobročinstvima.
Moraš do te mjere biti ispunjen intenzivnom željom za služenjem da si stalno spreman pomoći svima oko sebe; ne samo čovjeku, već i životinjama i biljkama. Moraš svakodnevno služiti u malim stvarima, da bi ti to postalo navikom, tako da ne izgubiš rijetku priliku, kada ti se pruži, da učiniš nešto veliko.
Jer ako čezneš da budeš jedno s Bogom, to nije samo radi tebe, već da bi mogao biti provodnik kroz koji Njegova ljubav može teći i doprijeti do tvojih bližnjih.

Onaj tko na Putu ne postoji radi sebe već radi drugih, zaboravio je na sebe, da bi mogao bolje služiti drugima. On je poput pera u Božjim rukama, kroz kojeg Njegova misao može teći i naći odgovarajući izraz ovdje dolje, što bez toga ne bi bilo moguće.
Istovremeno, on je živi plamičak vatre koji zrači u svijet Božansku Ljubav koja mu ispunjava srce.
Mudrost koja ti omogućava da pomogneš, volja koja usmjerava i vodi mudrost, ljubav koja nadahnjuje volju – to su tvoji preduvjeti.

Volja, Mudrost, Ljubav, su tri aspekta Logosa; a ti koji se želiš uvrstiti u one koji Mu služe, moraš u svijetu pokazati ta svojstva.

 

Čekaj na riječi Majstora svoga,

Skrivenom svjetlu duh otvori svoj,

Slušaj Mu nalog, pače i onda,

Ljuti kad bjesni oko tebe boj.

Iznad svih ljudskih gomila glava,

Pazi na Njegov i najmanji znak,

Usred svih zemskih pjesama bučnih,

Čuj Njegov šapat tol’ nježan i lak.

(stihovi slobodnog prijevoda preuzeti su iz prvog izdanja na hrvatskom jeziku «Do nogu Učitelja» iz 1927.god. u Zagrebu)

Opatija, 06 siječanj 2008