Pomoću bljeskova spoznaje možemo povremeno odgrnuti po koji veo sa Velike Tajne kojom je obavijen PUT SILASKA. Svjesni smo da je bezuvjetno potrebno barem nešto znati o tom spuštanju u materiju, u materijalni kozmos, u naše vlastito obavijanje sa materijom svih razina, od atmičke do dolje.

Tim istim putem vratiti ćemo se svom izvoru nakon našeg vrlo dugog lutanja u traženju PUTA POVRATKA u tri niže razine.

Sveukupna evolucija sastoji se iz velikog broja ciklusa u kojima se kao u minijaturi neprestano izmjenjuju Silazak i Povratak. Što više evolucija materijalnog Kozmosa napreduje, to su ponavljanja spuštanja sve ubrzanija dok se sa svakim povratkom sve više ulazi u onu daleku budućnost koju smo nazvali VELIKI PUT POVRATKA.

Trajni dom Monade je na drugoj razini koju se obično naziva Monadička razina. Odavde, ona se je "spustila" sve do višeg mentala i tu se "trajno" zaustavila. Ovdje je ona dobila rudimentarno kauzalno tijelo koje su za nju izgradile Stvaralačke Inteligencije Kozmosa. Ovo kauzalno tijelo je istinski prava "sjemenka" čiju smo "klicu" oplodili mi sami kao Monada kada smo se spojili sa tim kauzalnim tijelom, sa tom kozmičkom sjemenkom.

Oplođena sjemenka uz pomoć kozmičke Prane i Kundalini, proklijala je odmah i spustila jedan svoj korijen u tri niže razine. Usisavajući materijal tih nižih razina pomoću tog korijena, Monada je počela izgrađivati svoja tri niža tijela, mentalno, astralno i fizičko.

I kao svaka jednogodišnja biljka, nakon završenog ciklusa izgradnje, od te "biljčice" nestaje svake godine sve što je bilo vidljivo i materijalno. Na koncu svake inkarnacije ostaje samo sjemenka bez ijednog svog korijena.

No ova "biljka-Monada" malo je drukčija od svake biljke jer njen nadzemni dio ne propada. Sve što je izraslo iz sjemenke, od kauzalnog svijeta na gore, sve ostaje trajno vidljivo i materijalno. To je zato jer izgradnja konstitucije od tri tijela Atma-Buddhi-Manas, ostaje gotovo potpuno trajna za cijelo vrijeme manifestiranja Monade. Cijelo prostorno područje koje zahvaćaju sva tijela Monade predstavlja njezin individualni kozmički prostor. Ovaj mali prostor je u početku mali MIKROKOZMOS koji će kroz duge eone manifestiranja postati veliki MAKROKOZMOS.

Veliki ciklusi Ponavljanja dijele se na manje cikluse a ovi još na manje. Svaki dan mi ponavljamo onaj ciklus koji smo nazvali jedna inkarnacija. Fizički čovjek to jednostavno shvaća kao pojavu rođenja i smrti.

Mnogi naši teozofski pisci nazvali su san blizancem smrti. Ako bi po toj logici nazvali svako jutarnje buđenje rođenjem, onda bi padanje u san bilo kao smrt.

U stvari, nema rođenja ni smrti, već je to samo seljenje iz jednog područja života u drugo, iz jedne vrste aktivnosti u drugu aktivnost.

Ako je sve to tako, onda se naravno odmah pitamo, zašto se sve to tako odvija. Monada je sin Stvoritelja ili "mali Bog". I malo dijete neprestano radi ono što i odrasli čovjek, pa tako mora biti i sa Sinom Boga.

Stvoritelj je vječno u aktivnosti bilo da je u stanju Nemanifestiranosti ili Manifestiranosti. NEMANIFESTIRANOST je sa našeg intelektualnog (ljudskog) gledišta jedno Mirovanje. To je samo prividno mirovanje kojega aktivnost je za nas nepojmljiva. Ako bi potencijalnu energiju shvatili kao aktivnu energiju, onda bi se mogli malo približiti ovom tajanstvenom fenomenu NEPOSTOJANJA.

Kada ljudski um najradije razmišlja o onome što mu je nepoznato, nalazimo se u povoljnom položaju da sa entuzijazmom neprestano tražimo sve nove i nove odgovore iz tog nepoznatog područja.

Obratimo sada pažnju na naš najmanji ciklus ponavljanja, na svakodnevno prisutni put povratka i silaska. To je neprestani prelazak iz fizičkog budnog stanja u astralno budno stanje. Astralno budno stanje obično zovemo san.

San je za nas samo jedan pojam jer sna zapravo i nema. Spava samo fizičko tijelo a pošto to tijelo nismo mi to onda mi uopće ne spavamo. Primitivni i prosječni čovjek može biti samo manje aktivan na astralu, odnosno, u svom astralnom tijelu za vrijeme noći, i zato on nikad potpuno ne spava.

Vrijeme sna fizičkog tijela je zato samo jedna krasna prilika da mi proširimo svoju budnu aktivnost i na neposredno viši svijet, astralni svijet. Ovo proširenje ćemo jednom morati prenijeti i na mentalni svijet pa i još dalje.

Govoreći Yoga jezikom, obični san je dakle jedna vrsta nesvjesnog samadhija dok je svjesni san pravi astralni samadhi.

Po ovoj analogiji postoji još mentalni samadhi, kauzalni samadhi, budhički i atmički ili nirvanički samadhi. U jeziku visoko Posvećenih ovaj posljednji samadhi je onaj pravi Samadhi.

---------------------------------------------------------------------------

Kada potpuno umirimo svoje tijelo, čula, emocije i misli, a to se događa uvijek prije nego "zaspimo", naše fizičko tijelo prelazi u neaktivno stanje, odnosno, naša fizička svijest postaje neaktivna.

Fizička budnost, svaka fizička aktivnost, vezuje uz fizičko tijelo naše astralno tijelo a s njim i sva druga tijela. Stalni vehikl naše Svijesti je kauzalno tijelo koje opet nismo mi. Mi smo SVIJEST koja je stalno prisutna u kauzalnom tijelu koje trajno postoji bez prekida i ne nestaje na kraju jedne inkarnacije kako je to slučaj sa donja tri tijela.

Svaka misao, svaka emocija i svaka fizička aktivnost je izraz jedne količine energije vidljivo prisutne kao jedna sila na djelu u prostoru i vremenu. Zato mogu emocije postojati i bez fizičkog tijela čak i bez astralnog tijela. S druge strane, misli, emocije i djela mogu postojati i bez ova tri tijela, u samom kauzalnom tijelu.

Kauzalno tijelo jedno je od naših nadljudskih tijela jer ono spada u božanska tijela. Ovo tijelo pripada gornjem trojstvu manifestiranog individualno kozmičkog života.

Radi svega toga, stanje veće ili manje pasivnosti u fizičkom tijelu kroz dan ili u astralnom tijelu kroz noć, označuje samo manju prisutnost energije, više manje oslabljeno cirkuliranje kozmičke energije u nama.

Kod većine ljudi, ovo neaktivno stanje pred spavanje produžuje se i dalje nakon što oni napuste fizičko tijelo. Tako oni vrlo malo koriste život u astralnom tijelu jer u njemu nastavljaju svoju neaktivnost po inerciji.

Ako ostvarimo sve uvjete kao pred san (uspavljivanje) a još smo uvijek budni, onda je to krasna prilika da proširimo svoju budnost i na područje podsvijesti tj. na svjesnost u astralnom tijelu.

Bez obzira koliko smo budni, odnosno aktivni, u našem kauzalnom tijelu, mi smo istodobno budni i aktivni u tri naša "donja" tijela.

Najveću našu budnost i aktivnost u fizičkom tijelu možemo ostvariti samo preko dana. U astralnom tijelu možemo ostvariti najveću budnost i aktivnost samo za vrijeme noći ili sna.

No i za vrijeme budnosti u fizičkom tijelu moguće je prenijeti ili proširiti budnost i u astralno tijelo makar naša svijest nije napustila fizičko tijelo, ili kako se to kaže, nismo pali u san.

Uspijemo li obustaviti sve fizičke radnje, sve izražaje fizičkih emocija i misli u mozgu, a usredotočimo li pažnju samo na jedan uzvišeni i plemeniti (nesebični) osjećaj, tada ćemo biti budno aktivni i u našem astralnom tijelu, iako nismo jednim dijelom napustili naše fizičko tijelo.

Nesebični osjećaj može biti jedna nadasve lijepa i predana ljubav do neke osobe, snažna simpatija do prijatelja, grupe ljudi, narodnosti, čovječanstva, prirode, svemira itd. Može to biti silni osjećaj privrženosti do neke uzvišene osobe ili individualnosti, do nekog sveca, mudraca, Majstora ili božanstva (prema našoj zamisli).

Ovo stanje naše svijesti je prvi budni Samadhi kojega je najjednostavnije nazvati a s t r a l n i s a m a d h i.

Ako u ovakvom samadhiju izgubimo fizičku budnost, onda možemo prijeći u jedno vrlo ugodno stanje. No ovo je stanje uvijek maglovito, dosta nerazumljivo, bez doživljaja u detaljima, često bez slika i misli. Ovo je polubudni Samadhi u budhičkom tijelu. Nešto naprednije stanje ovog budhičkog samadhija daje doživljaj (dojam) neodređenih lijepih boja ili zvukova.

Budni samadhi u budhičkom tijelu moguć je samo onda ako je budhičko tijelo već donekle izgrađeno. A to je moguće samo nakon Prve Velike Posvete.

Odmah je jasno da astralni budni samadhi ostvaruje samo bhakti tip čovjeka. To je moguće ostvariti sa zatvorenim ili otvorenim očima, u molitvi, meditaciji, u prisutnosti drage ili obožavane osobe, u egzaltiranom stanju.

Mentalni samadhi može ostvariti samo Jnana tip. Izgleda kao da on preskače astralni samadhi. No on ne preskače astralnu razinu već samo prebacuje aktivnost svijesti iz jednog tijela u drugo.

Dakle, u budnom stanju kada su isključene sve fizičke aktivnosti (svedene na minimum), kada se je bez ijedne emocije i kada je sva pažnja usredotočena samo na jednu jedinu misao, tada se fizička budnost proširuje i na mentalno tijelo.

To je stanje mentalnog samadhija. U ovo stanje zapada katkad učenjak kada intenzivno razmišlja o nečemu. To može svaki čovjek koji je sklon takvom intenzivnom razmišljanju, da neko vrijeme drži pred sobom samo jednu misao koju želi dobiti kristalno čistu i stalnu. To je stanje kada svom svojom snagom nutrine hoće dobiti čistu istinu u vidu najtočnijeg podatka o nečemu ili nekome.

Ako vidoviti promatra oba ova slučaja tada će kod prvoga zapaziti jedno znatno proširenje gornjeg dijela mentalnog tijela.

Ova proširenja gornjih dijelova oba tijela su samo privremena jer je odstupanje od savršeno elipsoidnog oblika tih tijela moguće samo kratkotrajno.

Ova isforsirana stanja su dosta rijetka kod prosječnih ljudi. Češća su samo kod onih koji su već zakoračili na spiritualni put ili se nalaze neposredno pred njim kao aspiranti ili kandidati.

To su svi oni prosječni ljudi koji su se izdigli iz mnoštva po svojem neličnom i nesebičnom načinu života. Takvi ne moraju čak ništa znati u svojoj budnoj fizičkoj svijesti o okultizmu, spiritualnosti ili sličnim oblicima Prastare Životne Mudrosti.

Gore opisani mentalni samadhi je budni samadhi. No ovaj samadhi može prijeći i u polubudni samadhi u kauzalnom tijelu.

U budnom mentalnom samadhiju je prisutno jedno stanje oduševljenja zbog znanja ili razumjevanja nečega. Može nas oduševiti izvanredna preciznost funkcioniranja nekog instrumenta, tijela kao cjeline ili nekog njegovog dijela, neke prirodne pojave, prirodnog zakona ili mnogo toga sličnog. Može nas oduševiti znanje neke osobe, savršeni oblik neke osobe ili stvari, izražaj neke kulture, naroda ili epohe itd itd.

Izgubi li se, dakle, u ovakvom samadhiju budnu fizičku svijest, tada se prelazi u polubudni samadhi u kauzalnom tijelu.

Tada se osjeća jedan tihi, nedorečeni zanos uz veoma jaki osjećaj da smo se rasplinuli u divnom i ugodnom "moru" cjelovitog znanja o svemu onome što smo netom razmišljali. Ipak, ovo cjelovito znanje nam nije još dostupno, još nam nije jasno. Mi ga još ne znamo formulirati, pretvoriti u misli i riječi jer samo doživljujemo njegovo postojanje, njegovo nevidljivo prisustvo. Ta prisutnost tog naslučenog cjelovitog znanja, iako nejasna i maglovita, izaziva u nama onaj neizrecivi zanos.

Još rijeđi među ljudima je Raja tip. On se zapravo iskristalizira ili pokaže tek u fazi učeništva tj. tijekom učeništva ako učenik pripada tom tipu. Prije nego se on očituje u pojedincu, on postoji kao mješavina bhakti i jnana tipa sa dosta izraženim karakteristikama karma tipa.

Raja tip je najinteresantniji jer se veoma razlikuje od ostala tri tipa. Naime, ova tri tipa su kao neka vrsta specijalizacije dok je Raja tip istinski univerzalni tip.

Raja tip u svom početnom stanju ulazi u sve raznolikosti života, u sve djelatnosti, kako fizičke, tako emocionalne i mentalne. No, iznad svega, njega u početku podsvijesno nagoni na sve te aktivnosti, jedna nejasna i čudna zapovijed (možda čak nagon) da iza svake pojave u prirodi i u bićima, iza svake emocije i iza svakog znanja, stoji nešto trajno, vječno i uzročno svim tim privremenim i prolaznim očitovanjima života.

Ako mu je draga neka osoba, on teži da dozna tko se to trajno postojeći krije iza te njene tako ljupke fizičke forme. Zatim, tko se to trajno postojeći krije iza te njemu tako privlačne skupine plemenitih i lijepih osjećaja. Isto tako tko se to trajno postojeći krije iza velikog znanja njemu tako drage osobe, njezinog znanja koje ga oduševljava kao da je njegovo vlastito.

On neprestano ponavlja sam sebi pitanja, neprestano zaviruje iza koprene koja mu skriva sve to. Svako ponovno ispitivanje i istraživanje budi u njemu zanos za sve te mnogostruke forme i faze života. On je čas na ovom području istraživanja, čas na onom i bezbroj puta se vraća na jedan te isti a da mu se pri tom nikada ne smanjuje zanos ni zadivljujući interes za sveukupnu mnogostrukost života.

Uvijek otvorenih očiju, uvijek aktivan fizički i ujedno emotivne naravi, ali tihih emocija, njegov intelekt je uvijek ispunjen mislima i intenzivnim razmišljanjem. Silna energija protiče kroz njega i troši se kroz njega.

Ima ljudi koji su po svom praiskonskom sastavu, već od početka stvaranja (individualizacije) takvi. No njih je malo, možda koji milion.

No neprestano se stvaraju novi, polako kroz mnoge milenije i stoljeća, oni nastaju od prva tri tipa, od bhakti, jnana i karma tipa.

Logično je da zaključimo, kako se bhakti tip može polako pretvoriti u Raja tip. Samo onda ako je svojem bhakti temperamentu dodao još nešto od jnana i karma. Jnana tip zato mora sebi još dodati nešto od bhakti i karma a Karma tip nešto od jnana i bhakti.

Većina čovječanstva se razvija krečući se u tri smjera, hodajući po Tri Puta kako je to krasno prikazala A.Besant u svojoj knjižici "Tri Puta".

Raja tip je uvijek vedar, dobroćudan, pokretljiv, aktivan, spreman za sve i svakoga. A kod svega toga uvijek najviše zaboravlja na samog sebe.

Njega zanosi ljepota, skladnost oblika, boje i tona. On je ganut uvijek nad suptilnom iskrenosti, plemenitosti, požrtvovnosti, dobroti, sućuti i odanosti. Njega zanosi samo ono što je trajno i neprolazno iza svake akcije, emocije i misli. On neumorno traži uzrok svemu. Njega zanimaju samo pojmovi i ideje, ali kao zaključak marljivog i dugotrajnog skupljanja svih mogućih podataka koji su provjereni i istinom potvrđeni. On želi da ih shvati sa svojom Sviješću da bi ih mogao prikazati drugima mentalno (misaono), ćuvstveno i praktički.

Sretne li neku osobu, on se ne zanima za njen pojavni oblik. On indiskretno zaviruje ispod koprene njenog fizičkog, astralnog i mentalnog tijela i ljubopitljivo se pita: "Tko si Ti?" Pitanje postavlja sebi i odgovor daje sam sebi ako ga "čuje" negdje u svojoj nutrini.

On je uvijek budan ali je istodobno uvijek u svom polubudnom samdhiju u kauzalnom tijelu.

On živi u svom materijalnom svijetu ali nije nikad potpuno od ovoga svijeta.

Kako je prije rečeno ovo je tip budućnosti.

To je učenik na Putu Povratka, na putu Uspona. On ide putem Raja Yoge (discipline).

---------------------------------------------------------------------------

Karma tip je također vrlo interesantan. On je zastupljen najviše na zapadu, dok je bhakti tip zastupljen većinom na istoku. Jnana tip je prisutan posvuda ali je dosta rijedak, odnosno, kod mnogih još nije dovoljno izražen da bi se mogao primjetiti. Uzrok je tome taj što cijelo čovječanstvo ima upravo zadaću da razvije svoja mentalna svojstva do jednog višeg stupnja.

Mentalni tip će postati oni, kako na istoku tako i na zapadu, koji nisu izraziti bhakti niti karma. To će biti onda kada će mentalna svojstva nadvladati djelomično prisutna bhakti i karma svojstva.

Uistinu, čistih tipova bhakti i karma ima vrlo malo. Oni među teozofima koji su dublje studirali Tajnu Nauku ili knjige koje su kasnije napisali drugi teozofski istraživači na temelju Tajne Nauke, znati će da ova tri čista tipa čine devet miliona Egosa.

---------------------------------------------------------------------------

Stvoritelj je potpuno budan i savršeno aktivan na svim razinama odjednom. Samo najveća harmonija omogućuje postojanje ovoga manifestiranog kozmosa.

No naš manifestirani kozmos je još u fazi izgradnje i polje razvoja našeg sunčanog sistema u kojem se razvija naše čovječanstvo, je prošlo upravo polovicu svog puta.

U teozofskoj literaturi, ovo oblikovanje, ovo spuštanje u materiju, naziva se involucija.

Cijelo vrijeme evolucije stvara se materijal svih razina sve do fizičke kao što se istodobno izgrađuju i sve savršeniji oblici svih carstava života. Cilj je taj, da se božanski život isto tako potpuno izrazi (očituje) na svim razinama, u svih sedam materijalnih svjetova, potpuno jednako kako se on očituje i u nemanifestiranom životu kozmosa.

Statična Svijest ili Energija jednostavno je manifestiranjem postala dinamička Svijest ili Energija.

Jedna i druga energija su nepromjenjivo iste kao što je potencijalna energija pritiska u vodi potpuno jednaka sa kinetičkom (dinamičkom) energijom njenoga kretanja.

Kod jedne i druge Kozmičke Energije i Svijesti postoji kretanje na isti način kako postoji u vodi nutarnje (pojedinačno) kretanje njenih molekula iako je cjelokupna masa vode mirna. Suprotno tom nutarnjem kretanju, postoji masovno kretanje molekula iste vode i ovo kretanje mi zovemo vanjsko kretanje.

Zar se razlikuje život u neproklijaloj sjemenci od života u njoj kada je sjemenka postala biljka? Jedan je život statički a drugi je dinamički. Zapravo oba su dinamička samo je jednoga usmjeren put prema unutra a drugoga prema vani, jednoga prema centru a drugoga prema obodu.

Veliki filozofi su rekli da Kozmos postoji. Filozof današnjice će reći: "Svemir se vrti!" - ili "Panta rei", sve teče, sve se kreće. A čim se nešto vrti, čim nešto rotira, postoji centrifugalna i centripetalna sila, smjer strujanja prema van i prema unutra.

Dinamika je dakle osnovna karakteristika Svijesti ili Energije, pa je zato svaka fizička aktivnost veoma značajna jer je fizički svijet krajnja i obratna točka "kružnog" manifestiranja te Svijesti ili Energije.

Dostigavši najdublju materijalnu točku svog "spuštanja" zapošinje luk povratka.

Kao da se Kozmički Duh polako vraća iz svoje "inkarnacije" on se oslobađa vezanosti i ograničenja fizičke materije i ostalih materijalnih svjetova viših razina.

Postoje pojedinačni mali Kozmosi i kod njih periodično nestaje materija svih razina a onda se opet ponovno stvara. Sve to podsjeća na izdah i udah, na plimu i oseku, na zimu i ljeto, na porod i smrt ili na neprestano kolo inkarnacija.

Za božansku Ego-Svijest se isto tako može reći da je stalno u inkarnaciji. Zavisi samo o tome da li se to promatra odozdo ili odozgo

Aktivnost prema vani je dakle karakteristika manifestiranog Kozmosa i potpunu fizičku budnost intenzivno razvija Karma tip.

Svaki stvaralački fizički rad može toliko zaokupiti pažnju pojedinca (stvaraoca) da on u svom zanosu potpuno zaboravlja na sebe jer se predao radosti videći druge da su sretniji. Kod potpuno otvorenih očiju, uz maksimalnu svoju aktivnost, on doživljava blaženstvo stvaranja, nešto što je daleka, daleka jeka onog blaženstva Logosa koji je on osjetio na ulazu u atmički svijet.

Karma tip kod budne fizičke svijesti doživljava i jedno minimalno budno atmičko stanje svijesti.

Čovjek može tako momentalno proširiti svoju fizičku svijest u donji dio Atme i doživjeti minimalno budni samadhi niže Atme. Samo Adept može doživjeti u budnoj svijesti polubudni samadhi više Atme a potpuno budnu svijest na nižoj Atmi.

Adept koji je istodobno savršen čovjek, može imati savršeno budnu svijest istodobno na svim razinama, sve od fizičke do polovice Atme.

Logično je da zaključimo kako i Adept ima nove i daljnje mogućnosti uzdizanja i proširenja svoje budnosti u još više razine, u kozmičke razine.

Iznad Atme počinje područje bez individualnosti a to područje mi ubrajamo u jednu vrstu Skupne Božanske Svijesti ili jednostavnije rečeno, u jednu božansku skupnu Svijest Čovječanstva.

Iako se ovo ne može lako razumom shvatiti, makar nam je rasuđivanjem to donekle prihvatljivo, ne mijenja ništa u biti. Da li Put Silaska počinje na povratku u Atmu ili već na Adi razini, uvijek je on Put Povratka. Svi segmenti Involucije i Evolucije su uvijek jedna vrsta ponavljanja prethodnih istoimenih zbivanja u Kozmosu.

----------------------------------------------------------------------------

Da bi mi razumjeli ova transcendentna stanja manifestiranog Kozmosa, moramo cijeli taj Put Silaska, sve do obratne točke, razčlaniti tako da ih naš fizički mozak može razumjeti uz pomoć našeg intelekta.

Izgradnja manifestiranog Kozmosa odvija se kroz eone vremena i gdje počinje njegov početak, ako ga uopće ima, to je veoma teško shvatiti ljudskom razumu. Zato će mnogo toga ostati nedorečeno i nejasno izneseno a ostati će još tamo "gore" u višem umu čovjeka gdje nema ni misli, ni riječi, ni slika.

Da bi kako tako shvatili Veliki Put Povratka, morali bi najprije istančanim zapažanjem upoznati cijeli Put Silaska. Pošto je to taj isti Put kojim se na povratku uspinjemo, a on se sastoji od pojedinih etapa, logično je da pretpostavljamo iste ili analogne etape na Putu Povratka.

Put koji je do sada prošao, to je zapravo Prošlost i zato je nužno da se najprije upoznamo sa glavnim crtama evolucije života i forme. Istovremeno ćemo uzeti kao činjenicu, razvoj forme ili materijalnih oblika svih razina, kojima se čovjekova Svijest ili Monada služi.

Odmah ćemo uvidjeti da je Svijest ili Energija uvijek jedno te isto u manifestiranom i nemanifestiranom Kozmosu.

SVIJEST (MONADA) SE UOPĆE NE MIJENJA, PA SE PREMA TOME NI NE RAZVIJA.

RAZVIJA SE I EVOLUIRA SAMO FORMA KROZ KOJU SE TA SVIJEST ILI MONADA (Božanska Energija) MOŽE OČITOVATI.

U "tami" prvog Stvaranja Logosovog misao započinje graditi prve forme iz kozmičke "žive materije" koju je nužno nazvati "Kozmička esenca". Na svakoj nižoj razini On to ponavlja i na najnižim razinama nastaju niža carstva života sve do čovjeka.

Prije manifestiranja cijeli je prostor Kozmosa bio jednakomjerno ispunjen "Česticama" Logosovog života. To je naličilo na neprestano gibanje molekula u mirnoj vodi. A onda je on počeo skupljati ove čestice u grupe pa je tako nastalo nagomilavanje života ili gibanja na manjem prostoru. A održati te dinamičke čestice Svijesti na okupu i da u tim pojedinačnim spiralno-cikloidalnim vrtlozima vlada savršena harmonija i sklad, zahtijeva od samog Logosa jedan napor Volje.

A prvi vrtlog u moru životu bio je prvi atom najviše razine.

JEDNA ČESTICA LOGOSOVE VOLJE, TO JE JEDNA MONADA.

Monada je prvotna Iskra Logosove Svijesti i cilj joj je da živi punim Logosovim (božanskim) životom i u kozmičkom prostoru iz kojega su privremeno istisnute čestice života, u prostoru gdje prividno nema kozmičkog života.

Prije manifestiranja sve je vrvilo od Života. Na početku manifestiranja Život se počeo grupirati i masovno se kretati po cjelokupnom svemirskom prostoru. Pojavilo se ono što mi zovemo - gibanje. Posljedica svakog gibanja je sila koja djeluje u kozmičkom prostoru i vremenu.

Po hermetičkom zakonu: "Kako gore tako dolje", pokušati ćemo otvarati jedna po jedna vrata koja vode do tajnog znanja koje je već jednim dijelom napisala H.P.B. u Tajnoj Doktrini.