04.10.1985.
Spoznajno ili umno promatranje prozvao je G. Hodson
spoznajna vidovitost. Ova umna djelatnost Manasa znači misliti samo
pomoću pojmova, a ne pomoću misli. To se često zove
apstraktno mišljenje jer kad se umuje o čovjeku, stablu, životinji, na
primjer, onda se stvara neka suptilna predodžba slika-prauzor. To nije
predodžba o nekom konkretnom čovjeku, biljci i životinji, već predodžba o
svemu što je bitno u njima. Tada se dobiva pojam o
čovjeku, biljci i životinji. Teoretski fizičar će to shvatiti kao algebarsku
jednadžbu bez ispisanih brojeva. Sposobnost 'misliti' ili operirati sa
pojmovima je svojstvo kauzalnog tijela i to još nije intuicija. Pomoću
spoznajnog svijetla intuicije 'vidi' se cijeli realni
predmet sa svih strana. Pomoću svijetla kauzalne spoznaje vide samo neki
dijelovi ovog Realnog Predmeta, prauzora čovjeka, biljke ili životinje.
Fizička materijalizacija ovog kauzalnog čula promatranja (duhovnog oka) je
epifiza
(životna žlijezda). Kauzalno promatranje je gledanje u tami pomoću snopova
svijetla. To je osvjetljavanje okoline u noći pomoću džepne električne
baterije. Tamo gdje padne snop svijetla, tamo su jasni pojedini dijelovi
Realnosti okoline u kojoj se nalazimo. Pomičemo li snop svijetla
ovamo-onamo, mi osvijetljavamo pojedine dijelove (segmente) ezoteričke
Teozofije. Sada je još potrebna nova sposobnost višega uma (Manasa) da skupi
sve ove segmente u jednu cjelinu, da bi se dobila predodžba o kompletnoj
okolini (stvarnosti) u kojoj se nalazimo. Za ovo je potrebno budhičko
svojstvo, poznato kao intuicija. Pomoću intuicije gledamo okolinu kao u
sunčanom danu.
Pomoću intelekta (razuma) gledamo okolinu kao pod blijedom
mjesečinom. Vidimo nejasne obrise mnogih predmeta i samo kod pune mjesečine
zapažamo po neki detalj. Eto, ovakvo promatranje svijeta, prirode i života
imaju najbriljantniji intelektualci, koji još nemaju džepnu bateriju. Pomoću
intuicije vidimo cijelu okolinu, a pomoću snopa svijetla iz baterije, vidimo
manje i veće dijelove te okoline. Zato pomoću Manasa (kauzalnog gledanja)
vidimo uvijek nešto što pripada svijetu (pogledu) intuicije. Radi toga se
često ovo umovanje s pojmovima (apstraktno) neispravno zamjenjuje (uzima) za
intuiciju. Vlastita iskustva nam brzo pokazuju do kolikog stupnja imamo
razvijeno ovo manasičko posmatranje. Ono ovisi o razvoju kauzalnog tijela,
odnosno, o stupnju probuđenja 1. spirile u kauzalnom permanentnom atomu. Ove
stupnjeve bi mogli usporediti sa jačinom svijetla džepne baterije, ako ona
radi sa 1, 2, 3 ili 7 volta, odnosno, da li je baterija manje ili više
ispražnjena. Tek nejasno si možemo predočiti kakvo bi osvijetljenje bilo sa
snopovima naše baterije, kada bi ono radilo s jačom strujom veće voltaže. A,
to će se dogoditi kada bude proradila, druga, treća idaljnje spirile u našem
perm. kauzalnom atomu.
Sa buđenjem 2. spirile u kauzalnom perm. atomu vezano je buđenje 1. spirile
u budhičkom perm. atomu. Tek tada će početi za nas rađanje spiritualnog
dana, tek naslućeno svanuće, blijedi odsjaj Zore (Zarja). Svanuće ili zora
vezana je uz zvijezdu jutarnjicu, Veneru. Uistinu je Venera simbol pravog
buđenja svijesti Čovječanstva jer je ona za nas putokaz Budućnosti (sada je
upravo završila 7. rundu u svom 5. Lancu).
07.10.1985.
prema 'kauzalno tijelo', str. 171.
Intelektualno zapažanje kao promatranje oka. U oba slučaja se dobiva
nepotpuna opća slika, samo njen maleni dio. Svijest, koja se oslanja samo na
te podatke, uzima taj maleni dio za cjelinu i zato izvodi krive zaključke.
Potrebno je skupiti veliki broj podataka, koje se skupilo egzaktnim
(cjelovitim) promatranjem ili ispitivanjem i sve njih povezati u jednu
skladnu cjelinu. Generaliziranje s malenim brojem podataka, koji još, k
tome, pripadaju jednom ograničenom dijelu opće slike, daju samo krive
zaključke.
ISTINA je kao jedan veliki panoramski mozaik na
kojem je prikazan cijeli svijet.
Mozaik ima
veći broj specifičnih područja i to bi u usporedbi sa Istinom bili mnogi
pojmovi.