TEOZOFSKO DRUŠTVO je osnovano u New York-u 17.studenog 1875. Osnovali su ga H.P.Blavatsky, ruskinja, i Pukovnik H.S.Olcott, amerikanac.

Godine 1879., svjetsko sjedište je preselilo u Bombay a kasnije 1882. godine u Adyar, Chennai.

Teozofsko Društvo je međunarodna organizacija sa članovima u oko pedesetak zemalja, koji pripadaju različitim religijama, rasama i kulturama.

Ono se sastoji od učenika koji pripadaju nekoj od svjetskih religija ili ne pripadaju ni jednoj. Njih ujedinjuje prihvaćanje ciljeva društva, želje da otklone vjerske sukobe i da okupe u zajednicu ljude dobre volje bez obzira na njihovo vjersko opredjeljenje, te željom da proučavaju religijske istine i podijele plodove svojih proučavanja s drugima. Ono što ih ujedinjuje nije ispovijedanje zajedničkog vjerovanja, već zajednička potraga i težnja za Istinom. Smatraju da bi se Istinu trebalo tražiti proučavanjem, promišljanjem, čistoćom života i odanošću višim idealima. A istinu smatraju nagradom kojoj treba težiti a ne dogmom koju nameće autoritet. Vjerovanje bi trebalo biti rezultat osobnog proučavanja ili intuicije i ne bi im smjelo predhoditi, a treba počivati na znanju a ne na nečijoj tvrdnji.

Članovi T.D. tolerantni su prema svima, čak i prema onima netolerantnima, ne kako bi im podilazili, već zbog dužnosti koju obavljaju. Oni se trude otkloniti neznanje, a ne ga kažnjavati. Svaku religiju vide kao izražaj Božanske Mudrosti, i više vole njeno proučavanje nego osuđivanje i njeno prakticiranje nego preobraćanje drugih.

Teozofija je jezgro istina koje čine temelje svih religija, i koje ne mogu biti prisvojene kao isključivo vlasništvo bilo koga. Ona nudi filozofiju koja život čini shvatljivijim te koja pokazuje pravdu i ljubav što vode njegovu evoluciju. Smrt kao nešto što se ponavlja u beskonačnom životu postavlja na njeno pravo mjesto, otvarajući vrata punijem i sjajnijem postojanju. Svijetu vraća Znanost Duha poučavajući čovjeka spoznaji Duha kao sebe samoga, a uma i tijela kao njegovih slugu. Rasvjetljava Spise i vjerska učenja otkrivajući njihova skrivena značenja i tako ih čini prihvatljivim našem razumu kao što su već prihvatljivi našoj intuiciji.

Članovi Teozofskog Društva proučavaju te Istine, a teozofi ih nastoje živjeti. Svatko tko je željan učiti, biti tolerantan, težiti višem i raditi ustrajno, dobrodošao je kao član, a članu preostaje postati istinskim teozofom.

Tri Velike Istine

Čovjekova Duša je besmrtna, a njena budućnost je budućnost nečega čiji rast i veličanstvenost nemaju granica.

    Princip koji daje život boravi u nama i oko nas, neumirući i vječno dobrostiv, nečujan, nevidljiv i  bezmirisan, ali ga zamijećuje čovjek koji ga želi zamijetiti.

  Svaki čovjek je svoj vlastiti apsolutni zakonodavac, djelilac slave ili jada; sam odlučuje o svom životu, svojoj nagradi i svojoj kazni.