Veliki Petak – Uskrs

Veliki Petak pruža posvećenom izvanrednu priliku da objasni vjernicima sve što znade o velikoj Inicijaciji, koju nam crkva ovdje simbolizira. Ovo je na neki način posljednja od čisto ljudskih Inicijacija. A onda slijedi ona peta, Asekha, što znači „Čovjek koji nema više što da uči (s obzirom na naš Planetarni Lanac*)“, a što je u kršćanskom svijetu simbolizirano Uzašašćem i silaskom Duha Svetoga na Duhove. Ova Inicijacija izvlači čovjeka iz čovječanstva i čini ga nadčovjekom, tako se može reći, da je ova koju sada celebriramo, Inicijacija Arhata, posljednja od čisto ljudskih Inicijacija.

Često se pita, zašto treba da bude s njom združeno tako mnogo jada i patnje? Dio našeg učenja uči

da nikakva patnja ne može zadesiti nekoga koji to nije zaslužio, da postoji moćni zakon uzroka i posljedica, po kojemu dolazi patnja i veselje već prema slučaju.

Zato mora čovjek prije nego li kao ljudsko biće prijeđe u više stanje, raščistiti svaki ostatak karme, kako u Indiji nazivaju neisplaćeno dugovanje kao posljedicu svojih djela.

Svi mi proizvodimo uzroke neprekidno stavljajući nešto u gibanje, svaki dan, svaki trenutak, svojim mislima, svojim riječima, svojim djelima. Sve to neizbježno djeluje stalno na nas i druge bilo kao dobro, bilo kao loše.

Čovjek koji je dosegao razinu ove više Inicijacije teško da bi bio sposoban činiti lošu karmu, jer on već stoji dosta visoko iznad prosječnosti u spiritualnom razvoju. Zato će nužno najveći dio karme koji on čini biti dobar, ali budući da je još ljudsko biće postoji neznatan dio, kako god neznatan, loše karme koju je stvorio. Zakon karme je jedan potpuno prirodan zakon i djeluje apsolutno bez izuzetka kao i svaki fizički zakon, i on ima određenu vrstu činovnika ili službenika koji njime reguliraju, koji su određeni da nadziru njegovu provedbu, Lipike, Gospodari Karme. Tako u ovakvim slučajevima oni posreduju ne da bi spriječili ili dokinuli provedbu zakona već da bi ubrzali ili odgodili njegovu primjenu za opće dobro čovjeka. Dok je čovjek još divljak tj. na prvim stepenicama svojeg ljudskog razvoja, dok je još žrtva žestokih strasti i želja svih vrsta, čini i mnogo loše karme, a kada bi se sva karma spustila istovremeno i u cijelosti, ona bi ga toliko pritisnula na zemlju da za njega ne bi bio moguć bilo kakav daljnji razvoj. Ali kada čovjek počne stvarati i dosta dobre karme, počne izravnavati jezičak na vagi, postepeno se oslobađa zle karme i onoga što u neznanju može nazivati svojom sudbinom ili udesom života, kojim odrađuje svoja prošla djelovanja i postupke. Tako da do kraja svojeg djelovanju u ljudskim tijelima dosta toga zapravo poništi i ono malo što ostane upravo je ono što se događa kod ove Inicijacije Arhata.

Ovome možemo i sami svjedočiti u životima svih onih plemenitih i velikih ljudi koji po našim mjerilima nikako ne zaslužuju patnje i poteškoće koje su morali proći u svojim životima i koji nama izgledaju potpuno nepravedno njima dodijeljeni.

Mi obični ljudi, koji smo još daleko od toga da postignemo ovu Inicijaciju, ipak možemo zamijetiti da je stanoviti dio briga i muka koja nas sustiže, posljedica onoga što smo činili u prošlim životima, pa čak ako smo dovoljno budni i u ovom životu. Ima jedan naizgled neobičan citat iz Svetog Pisma koji kaže:

„Koga Bog voli, toga i kara.“

On je samo naizgled neobičan, dok se ne poznaje zakon koji se krije iza njega, i mogao bi se najjednostavnije ovako protumačiti: Ako čovjek čini dobro u svojem životu, ako svojim trudom otplati svu za taj život dodijeljenu karmu, dati će mu Gospodari Karme još nešto više. Mogao bih to čak usporediti i sa Učiteljem koji dobrom učeniku matematike dodjeljuje više i teže zadatke nego drugima, koji nisu toliko napredovali kao on. Time se nipošto ne podcjenjuje druge, već se naprednom i marljivom pruža time prilika da u kraće vrijeme nauči više.

Gospodari Karme u ovom slučaju smatraju i znaju poznajući čovjeka bolje od bilo koga, čitajući zakon, da je on vrijedan toga i dovoljno jak i sposoban da takav zadatak izvrši i podnese. I na taj način omogućuju mu da se približi stanju kada će biti potpuno slobodan od karme tj. kada će njegovo potpuno djelovanje biti u potpunoj sukladnosti s ovim zakonom.

Mi u svakodnevnom životu imamo zadaću da se za taj trenutak pripremamo i da u skladu sa našim stupnjem razvoja i našim sposobnostima nastojimo učiniti onoliko koliko možemo. To je i ono što se misli kada se u evanđelju za Veliki Petak kaže:

„Onaj koji ne želi da preuzme svoj križ i da slijedi mene, ne može biti Moj učenik.“

A to znači da svaki čovjek mora nastojati upregnuti svoju nižu prirodu i biti njen gospodar. To je osobito korisno za čovjeka, dušu, koja koristi ova niža tijela, ali ne i tijelima kojima je ovo obuzdavanje krajnje neugodno i neprirodno, ali je apsolutna potreba. Upravo primanjem i prihvaćanjem svog križa duša stiče spoznaju da su tijela koja koristi samo oruđa kojima se izražava i djeluje u ovim nižim svjetovima, a ne da su tijela duša sama. Zato je ispravno reći da čovjek-duša ima tijela, a ne da čovjek-tijelo ima dušu.

Svatko od nas kada si prizna neku lošu naviku vidjet će da nije nimalo lako nje se i osloboditi ili je staviti pod uzde i da u svemu tome ima stanovite patnje i boli. Ako  je neka osoba ovisna o bilo čemu, alkoholu, lijekovima, slatkoj hrani i slično i sama uviđa koliko je teška borba koja joj predstoji, i da se ove navike nije nimalo lako osloboditi. Nimalo manja borba nije niti osobi koja ima lošu narav ili koja je lijena, ili koja se želi osloboditi navike ogovaranja, laganja, kritiziranja ili ruganja drugima. Sve su ovo neke vrste križa koji svatko od nas nosi i koji treba prihvatiti kao svoj, inače nema nikakve sumnje, ne možemo biti učenici Krista. I dokle god se ne oslobodimo ovih svojih grešaka i mana, izvjestan iznos brige i trpljenja je neizbježan u našim svakidašnjim životima i u nastojanjima da napredujemo na duhovnom putu.

Nemojte misliti da je ta patnja i bol ugodna Božanskom, jer to je strašna obmana, koja se provlači srednjevjekovnim pojmovima kao i misli o mučenju tijela i duše da bi se Božanstvo potkupilo ili umirilo. Mučenje tijela i duše jednako je beskorisno kao i mučenje automobila u koji nismo ulili gorivo i pošto nas on sada ne vozi ka našem zamišljenom cilju udaramo po njemu, lupamo rukom po volanu, ili ga udaramo nogom po limu. Ukoliko naučimo sve što je potrebno o našim tijelima, koja se upravo mogu usporediti sa našim automobilom, onda ćemo znati sve što im je potrebno da bi nas ispravno služila i sve zahtjeve koje ona mogu savladati s obzirom na njihova ograničenja i mogućnosti. Tada nećemo nerealno tražiti niti više niti manje od onoga što nam ona mogu pružiti.

Ako dakle imamo briga, muka i patnji u životu, to je samo zato što smo dopustili u prošlosti da one rastu i razvijaju se. Toga se ne treba sramiti ali baš zato s njima se treba što prije uhvatiti u koštac i priznati ih da postoje. Mi moramo pogledati u oči našoj vlastitoj patnji i suočiti se s njom.

Prava pouka Velikog Petka je da križ kojega prihvaćamo u nasljedovanju Krista je pobjeda nad našom nižom prirodom. To nije lak posao, to je ozbiljan poduhvat, i ako ćemo se tome opirati u ovom životu samo će poput korova u povrtnjaku ovi problemi rasti, postajati veći i jači, i samo ćemo u sljedećem životu imati više posla i poteškoća, a manje snage i sposobnosti. Stoga je jedino mudro s tim poslom započeti odmah. Ovo je prilika i zgoda na koju nas crkva ovom prilikom samo podsjeća. Poput fitness trenera koji nas obučava kako razviti i pripremiti naše tijelo za napore i posao koji nas očekuje. Ali trener ne može raditi za nas, mi mu možemo vjerovati i raditi po njegovim instrukcijama, ali mi moramo raditi i znojiti se.

Pronađimo svoje slabe strane i svladajmo ih, to je pravo značenje pripovijesti  o Velikom Petku.

Učinimo li to, shvatit ćemo slavu Uskrsnuća, pobjedu i slobodu od ropstva, od zlih navika i uči ćemo u viši i bolji život, kojeg se opominjemo i slavimo na uskršnju nedjelju.

Zato nije ni važno u kom je opsegu priča o događajima u Palestini istinita i da li su se stvari odvile baš na taj način, ali je posve sigurno da su Oni i On prošli sve ovo, sve patnje, muke i iskušenja, koja ćemo i mi proći i susretati na svom putu ako ćemo slijediti Njegov primjer. Činiti ćemo i veća djela nego li ih je On činio, što nam je obećao, baš stoga što je ovaj Put namijenjen i izvjestan za svako ljudsko biće na putu do savršenstva i izlaska iz kruga mnogostrukih rađanja i škole o svrsi postojanja.

On ne traži i nitko ne može tražiti od nas da prođemo nešto što On ili netko drugi već nije prošao. Zato je dobro da naše umove i oči imamo širom otvorene i da shvatimo ovu prekrasnu alegoriju Kristovog puta i da ne ponižavamo ovu priču materijalističkim neznanjem ili slijepim vjerovanjem i ponavljanjem nečega što ne razumijemo.
 

*Planetarni Lanac - teozofski pojam o određenom vremenskom trajanju u svezi planetarnih ciklusa.
 

N. (nadahnuto “Skrivenom stranom kršćanskog vjerovanja” C.W.L.)