Zakoni višeg života – A.Besant

Predavanja održana na jednoj godišnjoj konvenciji Indijske sekcije Teozofskog Društva u Benaresu.

Prvo izdanje 1903

08.01.2018

ŠIRA SVIJEST

Ove godine ćemo studirati predmet koji je od životne važnosti za promišljene, ozbiljne i osobe koje žele služiti čovječanstvu, te za one koji žele pripomoći da rasa u svojoj evoluciji ostvari napredak. Predmetu svojih predavanja dala sam ime „Zakoni višeg života“ jer su mnogi ljudi kada govore o religiji, a to znači baviti se višim životom, skloni izdvojiti viši život izvan carstva zakona i dovesti ga u neko čudno područje samovoljnog hira, u neko čudno područje gdje se rezultati postižu bez napora, ili neuspjeh bez pogrešaka. Ta ideja, da duhovno nije predmet Zakona, je ideja koja je na prvi pogled prirodna, budući da mi nailazimo na sličnu analogiju i u zakonima fizičke razine koji često bivaju previđeni, upravo u onom omjeru u kojem su neproučeni i nepoznati.

Pogledajmo na trenutak jednu iznenadnu vulkansku erupciju prirodnih sila, strahovitu eksploziju koja možda u svega nekoliko sati sruši ogromnu planinu, sada vidimo litice i stjenovita brda gdje je nedugo prije toga bilo zelenilo, a u dolini koja je bila ravnica uočavamo obrise nanesenog kamenja. U takvoj jednoj erupciji čovjek je nekad vidio nešto proizvoljno, nešto katastrofalno, nešto neuredno, nešto neočekivano, nešto van redovnog evolutivnog razvoja. Ali mi znademo, studirajući, da ne postoji ništa vanrednog u izbijanju vulkana kao ni u sporom izdizanju morskog dna, sve dok ovo dno nakon desetaka tisuća godina ne postane lanac planina. Jedno je smatrano redovnim, drugo katastrofičnim. Ali mi sada znamo da svi prirodni procesi, nagli ili spori, neočekivani ili predvidljivi, dolaze putem carstva Zakona, i da su potpuno uredni u svojim događanjima.

Isto je i u duhovnom svijetu. Možemo ponekad vidjeti prividno iznenadne erupcije snaga duhovnog carstva, iznenadne promjene, npr. cijelog života nekog čovjeka. Možemo vidjeti potpunu promjenu njegovog karaktera, cijele njegovo prirode u svega sat vremena. Naučili smo razumjeti da je tu na djelu također onaj najviši Zakon, da u tome nema ništa vanrednog, mada mnogi od nas to još ne razumiju. I počinjemo shvaćati da u duhovnom, kao i u fizičkom svijetu, postoji jedan Najviši Život, koji se pojavljuje na beskonačno mnogo različitih načina i da je taj Život uvijek sređen u svojem djelovanju, bez obzira kako čudan, bez obzira kako čudesan se činio našim zamagljenim i poluslijepim očima.

Stoga ćemo se na trenutak zaustaviti na ideji Zakona i vidjeti što to zapravo znači. Nakon što objasnim što mislim pod „Zakonom“, pokušati ću pokazati da, bez ikakve moguće sumnje, čak i izvan religije i religijske misli, postoji jedna šira svijest od one koja djeluje u mozgu i živčanom sistemu, šira svijest od one koju mi zovemo budnom sviješću čovjeka. A nakon toga ću vam pokušati pokazati kako se ta svijest može početi razvijati i rasti do punog prepoznavanja Zakona dužnosti, pokušajem da u potpunosti izvršavamo svaku obvezu života. U trećem i posljednjem predavanju prijeći ću na ono uzvišeno i dostojanstveno područje gdje unutarnji zakon zamjenjuje zakon vanjskih obveza, gdje umjesto dužnosti, koja znači plaćanje dugova, postoji požrtvovnost, koja je izlijevanje života, gdje se sve radovoljno čini, sve je učinjeno dobrovoljno, u savršenoj sebe-predaji, gdje čovjek ne treba pitati: „Što trebam raditi? Što mi je dužnost?“, već gdje djeluje, jer Božansko izlijevanje pronalazi svoju provodnicu u njegovom životu a on ne treba nikakvu vanjsku prinudu već samo savršenstvo unutarnjeg zakona. Tada on raste po Zakonu Požrtvovnosti, zakonu koji vlada univerzumom kao i srcima ljudi, požrtvovnosti koja je slabašni odraz, sićušna, malena prikaza, gdje god se srce čovjekovo baci pred Lotosova Stopala Gospoda Požrtvovnosti, te time postaje provodnicom Božanskog Izlijevanja, koliko god isprva sitnom i beznačajnom provodnicom života Logosa, ispunjenom ne malim koje je dano, već velikim izljevom koji koristi čovjeka kao svoju provodnicu.

17.01.2018

Pokušajmo sada shvatiti što podrazumijevamo pod pojmom “Zakon”. Stalno pronalazim zbunjene misli oko pitanja što se podrazumijeva pod pojmom “Zakon”, koje dovode učenika u mnoštvo nedoumica i zbunjenost.

Kada govorimo o zemaljskom zakonu znadete jako dobro o čemu se misli. Zemaljski zakon je uvijek jedna promjenjiva stvar, mijenjajući se sa promjenom ideja autoriteta koji donose zakon, bez obzira dolazi li taj autoritet iz usta jednog autokratskog vladara ili je glas zakonodavne skupštine, bilo da je proglašen u ime vladara ili od strane zajednice u kojoj zakon mora djelovati i vladati. Zakon je uvijek stvar koja se donosi, izdana naredba, a autoritet koji donosi zakon može ga i mijenjati, autoritet koji ga donosi može ga i poništiti. To nije jedina stvar koju mi možemo primijetiti u svezi zemaljskog zakona. Zakoni su naredbe: „Učini to!“, „Ne čini to“; i provode se kažnjavanjem. Ako vi prekršite određenu naredbu slijediti će kazna.

Nadalje, kada proučavamo kazne koje su u vezi sa zakonima u različitim zemljama, pronalazimo da su kazne za jednu te istu vrstu kršenja naredbi proizvoljne i da su promjenjive kao i sami zakoni. Oni nisu posljedica, u bilo kojem smislu, djelovanja kojim je prekršen zakon, već je u svakom slučaju kazna umjetno povezana sa kršenjem zakona, a može bilo kada biti promijenjena. Npr., lopove će jedan narod kazniti progonom, drugi bičem, jedan odsijecanjem ruke, drugi vješanjem. U svakom slučaju, dodijeljena kazna nema nikakve veze sa kaznenim djelom.

Ali kada govorimo o Zakonu Prirode, mi ne mislimo na stvari o kojima smo govorili kao o karakterističnim ljudskim zakonima. Zakon Prirode nije naredba donesena bilo kakvim autoritetom. To je izjava  o uvjetima pod kojima se izvjesna stvar stalno događa, ne naredba, već izjava o uvjetima. Gdje god se takvi uvjeti pronađu, slijediti će ih izvjesni događaj. To je izjava o slijedu, nizu, nepromjenjivosti, postojanosti, nedokinuću, jer su ti zakoni izražaji Božanske Prirode, u kojoj nema promjena, niti sjene preokreta. Prirodni Zakon nije zapovijed: „Učini to!“, „Ne čini to!“. To je izjava: „Ako su prisutni takvi i takvi uvjeti, takva i takva posljedica će uslijediti, ako se uvjeti promjene, i  posljedice će se promijeniti s njima.

Ne postoji bilo koja proizvoljna kazna vezana za Zakon Prirode. Priroda ne kažnjava. U Prirodi imate izjavu o uvjetima, slijed događaja i ništa više. U određenom stanju, određeni rezultat, rezultat koji je neizbježan slijed ili posljedica, a nije proizvoljna zadanost ili kazna.

Suprotnost Zakona Prirode i ljudskog zakona može se i dodatno iskazati. Ljudski zakon može se prekršiti ali ne i Zakon Prirode. Priroda ne poznaje kršenje svojih Zakona. Možete prekršiti ljudski zakon, ali ne možete prekršiti Zakon Prirode. Zakon ostaje isti što god vi činili. Možete se polomiti protiv toga, ali Zakon ostaje neizmijenjen. Možete se razbijati i drhtati protiv njega, ali Zakon ostaje čvrst poput stijene, na kojoj se razbijaju valovi. Oni nisu sposobni da je uzdrmaju ili pomaknu niti za dlaku, i mogu samo da se pretvore u komadiće pjene.

Zakon Prirode izjavljuje uvjete, nepromjenjive posljedice, nepovredive i nesalomive događaje, takav je Zakon i tako morate misliti o njemu kada se njime bavite, kako u višem tako i u nižem životu.

Tada vam dolazi osjećaj savršene sigurnosti, beskonačne snage, neograničenih mogućnosti. Niste u području proizvoljnih okolnosti, gdje jedan dan slijedi jedno, a drugi dan drugo. Možete djelovati sa potpunom izvjesnošću u rezultate. Vaše vlastite fantazije neće promijeniti Zakon, vaše stalno promjenjive emocije neće dotaknuti Vječnu Volju, možete djelovati s povjerenjem u rezultat, počivajući na Realnosti, jedinoj Realnosti koja je jedini Zakon Univerzuma.

Ali ima nešto što je poželjno učiniti u miru i sigurnosti sfere Zakona – steći Znanje.

Isti ti Zakoni koji nas, tako dugo dok ih ne poznajemo, mogu bacati tamo amo, mogu razbiti naše planove, mogu uništiti naša nastojanja, mogu naše nade odvući u propast, mogu nas baciti na tlo, a koji tako postupaju dok smo neznalice, mogu postati naše sluge, naši pomagači i naši podizači kada neznanje zamijeni znanje. Kako li sam često u ovoj zemlji, kao i u drugima, citirala one bremenite i značajne riječi izgovorene od engleskog znanstvenika, riječi koje bi trebale biti ispisane zlatnim slovima:

„Priroda se osvaja pokornošću.“

Poznavanje Zakona, pokornost, suradnja, podiže vas svojom beskonačnom snagom i nosi do cilja koji želite dosegnuti. Zakon koji je opasan dok ga ne poznajete, postaje spasitelj kada ga poznajete i razumijete. Pogledajte kako vas fizička priroda, kako vrijeme prolazi, sve više uči ovoj prekrasnoj činjenici. Pogledajte svjetleće munje iz olujnog neba, kako one blješteći padaju, udaraju u krovove kuća, pretvarajući u ruševine, uništene neobuzdanim i razuzdanim bljeskom vatre. Kako su opasne, kako zastrašujuće, kako tajanstvene! Kako će se jadni čovjek suočiti sa vatrom nebesa? Ali čovjek je naučio da iskoristi tu istu vatru u svoju službu, on ju je podjarmio znanjem. I pogledajte, istu tu silu koja prenosi njegove poruke preko kopna i mora,  spaja oca sa sinom koji je otputovao tisućama kilometara daleko, vezom ljubavi, simpatije i komunikacije. Uništavajuća munja postala je električni fluid koji pruža nadu i život zabrinutom roditelju, prenoseći poruku ljubavi i dobre volje kopnom i morem. Kada naučimo djelovati na njezin način, Priroda se osvaja i njene snage postaju naše sluge.

Tako je i sa svim drugim silama, višim i nižim, na svakom planu univerzuma, vidljivom i nevidljivom. Morate poznavati Zakone Višeg Života ako ih želite živjeti. Upoznajte ih i oni će vas nositi do vašeg cilja. Zanemarite ih i vaši će napori biti neostvarivi i sva će vaša nastojanja biti uzaludna.

 

nastavit će se

prijevod i uređenje: N.