Samo-kultura u svjetlu okultizma – I.K.Taimni – DRUGI DIO

TREĆI DIO

DRUGI DIO

SAMO-DISCIPLINA I SAMO-KULTURA

IV POGLAVLJE

ULOGE FIZIČKOG TIJELA

U jednom od prethodnih poglavlja, na cijeli problem samo-kulture, dano je viđenje iz ptičje perspektive i ukazano je, da se problem dijelom sastoji u dovođenju do savršenstva raznih nositelja svijesti koje Jivatma koristi na različitim razinama. Najudaljeniji i najgušći od tih nositelja je fizičko tijelo, nositelj s kojim smo najbliskiji, i s kojim imamo mnogo posla dok je god naš život ograničen na fizičku razinu. Najprije ćemo razmotriti ovo tijelo. Od poznatog ka nepoznatom, prirodna je i stoga prava metoda pristupa bilo kojoj temi, a na ovaj način ukazuje se i na činjenicu da je u normalnom tijeku evolucije naših tijela, fizičko tijelo ono koje će prvo biti organizirano i usavršeno. Priroda, općenito, počinje sa dna i djeluje, korak po korak, prema vrhu.

U Indiji je u umu prosječnog aspiranta široko rasprostranjena zbrka s obzirom na ulogu fizičkog tijela i pravilan način rješavanja problema. Dok neki aspiranti daju preveliku pažnju problemima koji su s njim povezani i mnogo se trude oko nebitnih stvari, postoje drugi koji ga potpuno zanemaruju, pod pogrešnom idejom da je niži život na fizičkoj razini Maya i nije važno kako živimo i kako tretiramo fizičko tijelo. Pravilno stajalište, koje treba usvojiti prema fizičkom tijelu, je smatrati ga instrumentom duše za rad na fizičkoj razini. To je živi instrument, a ne neosjetljivi stroj i ima svoje vlastite tendencije. Instrument koji koristimo za bilo koju vrstu rada treba držati u savršenom redu, te se prema njemu odnositi i razvijati ga na takav način da može obavljati svoje specifične uloge s najvišim stupnjem učinkovitosti. Glazbenik koji zanemaruje svoju violinu i drži je nepodešenom, jednako je glup kao i onaj koji nepotrebno licka instrument i troši svoje vrijeme i energiju na njegovo ukrašavanje.

Prije nego što uzmemo u obzir metode, koje se koriste za upravljanje i pročišćavanje fizičkog tijela, čineći ga osjetljivim i snažnim instrumentom za rad Jivatme, trebali bismo pokušati razumjeti prirodu i uloge ovog instrumenta. Sve čime želimo upravljati i uvježbavati, u određenu svrhu, moramo najprije razumjeti i upoznati što je moguće temeljitije. Trener konja vrlo dobro poznaje prirodu konja, a to mu znanje omogućuje da njime lako upravlja i koristi ga za uobičajeni posao. Učitelj bi trebao temeljito poznavati prirodu djeteta, ako želi voditi njegove propupane sposobnosti na ispravan način. Stoga moramo dobro poznavati i razumjeti naše fizičko tijelo ako želimo upotrebljiv i učinkovit instrument koji je potpuno pod našom upravom.

Prvo što je potrebno imati u tu svrhu, je opća ideja o njegovom ustroju i unutarnjoj anatomiji. Svaki osnovni udžbenik o fiziologiji pružit će nam adekvatnu ideju o njegovoj unutarnjoj strukturi i ukloniti mnoge pogrešne predodžbe koje ljudi općenito imaju s obzirom na njegov rad. Mnogi ljudi, obrazovani i razboriti, ne znaju ni najosnovnije činjenice o svom tijelu i ako ih pitate na kojoj strani leži njihova jetra, neće vam biti u stanju točno reći. Mogu vam dati točne informacije o konstituciji sunca, koji su elementi prisutni u njemu, znaju sve o motoru automobila, ali su prilično neupućeni u svoje fizičko tijelo kroz koje moraju raditi tijekom svog života na zemlji. Ovo je tužan komentar na naš obrazovni sustav, koji puni glavu svim vrstama beskorisnih znanja nebitnih stvari i gotovo potpuno zanemaruje stvari koje su najvažnije u životu.

Najvažniji rezultat tog znanja o unutarnjoj strukturi fizičkog tijela je to što nam omogućuje da ga lakše objektiviziramo, tj. da ga vidimo kao nešto potpuno drugačije od nas samih i da shvatimo da je to samo instrument, a ne mi sami. Ako poznajemo samo vanjski izgled tijela, u stanju smo da se s njim više poistovjećujemo, nego da ga mentalno vidimo onakvim kakav zapravo je, složeni živi stroj, koji je razrađeniji u svom radu od nekih modernih industrijskih postrojenja.

Sljedeće što moramo učiniti je vrlo jasno shvatiti ulogu fizičkog tijela. Mi vidimo da je to jedan instrument, ali čemu služi? To je instrument s pomoću kojeg Jivatma dolazi u dodir s fizičkom razinom. Polako, kroz duge evolucijske procese, ovaj je instrument razvijan i usavršavan od strane različitih božanskih redova koje djeluju u Sunčevom sustavu i omogućuju Jivatmi, s jedne strane, da dođe u dodir, a s druge, da utječe i mijenja predmete i pojave te razine. Uz pomoć pet osjetilnih organa, koji se na sanskrtu nazivaju Jñānendriyas, i koji se polako razvijaju tijekom evolucije fizičkog tijela, duša stječe spoznaje o fizičkom planu, a kroz organe djelovanja, koje se nazivaju Karmendriyas, o promjenama u vanjskom svijetu. Ti organi su se razvijali jedni za drugim tijekom evolucije fizičkog tijela.

Koliko smo ovisni o tim osjetilnim organima za naše spoznavanje fizičkog svijeta, može uvidjeti svatko tko izvede jednostavan eksperiment. Neka jedan za drugim, zatvori puteve osjetilima, koliko god je to moguće, i uvidjet će da je njegov dodir sa fizičkim svijetom sve više ograničen, sve dok se ne zatvorivši svih pet puteva, ne nađe potpuno odsječen od fizičkog svijeta, a sve što će ostati će biti mentalne slike imaginacije ili sjećanje na prijašnja iskustva stečena njegovim dodirom sa fizičkim svijetom.

Gledano u ovom svjetlu, fizičko tijelo nije ništa drugo nego prijenosni instrument koji u sebi kombinira uloge bežičnog predajnog i prijemnog seta. Iz fizičkog svijeta hvata putem osjetilnih organa titraje svjetla, zvuka, itd., i nosi ih prema unutra, tako da Jivatma može spoznati različite objekte fizičkog svijeta. Iz Jivatme smještenim unutra, prima motoričke impulse i misli, a preko organa djelovanja prenosi te motoričke impulse i misli u vanjski svijet. Ovaj prijenosni instrument nosimo na naše dvije noge, i stavljamo u dodir s različitim dijelovima fizičkog svijeta kako je to već potrebno. Pa ipak, toliko je postala usađena naša navika da se poistovjećujemo sa fizičkim tijelom, da kažemo “ja radim ovo”, “ja idem tamo”, umjesto da koristimo jezik koji je više u skladu sa stvarnim činjenicama i kažemo: „Svojim fizičkim tijelom činim ovo“, „Svoje fizičko tijelo vodim tamo“ što bi nam zvučalo čudno.

Sada dolazimo do vrlo važnog doprinosa okultizma za razumijevanje ustroja fizičkog tijela. Naši suvremeni znanstvenici, koji su proveli dva stoljeća kontinuiranog istraživačkog rada na istraživanju fizičkog tijela, mogli su steći vrlo detaljne informacije o njegovom mehanizmu. Svaki mišić, kost, živac i arterija temeljito su istraženi i katalogizirani, otkriveno je odvijanje različitih metaboličkih procesa, ali unatoč ovoj ogromnoj količini rada u potpunosti su propustili, zbog svoje ortodoksne materijalističke perspektive, više od polovice fizičkog tijela, eterički dvojnik, kako se naziva u okultnoj literaturi ili Prāṇamaya-kosha u terminologiji Vedante. Gusto fizičko tijelo ili Annamaya-kosha, koje su znanstvenici istražili i koje možemo vidjeti našim očima, sastoji se od materije koja pripada trima nižim pod-razinama fizičke razine, čvrste, tekuće i plinovite tvari. Osim ove tri pod-razine fizičke razine, postoje još četiri suptilnije pod-razine, koje prožimaju čvrstu, tekuću i plinovitu tvar, o kojoj znanstvenici u ovom trenutku ne znaju ništa. Materija koja pripada tim četiri finijim stupnjevima materije ulazi u sastav suptilnijeg dijela fizičkog tijela, eteričkom dvojniku, a zovemo ga eterički jer se ta četiri finija razreda materije nazivaju eteri, a dvojnikom zato što je ovaj suptilniji nositelj točan duplikat gustom fizičkom tijelu, premda gusto tijelo nadmašuje ok 7cm sa svih strana. Eterički dvojnik ne treba smatrati zasebnim nositeljem svijesti, već nadopunom gustog tijela, koji zajedno čine cijelo fizičko tijelo.

Uloga eteričkog dvojnika je da služi kao nositelj Prane, specijalizirane energije koja u svojim raznim modifikacijama pokreće i upravlja aktivnostima fizičkog tijela. Ta se energija dobivena od Sunca, razbija od strane čakre, koja se nalazi u blizini slezene, u njene sastavne dijelove, a zatim se struje ovih različitih vrsta Prane prenose u različite dijelove tijela uz dobro označene kanale kako bi obavili svoj specijalizirani posao. Upravo je ta vitalnost, dobivena od Sunca, specijalno iskorištena po eteričkom dvojniku, izvor svih onih vitalnih sila potrebnih za održavanje fizičkog tijela, dok Znanost griješi kada se prema hrani odnosi kao prema izvoru i na temelju te pretpostavke, gradi neispravnu znanost o prehrani i medicini. Hrana i piće su potrebni fizičkom tijelu za popravak tkiva, za proizvodnju topline i za neke druge svrhe, ali ne i za sticanje vitalnosti. To je potrebno imati na umu, jer naše pogrešne ideje o ulozi hrane izazivaju neosnovane strahove i sumnje, te nam otežavaju da se riješimo loše navike prejedanja, koje je odgovorno za velik broj prevladavajućih bolesti. Nije potrebno ulaziti u daljnje detalje ove zanimljive teme, jer u okultnoj literaturi postoji nekoliko knjiga koje pružaju sve potrebne informacije.

Dok se bavimo ustrojem fizičkog tijela, potrebno je ukazati i na uloge određenih organa i centara koji se često spominju u okultnoj literaturi u vezi ovog tijela. Ovi organi igraju sve veću ulogu u posljednjim fazama ljudske evolucije kada komunikacija između niže i više svijesti postaje sve značajnija, a fizičko tijelo postaje samo instrument Višeg Ja.

Uzmimo prvo dva dobro poznata organa, epifizu i hipofizu, koje su smještene u mozgu, i o čijim stvarnim ulogama fiziolozi znaju vrlo malo. Oba bi ova organa, po biolozima, trebala biti rudimentarna, jer su odigrala svoju ulogu u prethodnim fazama evolucije, a u sadašnjem stadiju igraju malu ulogu opskrbljujući određenim izlučevinama rast i održavanje fizičkog tijela. Prava uloga ovih organa, koja će biti od najveće važnosti u budućim fazama ljudske evolucije, poznata je samo okultistima. Hipofiza je organ koji služi kao ventil za prijenos titraja koje pripadaju razinama Buddhija i višeg uma u fizički mozak i njeno oživljavanje je dio treninga kroz koji mora proći svaki napredni student praktičnog okultizma. Pinealna žlijezda je organ prijenosa misli, a njeno oživljavanje omogućuje čovjeku slanje misli iz njegovog mozga u neki drugi.

Ovdje se također možemo ukratko pozabaviti ulogom čakri o kojima toliko čitamo u literaturi koja se bavi jogom. Ako se eterički dvojnik proučava vidovitošću, vidi se da se u njemu na različitim mjestima nalaze vrtlozi u kojima se zamućena materija okreće velikom brzinom. Ovi vrtlozi imaju svjetlucavi izgled i čini se da su podijeljeni na različit broj obojenih segmenata, koji se nazivaju latice. Ovi vrtlozi se nazivaju čakrama u terminologiji joge i služe kao točke dodira između fizičkih i astralnih nositelja. Na tim mjestima različite vrste sila ulaze iz astralnog u fizičko tijelo, a osebujno zamućeno gibanje promatra se zahvaljujući tom brzom priljevu sila koje pristižu iz više dimenzije. Te čakre imaju nekoliko uloga, jedna od najvažnijih je da služe kao most za svijest, a njihovo oživljavanje omogućava nam da uspostavimo izravnu komunikaciju između fizičkih i astralnih razina. Kada se te čakre ožive i aktiviraju, razvija se astralna vidovitost i postaje mogućim dovesti u mozak jasno i ispravno sjećanje na sva iskustva koja se prođu na astralnoj razini. Pa u praktične svrhe te dvije razine postaju kao jedna, kao dio budne svijesti.

Oživljavanje ovih čakri se ostvaruje uz pomoć Kundalini, tajanstvene sile koja ima svoje sjedište u podnožju kralježnice i igra važnu ulogu u praksi joge. Prolazeći kroz tehniku određenih praksi joge, koje ne bi trebalo nikada pokušavati bez izravnog vodstva kompetentnog učitelja, ova se sila budi i prolazi uzduž Sushumne, unutarnjeg prolaza u kralježnici. Kako ova Kundalini prolazi kroz čakre, jednu za drugom, ona ih oživljuje i omogućuje kandidatu da dođe u dodir s astralnom razinom. Ali sve takve prakse poduzimaju se u posljednjim fazama učeništva koje vodi do prosvjetljenja i nijedan novak ne može u te stvari upasti, osim po cijenu velike opasnosti za svoje fizičko tijelo.

 

V POGLAVLJE

OVLADAVANJE, PROČIŠĆAVANJE I PROFINJAVANJE FIZIČKOG TIJELA

Baveći se ustrojem i ulogama fizičkog tijela u posljednjem poglavlju, istaknuto je da je njegova glavna zadaća da služi kao instrument duše na fizičkoj razini. Iz toga slijedi da, ako idemo putem koji u konačnici vodi do savršenstva, moramo ga vježbati i razvijati na takav način da bude u stanju što bolje izvršiti ovu ulogu. Istina je da postoje određena ograničenja koja su svojstvena prirodi fizičke razine, koja se ne mogu prevladati, ali čak i uz ta ograničenja, moguće je dovesti tijelo na mnogo viši stupanj učinkovitosti i savršenstva nego što ga sada posjeduje kao instrument duše. Rečeno nam je da će u dalekoj budućnosti, kada će materija fizičke razine biti naprednija nego što je sada, fizička tijela, koja će biti dostupna u to vrijeme, biti mnogo prilagođenija da odgovore na titraje koji dolaze iz više razine, a Savršeni Ljudi tog vremena moći će utjeloviti daleko više svoje božanstvenosti u fizičku svijest nego što to sada mogu učiniti. Ali to nas ne bi smjelo obeshrabriti na bilo koji način. Unutar ograničenja u kojima radimo još uvijek su nam otvorene velike mogućnosti napretka i napredovanja, a sve što se od nas može očekivati ​​je da najbolje iskoristimo materijal koji je trenutno dostupan.

Već je u početku rečeno da se u ovoj knjizi ne bavimo problemom Samo-Kulture općenito, već potragom za Samo-Kulturom određenog objekta, odnosno Samo-Ostvarenjem. Dakle, ono što je rečeno bit će izrečeno, koliko god je to moguće, iz te točke gledišta. To može u određenoj mjeri ograničiti opseg teme, ali će vjerojatno povećati korisnost postupka.

Početni problem koji moramo riješiti u odnosu na fizičko tijelo je da ga dovedemo pod kontrolu. Jer bez određene kontrole nije ga moguće niti pročistiti niti učiniti dovoljno osjetljivim za odgovaranje na vanredno delikatne titraje koji dolaze iznutra. Treba zapamtiti da je fizičko tijelo živi instrument, a ne neživi, poput automobila ili violine, koji se povinuju samo zakonima fizike i kemije. Fizičko tijelo ima nešto što se može nazvati polu-sviješću, kao i neke jake navike, idiosinkrazije (odbojnosti prema nekome ili nečemu, op.prev.) i nešto što odgovara našoj volji, tako da može i odupire se našim pokušajima da ga promijenimo. Svi smo mi morali iskusiti taj otpor fizičkog tijela, ako smo ikada pokušali promijeniti naše fizičke navike i način života. Istina je da većina problema, s kojima se moramo suočiti kada pokušamo promijeniti naš način življenja, nije zbog fizičkog tijela, već želje i mentalnih tijela, a u većini slučajeva fizičko tijelo je samo instrument kroz koji naša želja i mentalna tijela pokušavaju dobiti ono što žele. Ali ipak, nakon što izostavimo čimbenike koji proizlaze iz naših želja i mentalne prirode, postoji nešto što ostaje, što ima svoje porijeklo u fizičkom dijelu našeg bića i fizičkog tijela, s kojim treba računati u našem pokušaju da ovladamo našom nižom prirodom.

Prvi korak u dovođenje fizičkog tijela pod našu kontrolu je da se svjesno odvojimo i shvatimo što je moguće više da smo različiti od njega i da gospodarimo njime. Baveći se potrebitim stjecanjem znanja o fizičkom tijelu, istaknuto je da je jedna od posljedica stjecanja tog znanja pružena sposobnost, do određene mjere, da se mentalno odvojimo od njega, da ga, koristeći tehnički rječnik, objektiviziramo (opredmetimo, op.prev.). Ta moć opredmećivanja i odvajanja tijela od nas samih trebala bi biti pažljivo razvijena brzom obukom, dok ne postanemo potpuno svjesni tog dualizma, i poistovjetimo se s tijelom koliko i sa konjem kojeg jašimo i kojeg koristimo za obavljanje našeg posla. Konja pravilno hranimo, prikladno održavamo, a čak mu i dopuštamo da se prepusti svojim nevinim hirovima, ali ne dopuštamo mu da se miješa u naš rad i uvijek činimo ono što je potrebno. Sličan bi trebao biti naš odnos prema fizičkom tijelu, koje moramo prepoznavati kao živo biće sa njegovim hirovima i osobitostima, njegovom prirodnom željom da osjeća utjehu i izbjegavamo sve što mu ne koristi. Ali taj stav ne stječe se samo takvim razmišljanjem. On je rezultat uporne i rigidne discipline kojoj je fizičko tijelo podvrgnuto. Bez ove discipline ne možemo razviti sposobnost da se odvojimo od tijela i nespoznavajući sebe, i dalje ćemo biti njegov rob. Međutim, ova disciplina ne znači da idemo u drugu krajnost i mučimo tijelo i podvrgnemo ga nepotrebnom naprezanju, kao što to rade neki zabluđeni fakiri ili religiozni ljudi. Ove ekstremne metode su potpuno pogrešne i Bhagavad-gita, a zapravo i svi veliki učitelji nas upozoravaju protiv njih. Fizičkim tijelom se upravlja jednostavnom primjenom stalnog pritiska volje u promjeni njegovih pogrešnih navika i korištenjem strpljenja i zdravog razuma. Svrha Tapaḥa ili strogosti raznih vrsta, koje se prakticiraju inteligentno, je stjecanje ove vrste upravljanja fizičkim tijelom i čineći ga poslušnim slugom duše, tako da ono djelotvorno i bez otpora obavlja ono što je potrebno učiniti. Svaki Sadhaka ili aspirant može osmisliti vlastite metode za stjecanje ove vrste upravljanja, jer se potrebe svakog pojedinca razlikuju, a ono što je potrebno u slučaju jednog pojedinca može biti nepotrebno u slučaju drugog.

Pretpostavimo da smo stekli potrebnu kontrolu nad fizičkim tijelom i da s njim možemo činiti ono što želimo, što dalje? Moramo ga pročistiti. Što znači pročistiti? Čistoća, ne samo fizičkog, već i emocionalnog i mentalnog nositelja, znači prevagu onih sastojaka u našem nositelju, onih kombinacija materije, koje mogu lako reagirati na više titraje a ne reagirati na niže. Na svim razinama, kombinacije materije su nedvosmisleno i naročito povezane s određenim titrajnim snagama, tako da određeni tip materije može odgovarati samo unutar određenih titrajnih granica. S ovom pojavom smo prilično upoznati u znanosti (načelo rezonancije, op.prev.) i moramo samo ovo načelo općenito primijeniti na materiju prisutnu u našim različitim nositeljima. Iz ove korespondencije, koja postoji između materije i vibracije, proizlazi da je sposobnost titranja našeg tijela kao cjeline, ograničena trenutno na fizičko tijelo, određena i ograničena kvalitetom i udjelom različitih vrsta tvari prisutnih u njemu. Tijelo koje je sastavljeno pretežno od finijih kombinacija, moći će se lako odazvati višim titrajima i bit će manje ili više nepristupačno za one niže, dok će tijelo koje je sastavljeno pretežno od grublje kombinacije lako i odmah reagirati na niže misli i emocije, a neće moći uhvatiti one koji pripadaju finijim vrstama.

Takvo pročišćavanje ne znači ništa više nego povećanje proporcije finije vrste materije u tijelu postupnom eliminacijom ili smanjenjem grubljih vrsta materije. Također je vrijedno spomenuti da je živčani sustav taj, kroz koji duša djeluje kada koristi fizičko tijelo. Na neki način je cijelo tijelo njen instrument, ali živčani sustav je poseban instrument, kojim se emocije, misli i druge više energije duše izražavaju na fizičkoj razini i pojavljuju u fizičkoj svijesti. Cijelo tijelo sa svojim kompliciranim mehanizmom hranjenja i održavanjem reda živčanog sustava, ništa ne ometa funkcioniranje duše u tijelu više od nekog poremećaja u živčanom sustavu. Ugrušak u mozgu može potpuno paralizirati tijelo i zaustaviti djelatnost duše putem tog tijela. Živčani sustav, čiji titraji izazivaju sve pojave svijesti, ovisi o cijelom tijelu, njegovim hranjenjem, a kakvoća fizičkog tijela kakvoća je i živčane materije, a time i njen odaziv na različite vrste titraja.

Fizičko tijelo izgrađeno je od hrane i pića koje uzimamo i, naravno, od kvalitete njezinih sastojaka, te će u velikoj mjeri ovisiti o kvaliteti ove hrane. Poznavanje prirode različitih vrsta hrane i praktično iskustvo omogućilo je okultistima da odrede hranu po različitim kategorijama, prema tome kako utječu na sposobnost titranja tijela kao cjeline, a klasifikacija koja je najpoznatija je ona u kojoj su podijeljeni na tri skupine: Tamas, Rajas i Sattva. Tamas namirnice su one koje stvaraju inerciju, Rajas one koje daju aktivnost, a Sattva one koje proizvode sklad i ritam. Iz te posljednje skupine, aspirant duhovnog znanja, mora odabrati što je više moguće.

Ovdje je potrebno upozoriti da ovaj princip izbora hrane može dovesti do smrti i da se može primijeniti na najneinteligentniji i rutinski način. Neki Hindusi čine fetiš od tog principa i patetično je vidjeti te ljude, čija je religija i napori da oduhove svoj život ograničena gotovo isključivo na sferu kuhinje. Čistoća tijela samo je sredstvo za postizanje cilja, a čistoća tijela, sama po sebi, ne može više dovesti do duhovnosti, kao što ni dobra violina sama po sebi ne može proizvesti dobru glazbu. Sve dok se čistoća ne kombinira s drugim uvjetima, potrebnim  za vođenje duhovnog života, ona je gotovo beznačajna.

Nakon pročišćavanja, zdravlje je sljedeći uvjet. Stvarno zdravlje znači skladno funkcioniranje svih vitalnih organa u fizičkom tijelu. To stvara ne samo osjećaj blagostanja, već i sposobnost uključivanja u produženu fizičku i mentalnu aktivnost bez zamaranja. Osoba dobrog zdravlja jedva da je svjesna svog fizičkog tijela, dok je osoba koja boluje od kronično lošeg zdravlja uvijek svjesna nekog dijela tijela. Kako bolest uzrokuje neprestano ometanje uma, ona se smatra preprekom na putu joge i mora se sustavno nadvladati od strane onih koji se pripremaju za taj put. U mnogim slučajevima je posljedica unutarnjeg nesklada i nedostatka samokontrole, a nestaje kada se ti uzroci uklone. No, postoji nekoliko slučajeva u koje su uključeni karmički uzroci i osoba pati od lošeg zdravlja unatoč najsnažnijoj samodisciplini i suzdržanom životu. U takvom slučaju, aspirant bi trebao vedro proći kroz ovu fazu svog života, odlučno zadržavajući ispravan stav i strogu regulaciju svog fizičkog života. Faza lošeg zdravlja mora prestati prije ili kasnije i dok se to ne dogodi on će polagati ispravan temelj za zdrav fizički život u budućnosti.

Sada dolazimo do još jednog faktora koji moramo uzeti u obzir u rješavanju problema stvaranja fizičkog tijela kao prikladnog instrumenta duše i omogućavanja da se ona do određene mjere spusti u fizičku svijest, života koji živi na vlastitim razinama. Vidjeli smo da je čistoća fizičkog tijela nužna, ali sama čistoća nije dovoljna. Nešto drugo je potrebno, kako bi se omogućilo tijelu, a posebno živčanom sustavu, da odgovori na više titraje i energije, a to se svojstvo može najbolje izraziti riječju osjetljivost. Čistoća je povezana s prirodom materijala, a osjetljivost sa titrajnom sposobnošću. Razliku možemo najbolje objasniti pomoću analogije preuzete iz područja glazbe. Glazbeni ton koji možemo dobiti žicom ovisi najprije o kvaliteti materijala, a zatim, o napetosti kojoj je podvrgnuta. Odabirom različitih vrsta materijala, željeza, bakra, platine, itd. možemo dobiti različite vrste tonova, različite vrste žica, koje daju, tehničkim pojmovima rečeno, različite boje zvuka. Ali tonovi koji se mogu dobiti žicama također će ovisiti o napetosti kojoj su podvrgnute i što je napetost veća, finiji titraji se proizvode. Dakle, puka čistoća i dobra kvaliteta materijala živčanog sustava neće nam omogućiti dodir sa višim životom. Živčani sustav mora biti senzibiliziran, ako možemo upotrijebiti ovaj pojam, kako bi mu se omogućilo da odgovori na suptilnije titraje. Kad bi puka čistoća bila dovoljna, svako dijete rođeno od roditelja čistih i osjetljivih tijela i hranjeno čistom hranom od rođenja, trebalo bi lako biti u stanju kontaktirati viši život, a zapravo ne može. Njegov živčani sustav nije bio podvrgnut tom posebnom procesu koji ga čini osjetljivim i prijemljivim na suptilnije titraje.

Ova senzibilizacija živčanog sustava nastaje meditacijom, intenzivnom koncentracijom uma kombiniranom sa gorljivom težnjom duše, koja polarizira sve energije koje djeluju u donjim nositeljima u smjeru Višeg Ja, tako čineći moguć priliv suptilnijih sila u fizički mozak. Ove pripremne vježbe, uključene u običnu koncentraciju i meditaciju, postupno vode do te intenzivnije discipline i kontrole uma koja je poznata kao Joga, te na kraju kulminira spajanjem niže sa Višom sviješću.

Koje se stvarne promjene događaju u ustroju fizičkog tijela kao posljedica dugotrajne meditacije nije detaljno izneseno, niti je to potrebno znati u svrhu senzibiliziranja fizičkog tijela. No poznato je da se dijelom taj proces sastoji u dovođenju u djelovanje onih organa i centara koji su već spomenuti u prethodnom poglavlju, a dijelom u određenoj promjeni sila koje teku u atomima koji tvore živčani sustav. Detaljno ulaziti u te stvari nije potrebno, prvenstveno jer je problem vrlo složen, a drugo, jer nije potrebno znati modus operandi (lat. = način rada, op.prev.) u svrhu senzibilizacije nositelja.

Dakle, vidimo da stvaranje fizičkog tijela osjetljivim instrumentom, kroz koji duša na fizičkoj razini može nesmetano raditi, nije laka stvar. Uključuje vrlo duboke promjene u konstituciji materije koja tvori tijelo. Eto zašto je takav produženi i strogi trening potreban za stvaranje pravog okultista i zašto samo oni koji imaju iznimno strpljenje i ustrajnost mogu uspješno obaviti taj težak zadatak. Istina je da se u slučaju nekih ljudi čini lakim donašanje takvih  promjena, ali to je zato jer su one te stvari radile u prethodnim životima, a ono što se sada čini lakim otkrivanjem, zapravo je rekapitulacija napretka iz prošlosti. Svatko dobiva ono što zaslužuje i za što je radio. Priroda nema miljenike.

 

VI POGLAVLJE

ULOGE ASTRALNOG TIJELA

U ovom ćemo se poglavlju baviti ulogama astralnog tijela, sljedećom komponentom našeg ukupnog ustroja. Kao što je već prikazano u drugom poglavlju, ovo tijelo dolazi nakon fizičkog dok prodiremo od periferije prema unutra ka središtu našeg bića. Sastoji se od materije koja pripada astralnoj razini, materije svih sedam podrazina ove razine, koje ulaze u njezin sastav. Kada razvijamo vidovitost, zahvaljujući oživljavanju čakri u eteričnom dvojniku, možemo doći u dodir s astralnom razinom i uz pomoć osjetila koja pripadaju astralnom tijelu ispitati njezine pojave, baš kao što to činimo u slučaju fizičkog svijeta pomoću naših fizičkih osjetila.

Budući da razmatramo predmet s posebnog stajališta samo-kulture, na ovom mjestu nije nužno da opišemo pojavu i sastav astralnog tijela, koji se može naučiti iz bilo koje knjige o elementarnoj teozofiji. Detaljno i točno poznavanje konstitucije i djelovanja astralnog tijela potrebno je samo kada razvijemo svoje vidovnjačke moći ispravnim metodama i kad će se od nas zahtijevati da ovo tijelo koristimo na astralnoj razini kao neovisni nositelj svijesti. Ovdje se treba pozabaviti samo činjenicama i podacima koji će nam omogućiti da shvatimo našu želju i emocionalnu prirodu, tako da nam pomognu u pročišćavanju i ovladavanju astralnim tijelom. Budući da je nadzor nad željama jedan od najtežih i najpotrebnijih zadataka koje kandidat za prosvjetljenje mora poduzeti od samog početka i zadatak je koji se završava tek kad stoji gotovo na pragu Nirvane. Naša najgora iskušenja i patnje dolaze iz naše borbe sa željom, a onaj koji je stekao majstorstvo nad svojim željama već je napredovao na putu Oslobođenja.

Da bismo mogli razumjeti ulogu koju želja ima u našem životu, najprije ćemo ispitati neke elementarne djelatnosti astralnog tijela. Njegova najjednostavnija uloga, koja se uglavnom ne prepoznaje, je pretvorba titraja koji se primaju sa fizičke razine putem pet osjetila u osjete. Prema suvremenoj znanosti, titraje koje uhvate osjetilni organi prenose se živcima do odgovarajućih centara u mozgu i tamo se javlja ta tajanstvena promjena koja čini da se u svijesti javljaju kao osjeti. Učenja okultizma po ovom pitanju su nešto drugačija, jer okultist, zahvaljujući svojoj višoj viziji, može ući u trag tim titrajima mnogo dalje od fizičkog mozga. Okultist se slaže s fiziologom što se tiče prijenosa titraja iz osjetilnih organa u odgovarajuće moždane centre, ali on tvrdi, na temelju istraživanja koje je napravio, da se te vibracije najprije odražavaju iz gustog mozga u eterički mozak i iz eteričnih centara u mozgu, oni se ponovno odražavaju na odgovarajuće astralne centre i tek kada dođu do astralnih središta, pojavljuju se kao osjeti. Svi organi osjetila su smješteni u astralnom tijelu i pretvaranje fizičkih titraja u osjete je stoga jedna od primarnih i važnih uloga ovog tijela. Ta središta u astralnom tijelu koja moraju učiniti pretvorbu ne treba miješati s osjetilnim organima astralnog tijela kroz koje se primaju dojmovi s astralne razine pri vježbanju jasnovidnih i jasnočujnih moći. Ti centri, koji su povezani s fizičkim osjetilnim organima i pretvaraju fizičke titraje u osjete, čine odvojen i neovisan skup, i nastaju tijekom evolucije mnogo ranije, zajedno sa simpatičkim živčanim sustavom.

Sada dolazimo do drugog stupnja u ovom nizu promjena putem kojeg čisto fizički titraji dosežu unutarnju svijest. Neki od tih osjeta ostaju puki osjeti i ponovno se odražavaju prema unutra u mentalno tijelo gdje se pojavljuju kao obična opažanja uma. Ali u slučaju drugih, osebujna kvaliteta koja je označena riječima “ugodni” i “neugodni” pojavljuje se uz osjet i um ih doživljava kao ugodne ili neugodne osjete. Takvi osjeti nazivaju se osjećajima. Ali čak i do ove faze, tj. do pojave zadovoljstva ili boli, osjet je još uvijek osjet, iako se zove drugim imenom. Tako vidimo da je druga uloga astralnog tijela da pridoda tu kvalitetu „ugodnosti“ ili „neugodnosti“ nekim od osjeta i pretvori ih u osjećaje koji su ugodni ili bolni.

Sada, u ovoj fazi, temeljna, primarna promjena može se javiti u svijesti. Uz osjećaj ugode ili boli može se pojaviti želja za ponovnim doživljavanjem tog zadovoljstva ili za izbjegavanjem boli. To je želja u najjednostavnijem, najosnovnijem obliku. Valja napomenuti da je ova promjena koja uključuje privlačenje ili odbijanje povezana i sa astralnim i sa mentalnim tijelom. Mentalni element, čak i u ovom prvotnom obliku želje, posljedica je prisutnosti sjećanja ili predosjećanja bez kojeg se želja ne bi pojavila. Kako sve više i više mentalnih čimbenika tijekom naše evolucije ulazi u taj međuodnos osjećaja i misli, želje postaju sve složenije i igraju sve dominantniju ulogu u našem životu. Bilo bi vrlo zanimljivo psihološko istraživanje koje bi pratilo razvoj svih vrsta želja i analiziralo ih u njihovim jednostavnijim komponentama, ali kako ovo nije bitno za našu temu, ovdje nećemo ulaziti u to pitanje.

Razlog zbog kojeg smo ušli u ovo prilično suptilno pitanje i pokušali pratiti genezu želje je da možemo razumjeti prirodu želje i da možemo jasno znati gdje moramo primijeniti kočnicu kada je želimo kontrolirati u ovim nizovima promjena naše svijesti.

Uzmimo nekoliko konkretnih primjera kako bismo objasnili što se time podrazumijeva. Pretpostavimo da krenem jesti. Određeni predmet u mojoj hrani dolazi u kontakt s mojim nepcem, utječe na nepce, pokreće fizičke titraje i ti se titraji na kraju pojavljuju kao poseban osjet u astralnom tijelu. Ako je jelo ukusno, osjet koji je izazvan prirodno će biti ugodan. Kad završim s hranjenjem, osjet nestaje, ali sjećanje, pri pogledu na isto jelo ili kroz združivanje zamisli, može u nekom budućem vremenu probuditi želju za ponovnim doživljavanjem tog osjeta i možda zaželim probati to određeno jelo.

Uzmimo još jedan primjer. Izlazim u šetnju i prolazim kroz vrt, primijetim poseban miris koji se sviđa mojem osjetilu mirisa. Silazim s puta i otkrivam cvijet koji ispušta taj miris, a onda želim imati to stablo u vlastitom vrtu, tako da mogu ponovno osjetiti taj ugodan osjet mirisa. Takvi se primjeri mogu množiti, ali ova dva će poslužiti da predstave ovo pitanje i omoguće nam da shvatimo načelo na kojem se temelji upravljanje željama.

Vidjelo se da se u takvim slučajevima doseže točka u kojoj se u svijesti javlja ugodan ili neugodan osjet, a tu točku neizbježno dolazi svaka osoba koja prolazi kroz to iskustvo, jer se putevima ne možemo kretati zatvorenih osjetila. Promjena u svijesti koje se mora čuvati, i spriječiti ako je moguće, onaj koji želi biti bez želje je privlačnost ili odbojnost, pojavljivanje želje da se iskusi osjet ako je ugodan i da ga se izbjegava ako je neugodan. Kada se krećemo svijetom i prolazimo kroz svakovrsna iskustva, titraji koji nas pogađaju sa svih strana moraju proizvesti svoje odgovarajuće osjete, a neki od tih osjeta će se osjetiti kao ugodni ili neugodni. Rekao sam „neki“ jer ta kvaliteta ugode ili boli ne karakterizira sve osjete. Većina naših vidnih ili čujnih osjeta nije ni ugodna ni neugodna i samo su ono što se u umu može nazvati neutralnim opažanjima. Čovjek koji ne razumije prirodu želje, ili nije odlučio da njome ovlada, neprestano je uhvaćen u ova privlačenja i odbijanja, okove koji ga vežu za niže svjetove, za kotač rođenja i smrti, dok mudar čovjek, koji nema želja, kreće se svijetom, između tih privlačnosti, prolazeći kroz ista iskustva, pa ipak, budući da ne dopušta svom umu da uspostavi bilo kakve veze s predmetima želja, on ostaje slobodan. Neophodno je shvatiti da nije ništa loše učinjeno ako osjećamo zadovoljstvo u proživljavanju određenih iskustava, zadovoljstvo je prirodna posljedica dodira tijela i predmeta koji uzrokuju zadovoljstvo. Nevolja se javlja kada dopustimo sebi da se vežemo za neki predmet okovima privlačenja ili odbijanja.

Iz gore navedenog slijedi, da je čovjek, koji je dovoljno jak da ostane nepromijenjen užitkom ili patnjom, dok živi usred predmeta koji pružaju užitak ili bol, istinski Vairagi, a ne onaj koji se boji da će se uplesti u mreže želje i koji se drži podalje. Taj će čovjek, prije ili kasnije, morati izaći na otvoreno polje, kako bi usred iskušenja naučio da bude iznad njih. Iako je ovo pravi smjer za one koji su već stekli dovoljnu snagu i navikli upravljati željom, početniku je lakše, u borbi protiv bilo koje posebne želje, izvući se iz okoline koja je puna iskušenja, dok ne stekne dovoljno snage da se odupre iskušenju. Pijanici, koja se drži društva onih koji su ovisnici o piću, bit će mnogo teže odustati od svoje loše navike i bilo bi dobro da se u početku smjesti u čistu i trezvenu atmosferu. Ali on doista nije pobijedio svoju želju, sve dok se ne bude mogao neprivučen kretati društvom pijanaca, usred svih privlačnosti modernog bara.

Sada ćemo se pozabaviti odnosom želje i volje. Čitatelju se može činiti da su to stvari od isključivo teoretskog interesa i stoga nevažne za problem razumijevanja samo-kulture, ali to zapravo i nije tako. Znanje koje nam omogućuje potpunije poznavanje prirode želje bitno je za pokušaj njenog praktičnog ovladavanja, a osoba koja pokuša ovladati svojim željama bez takvog znanja, bit će glupa i imati će male šanse za uspjeh u svom poduhvatu, poput generala vojske koja ulazi u teritorij svog neprijatelja bez ikakvog znanja o terenu, rasporedu neprijateljskih trupa i njegovim jakim i slabim točkama.

Vidjeli smo u prethodnim pasusima da je suštinska priroda želje da privlači osobu prema predmetima koji joj pružaju zadovoljstvo i odbija je od onih koji zadaju bol. Ovo privlačenje ili odbijanje pokazuje prisutnost snage, a ta snaga je u suštini ista kao i snaga volje. Stoga ne postoji bitna razlika između želje i volje, a želja je na neki način samo odraz volje na astralnoj razini. Razlika koju vidimo leži u činjenici da u slučaju želje moć ja izvlači vanjski predmet i ovisi o privlačnostima i odbijanjima, dok u slučaju volje izlazi snaga ja namjerno i neovisno o bilo kojem vanjskom poticaju.

Taj bitni identitet prirode u slučaju želje i volje prikazuju dvije važne činjenice koje svatko može promatrati za sebe. Prvo, činjenicom da obje imaju u sebi moć postignuća. Što god želimo možemo dobiti, iako ne uvijek odmah. U trenutku kad sebi predstavimo bilo kakav predmet i počnemo ga željeti, počinje se približavati nama, a privlačnost je proporcionalna intenzitetu želje. Ako je želja dovoljno jaka, a okolnosti povoljne, možemo trenutno dohvatiti predmet. S druge strane, ako su okolnosti nepovoljne ili ako je objekt takve prirode da ga se može dohvatiti samo stalnim naporima, čak i tada, to povlačenje počinje u trenutku kada ga počnemo željeti, i samo je pitanje vrijeme kada će naša želja biti ispunjena. Uzmimo nekoliko primjera za prikaz ove točke. Pretpostavimo da želim slušati dobru glazbu. Da bih zadovoljio tu želju moram samo podesiti radio. Ali pretpostavimo da želim postati bogat čovjek. Tada ću morati raditi, žrtvovati svoje udobnosti i užitke, pažljivo paziti na svoje resurse, i ako imam određenu količinu sposobnosti u tom smjeru, moći ću polako steći bogatstvo i ostvariti svoju ambiciju u ovom životu. Ako umrem, ili ne uspijem ostvariti svoju ambiciju u ovom životu, a moja se želja nastavi, rodit ću se u svom sljedećem životu s većim sposobnostima u tom smjeru i boljim okolnostima, i tako ostvariti svoj cilj. Ali pretpostavimo da umjesto da poželim te prolazne predmete, želim doseći prosvjetljenje. Očito, to nije želja koja se može zadovoljiti odmah. Morati ću raditi kroz mnoge živote, morati ću postupno graditi čist i snažan karakter, podčiniti svoju nižu prirodu, polako razvijati sve svoje božanske mogućnosti iz života u život, i ako ću imati potreban intenzitet želje i ustrajnosti, jednog dana ću se naći na vrhu planine, prosvijetljen i slobodan. Tako u želji vidimo istu neodoljivu snagu postignuća koju povezujemo s ljudskom voljom.

Druga činjenica koja služi za isticanje bitne istovjetnosti želje i volje je spajanje želje u volji dok se pročišćava i oslobađa od onečišćenja osobnog ja. Kao što je već rečeno, kada se energija ja izvlači vanjskim objektima to je želja, a kad je neosobna i poslana u ostvarenje božanske svrhe to je čista duhovna volja. Tako da, dok se ova energija pročišćava od ovog osobnog elementa, ona se mora približiti svom čistom nepomućenom stanju volje. Šljaka osobnog ja koja degenerira volju u želju kad se spali ostaje čisto zlato volje.

Redom iznašajući ove odnose, određene želje, koje su nam svima poznate, poredane su u nizu i čitatelj će odmah vidjeti, kako se postupno pročišćavanje želje sve više i više približava našoj koncepciji duhovne volje, sve dok njih dvoje ne postanu nerazlučivi. Uzmimo sljedeće želje redoslijedom datim kako slijedi:

  • Želja za osjetilnim zadovoljstvom.
  • Želja da pomognemo obitelji da živi udobno i pristojno.
  • Želja da služimo svojoj zemlji.
  • Želja da služimo čovječanstvu.
  • Želja da svoju volju učini sjedinjenom sa voljom Svevišnjeg.

Kako se spuštamo kroz ovaj niz lako vidimo da se želja ujedinjuje u volji i u svom najvišem obliku samo je pitanje korištenja različitih riječi, bilo da se energija naziva željom ili voljom. Razlog zašto može biti dopušteno da se upotrijebi riječ želja u opisu posljednje stadija je taj što može biti prisutan određeni emocionalni element dok je svijest zatvorena unutar osobnosti i na cijeli problem se gleda odozdo.

Važan zaključak koji se može izvući iz ovog bitnog identiteta želje i volje je da posjedovanje jake želje nije nužno nedostatak ili nešto o čemu treba brinuti. Snažna struja želje skriva pod svojim pokrivalom sebičnosti čiste vode duhovne volje, i treba samo uništiti to pokrivalo da bi na zapovijed izašla ogromna snaga duhovne volje. Ljudi koji imaju jake želje, dakle, s višeg gledišta obećavaju više od onih čije su želje slabe, koji su previše lijeni da se energično bore za bilo što i čija je opća reakcija na njihovo okruženje ili njihove ideale bez ikakve snage. Upravo ta istina leži u osnovi poznate izreke “što veći grešnik, to veći svetac”.

Iz tog odnosa između želje i volje također vidimo kako postupno uklanjanje osobnih elemenata iz života pojedinca teži tome da njegova djela budu sve čišća. U ranijim stadijima evolucije, dok želja vlada njegovim životom, pokretačka snaga djelovanja je želja. Kada se probudi želja za bilo kojim predmetom, ona odmah tjera um da razmišlja o načinima i sredstvima njenog zadovoljavanja i ako je želja dovoljno jaka, ustrajna akcija slijedi prije ili kasnije. U toj potrazi za svim vrstama poželjnih predmeta pojedinac je stalno zauzet, stječe iskustvo i razvija različite snage uma. U kasnijim stadijima evolucije, svitanjem razlučivanja ili Viveke i progresivnim uklanjanjem osobnih želja, postupno postiže uzdizanje i postaje pokretačka snaga djelovanja. I dok se djelovanje tako pročišćuje, ono postaje sve više i više neosobno i odraz Božanske Volje. U tom stanju ona ne sputava pojedinca jer se ne izvodi za njegovu dobrobit već kao prinos Svevišnjem. Zapravo u najvišim stupnjevima pročišćavanja ispravnije je reći da se djelovanje odvija kroz njega, a ne od njega.

Sada dolazimo do druge skupine pojava svijesti koje iako izvedene iz želje, same po sebi tvore jednu klasu. One se nazivaju emocijama i rezultat su djelomičnog djelovanja astralnog tijela, a djelomično i mentalnog tijela. Vidjeli smo da je želja u njezinom elementarnom aspektu obilježena privlačenjem i odbijanjem predmeta i pokretanjem snaga uma za grabljenje ili izbjegavanje tih predmeta. Jedna od posljedica ove stalne i intimne povezanosti želje i misli je rađanje različitih vrsta emocija. Emocija je stoga složeno stanje svijesti u sastav koje ulaze i želja i misao. To se možda ne čini sasvim izglednim u slučaju nekih emocija, ali pažljiva analiza tih emocija uvijek će otkriti prisutnost triju bitnih elemenata, osjećaja, privlačenja ili odbijanja i misli u različitim razmjerima i intenzitetima. Stoga, kada se divimo prekrasnom zalasku sunca, emocije se mogu letimično pojaviti bez elementa privlačenja ili odbijanja, ali pažljiva analiza stanja uma pokazat će da je element užitka i posljedične privlačnosti ili želje tu. Sama činjenica da volimo vidjeti takav zalazak sunca pokazuje element užitka i privlačnosti. Kada vidimo strašan prizor, instinktivno se okrećemo od njega. Ne trebamo ulaziti u ovo pitanje detaljnije, ali sada možemo doći do važnijeg pitanja o odnosu različitih emocija jedna prema drugoj i njihovom mjestu u našem životu.

Površno gledano, čini se da velika raznolikost emocija koje doživljavamo u različitim vremenima i prilikama čine jednu džunglu i čini se da ne postoji određena osnova za njihovo razvrstavanje. Čak i suvremena psihologija sa svojim opsežnim istraživanjima i ljubavi prema podjeli nije pokušala u taj težak zadatak i u ovu naizgled kaotičnu sferu uma unijeti neku vrstu reda. Ali ta zbunjenost i odsustvo vodećeg načela u podjeli emocija samo je prividna. Većina emocija povezane su jedne s drugima i ovaj odnos je u velikoj mjeri razradio dr. Bhagavan Das u svojoj dobro poznatoj knjizi „Znanost o emocijama“. Pokušao je pokazati da većina emocija proistječe iz dvije primarne emocije, Ljubavi i Mržnje, koje se temelje na privlačenju ili odbijanju. Kako su te emocije ljubavi i mržnje usmjerene prema nadređenom, podređenom, ili jednakom, one pretpostavljaju različite aspekte, permutacije i kombinacije tih šest sekundarnih emocija, tri izvedene iz ljubavi i tri iz mržnje, kombinirane s drugim mentalnim čimbenicima objašnjavaju većinu emocija koje su poznate psihologu. Ne trebamo ulaziti u ovo pitanje detaljnije, već možemo odmah doći do toga da se držimo ove temeljne ideje u našem životu i da je sustavno koristimo u izgradnji karaktera.

Budući da je cjelokupni život jedan, koji se ispoljava na svim razinama u različitim oblicima, u biti i u izražavanju Božanskog života, vezani smo okovima duhovnog jedinstva koje možda ne možemo vidjeti u nižim svjetovima iluzije i odvojenosti. Što god je u skladu s ovom temeljnom istinom postojanja, ovim zakonom jedinstva, mora donositi sreću, a sve što je u sukobu s njim mora biti razbijeno i uzrokovati nesreću. Zato ljubav koja ispunjava ovaj zakon Jednog Života neizbježno donosi sreću a mržnja koja je bezvrijedna, izvor je beskrajne bijede. Ovaj zakon života nije hipotetska religijska doktrina koju moramo uzeti s vjerom, već zakon koji možemo sami lako provjeriti, eksperimentirajući nekoliko mjeseci. Neka svatko tko to želi, pažljivo promatra i sustavno bilježi u bilježnicu stanje svoga uma, što se tiče sreće ili nesreće, kada je zabavljen tim različitim vrstama emocija koje se temelje na ljubavi i mržnji. Na svoje iznenađenje, otkrit će da ljubav i sreća idu zajedno, kao i mržnja i bijeda, a ono što su učitelji poučavali o nužnosti kultiviranja ljubavi je doista istinito i utemeljeno na stvarnom iskustvu. Može se običnom čovjeku činiti čudnim da su sva ljudska bića povezana nevidljivim vezama duhovnog jedinstva, pa ipak se bore i pokušavaju uništiti jedni druge, i toliko je sukoba u svijetu. Ali to je zbog činjenice da niži um pokriva i zamračuje tu svijest jedinstva i čini da svako središte svijesti osjeća sebe izoliranom i neovisnom jedinicom. Kada se ovo zatamnjenje ukloni, duhovno jedinstvo se otkriva i postaje tom pojedincu nemoguće da mrzi ili povrijedi bilo koga.

Iz gore navedenog proizlazi da ako želimo biti sretni zauvijek, moramo u svom emocionalnom životu potpuno eliminirati sve emocije koje se temelje na mržnji i što je moguće potpunije kultivirati one koje su ukorijenjene u ljubavi. Ali mi se u emocionalnom svijetu ravnamo, kao i u fizičkom i mentalnom, po zakonu navike. Mi smo skloni da nas ponesu emocije, kojima smo navikli da se prepuštamo i da nam je teško izražavati emocije koje često ne izražavamo. Dakle, problem se rješava našom kultivacijom pravih emocionalnih navika, sustavnim usađivanjem i njegovanje onih koje se temelje na ljubavi i uklanjaju onih koje izviru iz mržnje. Podjela emocija koja se već spominje u prethodnom odlomku vodit će nas u razlikovanju dviju vrsta emocija i izgradnji zdravog emocionalnog života.

Sada, kada počnemo obnavljati našu emocionalnu prirodu na ovaj način, otkrit ćemo da ono što doista radimo jest njegovanje vrlina i oslobađanje od poroka, jer su vrline i poroci u većini slučajeva samo emocionalne navike koje se temelje na ljubavi i mržnji. Tako ćemo vidjeti da vođenje kreposnog života nije samo pitanje želje ili težnje, nego i stvaranja ispravnih emocionalnih navika i da se taj rad može poduzeti na sustavan način i provoditi uz pomoć zakona koji djeluju u ovom području.

Ovaj odnos emocija prema vrlinama i porocima također slučajno ukazuje na mjesto kreposnog života u većem problemu Samo-Ostvarenja. Kultiviranje vrlina samo osigurava zdrav i ispravan emocionalni život i stoga igra podređenu, iako bitnu ulogu u Samo-Ostvarenju. Vođenje kreposnog života nužno je kao temelj za viši život Duha, ali ne može biti zamjena za taj život. Cilj ljudskog nastojanja je nešto mnogo više od pukog življenja kreposnog života, a to je Samo-Ostvarenje, Jnana. Tek kad je pojedinac pronašao tu Istinu Postojanja i živi u svjetlu ovog Ostvarenja, on može imati trajni mir i biti iznad previranja, iluzija i patnji nižeg života.

 

VII POGLAVLJE

OVLADAVANJE, PROČIŠĆAVANJE I KULTIVIRANJE EMOCIJA

 

nastavlja se

 

stariji prijevod drugog dijela možete trenutno preuzeti ovdje

 

                                PRVI DIO (POVRATAK)                                               TREĆI DIO