Samokultura u svjetlu okultizma – I.K.Taimni

SADRŽAJ

 

UVOD

 

PRVI DIO

TEOZOFSKA OSNOVA SAMOKULTURE

I. Evolucija u svjetlu okultizma

II. Ukupan sastav čovjeka

III. Samokultura – Znanost

 

DRUGI DIO

SAMODISCIPLINA I SAMOKULTURA

IV. Uloge fizičkog tijela

V. Ovladavanje, pročišćivanje i poosjetljivanje fizičkog tijela

VI. Uloge astralnog tijela

VII. Ovladavanje, pročišćivanje i kultiviranje emocija

VIII. Uloge nižeg mentalnog tijela

IX. Ovladavanje, pročišćavanje i kultiviranje nižeg uma

X. Uloge kauzalnog tijela

XI. Razvoj višeg uma

XII. Uloga Buddhi u našem životu

XIII. Razvoj Buddhi

XIV. Intelekt i intuicija

XV. Uloga Atme u našem životu

XVI. Razvoj snage duhovne volje

 

TREĆI DIO

SAMOOTKRIVANJE I SAMOOSTVARENJE

XVII. Samootkrivanje – nestvarni svijet u kojem živimo

XVIII. Samootkrivanje – stvarni svijet koji nas čeka

XIX. Stupnjevi znanja, mudrosti i ostvarenja

XX. Priroda predanosti

XXI. Značenje razvijanja predanosti

XXII. Samadhi – osnovna tehnika joge

XXIII. Priprema za jogu

XXIV. Osam potpodjela jogi tehnike

XXV. Samoostvarenje i potraga za srećom

XXVI. Pitanje vodstva

 

UVOD

O samokulturi kao važnom predmetu napisano je mnogo knjiga. Neke od tih knjiga napisane su od ljudi čiji je pogled na život zasigurno bio obojen bilo materijalizmom bilo ortodoksnom religioznošću, ali praktično sve od njih se temelje na prešutnoj pretpostavci da mi proživljavamo na ovoj zemlji samo jedan život i da treba usvojiti takve mjere za samopoboljšanje, koje će nam omogućiti postignuće uspjeha ili sreće, koliko je moguće, unutar prirodnih ograničenja ljudskog života. Čak i oni pisci koji su predmetu prišli s moralnom ili duhovnom pozadinom, ostavili su nedodirnuta vitalna pitanja života i ograničili se općenito na male i ograničene interese jednog života. Nije se pokušalo čovjeka dovesti u vezu sa svemirom u kojem živi, niti ukazati na prirodu njegove konačne sudbine.

Uska zamisao o ljudskom životu kao takva teško može pružiti zadovoljavajući temelj za stvarnu znanost samokulture. Ako živimo na zemlji samo jedan izdvojeni život od nekoliko godina, ako je budućnost čovjeka nakon smrti tamna ili u najboljem slučaju nejasna, ako ne postoje određeni zakoni koji djeluju u područjima uma i emocija, ako nema određenog cilja kojeg svako ljudsko biće može i treba doseći, tada samokultura, u višem pojmovnom smislu, za čovjeka postaje besmislen i uzaludan trud da se dosegne nejasan i nedostižan ideal. Kakve šanse ima danas prosječan čovjek, opterećen svojim slabostima i odgovornostima, da se dovine do visokog stasa savršene muževnosti potvrđene u životima stvarno velikih ljudi svijeta? Pa čak i u slučaju onih koji su smješteni u najpovoljnije okolnosti za dosegnuti taj visoki ideal, koja je izvjesnost da će ga usred neizvjesnosti života biti sposobni dosegnuti? Ako ne postoji izvjesnost dostignuća, ako je život u slučajevima velike većine aspiranata prekinut usred borbe da se dosegne cilj, koja je korist stremljenja idealu? Nejasno obećanje nagrade koja je ponuđena od današnje ortodoksne religije, neka vrsta postojanja nakon smrti, može biti dovoljna da potakne obične ljude da žive moralan život, ali im to ne može dati ogromnu potrebu i odlučnost koja je potrebna za stupanje dugim i napornim putem do savršenstva.

Činjenica je da se stvarna znanost samokulture može izgraditi samo sveobuhvatnom i neposrednom znanju života kao cjeline, koja se nalazi u okultizmu, a oni koji nisu spremni prihvatiti da takvo znanje postoji i da se može steći, nisu u položaju da slijede taj put koji vodi kroz mnoge živote do cilja Savršenstva i Prosvjetljenja. Moguće je slijediti jedan etički kodeks u vođenju moralnog života, ili proći obuku na tečaju za razvijanje nekih mentalnih snaga ili sposobnosti, ili čak steći neku vrstu duhovnih iskustava, ali ti napori moraju ostati ograničeni unutar uskog i ograničenog vidokruga jednog kratkog i neizvjesnog ljudskog života, koji nije povezan sa većim i širim životom duše, čiji je jedan ljudski život samo jedno izdvojeno poglavlje.

U ovoj knjizi nije se moguće, čak ni ukratko, baviti tim ogromnim znanjem koje je poznato pod imenom okultizma, a još manje davati dokaze za mnoge nepoznate činjenice koje su sastavni dio tog znanja. Ali bilo bi pošteno čitatelju dati neke misli o temeljnim činjenicama okultizma na kojima se ova knjiga temelji, ostavljajući ga da odluči hoće li on prihvatiti te činjenice kao temelj za sveobuhvatnu znanost samokulture. Istina je da učinkovitost metoda usvojenih u samokulturi ne ovisi o istinitosti ovih postavki, kao što niti korištenje električne snage ne ovisi o trenutnoj teoriji o prirodi elektriciteta. Ipak, teško je za očekivati da će osoba biti spremna poduzeti dug i naporan zadatak potpunog mijenjanja sebe ako barem privremeno ne prihvati istine okultne znanosti ili ako nije spremna razmotriti ih kao razumne pretpostavke za praktične svrhe. Glavne ideje koje su dio okultne filozofije i na kojima se temelji ova knjiga su sljedeće:

  1. Pojavni svemir je ukorijenjen u vječan, beskrajan, nepromjenjiv i Uvijek Nepojavni Princip koji je nazvan Apsolut, Parabrahman ili Krajnja Stvarnost. Ovaj princip nadilazi moć ljudskog shvaćanja.
  2. Svijest i Snaga ili Duh i Materija nisu dvije nezavisne stvarnosti već dva nasuprotna vida Apsoluta. Oni su prvi proizvodi diferencijacije i temelj Pojavnosti.
  3. Iz ovog Trojstva proizlaze svi bezbrojni svemiri koji se pojavljuju i nestaju u beskrajnom ciklusu Śrishti i Pralaya ili Pojavnosti i Rastapanja.
  4. Bezbrojni solarni sustavi koji čine dio pojavnog svemira izražaji su ove Krajnje Stvarnosti, svaki solarni sustav oblikuje samostalnu jedinicu a ipak ostaje ukorijenjen u Uvijek Nepojavnu Stvarnost.
  5. Svaki solarni sustav je savršeno uređeni mehanizam, koji nije samo upravljan od nepromjenjivih zakona Prirode, već je pojava uzvišene inteligencije koja je nazvana Bogom ili Logosom.
  6. Fizičko sunce i planete povezane s njim su najudaljeniji ili najgušći dio solarnog sustava, a tu je i nekoliko nevidljivih svjetova sastavljenih od sve finijih tvari koje prožimaju fizički svijet.
  7. Cijeli solarni sustav sa svojim planetima, vidljivim i nevidljivim, ogromno je kazalište evolucije, u kojem život, u svojim različitim stupnjevima nebrojenih oblika napreduje do sve većeg i većeg savršenstva.
  8. Sav taj čudesan proces odvija se prema određenom Planu predstavljenim u božanskoj svijesti i upravljan i vođen od strane raznih hijerarhija Bića na različitim stupnjevima evolucije.
  9. Napredak čovječanstva na našoj zemlji vođen je od strane okultne hijerarhije sastavljene od savršenih ljudskih Bića, koja unutar sebe imaju razvijene uzvišene snage i sposobnosti o kojima mi na našem sadašnjem stupnju nemamo pojma. Oni su međusobno u stalnom i bliskom dodiru i u poslovima svijeta, a vođeni su prema božanskom Planu besprijekornom vještinom i mudrošću.
  10. Život postepeno napreduje stupanj po stupanj kroz mineralno, biljno, životinjsko i ljudsko kraljevstvo, a napredak se nastavlja čak i nakon što dosegne savršenstvo ljudskog stupnja.
  11. Svako ljudsko biće je u biti Božansko, sadržavajući u sebi sve osobine i snage koje mi povezujemo s Božanstvenošću u stanju klice i koje se postepeno razvija, dovodeći do sve veće savršenosti i proširenja svijesti koje nema ograničenja.
  12. Razvoj ovih latentnih osobina i snaga postiže se kroz proces reinkarnacije, kada se duša u različitim zemljama i pod različitim okolnostima stalno iznova inkarnira da bi stekla iskustva svih vrsta i da bi onda provela razdoblja odmora na nadfizičkim razinama kako bi asimilirala ta iskustva.
  13. Ne samo fizički, već i svi drugi aspekti ljudskog života upravljani su prirodnim zakonima unutar njihovog djelokruga. Taj opće prihvaćeni zakon uzroka i posljedica koji je opće poznat kao Karma, čini čovjeka gospodarom svoje sudbine i svojim vlastitim djeliteljem sreće ili nesreće.
  14. Kao što napredak oblika u biljnim i životinjskim kraljevstvima može biti ubrzan primjenom bioloških zakona, tako i napredak čovjeka može biti uvelike ubrzan primjenom mentalnih i duhovnih zakona djelatnih na njihovim dotičnim razinama.
  15. Znanost samokulture temelji se na primjeni ovih prirodnih zakona u njihovoj ukupnosti na problem ljudskog napretka i stoga sigurni i pouzdani u davanju određenih rezultata, kao što i zakoni iz područja moderne znanosti djeluju na fizičkoj razini.

Neke činjenice nabrojane gore onima koji ih po prvi puta čitaju mogu izgledati čudno i neuvjerljivo, ali one nisu stvarno takve ako ih pažljivo razmotrimo u potpunosti i ispitamo dokaze koji postoje kao njihova potvrda. Ove činjenice kada se pažljivo i detaljno proučavaju će pružiti sveobuhvatna rješenja za gotovo sve dublje životne probleme, rješenja koja su razumna i u skladu sa današnjim saznanjima. Čitatelj ih može uzeti, ako želi, u svjetlu hipoteza, pod uvjetom da ima na umu činjenicu da one nisu hipoteze na isti način na koji se ta riječ koristi u znanosti. U znanosti se riječ koristi za sveobuhvatni skup pretpostavki koje su proizvoljno usvojene za objašnjenje skupine pojava i odvijanje budućih ispitivanja u tom pravcu. Naučanja okultne filozofije nisu neprovjerene pretpostavke u tom smislu. One se tiču izravnog znanja okultista, barem onih naprednijih od njih, i postupno provjerene od svakog kandidata koji ide okultnom Stazom do Savršenstva. Ali pridošlicama one moraju ostati neprovjerene, dok se temeljitim proučavanjem okultne literature ne uvjere u njihovu istinu i inherentnu razumnost. Potvrditi ih i znati da su istinite mogu samo oni koji idu putem unutarnjeg razvijanja i koji su sami postali Adepti u Znanosti samo-kulture.

Okultizam se vrlo često brka sa magijom i okultnim umjetnostima poput astrologije, hipnotizma i gledanja u kristal, a budući da su ovi posljednji često povezani sa šarlatanstvom, obrazovani ljudi današnjice imaju prirodnu promućurnu sumnju prema svim takvim stvarima koje nisu dio današnje znanstvene spoznaje. Istina je da su mnoga znanja i prakse koje se predstavljaju kao okultizam, kroz društva ili pojedince, uglavnom lažna, ali ipak, iza ovog pseudo-okultizma leži ogromna stvarnost o kojoj običan čovjek teško može imati bilo kakvu zamisao. Postoje suptilni svjetovi progresivno povećane veličanstvenosti koji su iza i koji prožimaju fizički svijet kojeg smo spoznali kroz fizička osjetila. Postoje i visoko razvijena ljudska bića koja danas žive u svijetu i koja imaju temeljito poznavanje tih svjetova. Ove činjenice i stvari će naravno biti nevjerojatne ljudima koji ih prvi put čuju, ali su stvar normalnog iskustva mnogobrojnih ljudi koji su u dodiru s Adeptima okultizma i koji su razvili potrebne sposobnosti za dolazak u dodir s ovim svjetovima.

Oni koji nisu opsjednuti materijalističkom filozofijom života i vjeruju da je čovjek besmrtno biće a njegov fizički život samo poglavlje u dugom i neprekidnom životu na nadfizičkim razinama, biti će u mogućnosti vidjeti kako, ako takvi nad-fizički svjetovi postoje, mora biti moguće i znanje o njima i moralo bi biti ljudi koji posjeduju takvo znanje. Kako religiozna i filozofska književnost nekih drevnih naroda pokazuje, napredni i kultivirani dijelovi takvih zajednica pokušavali su prije dosta vremena zaviriti u najdublje tajne života kao i pokušati razviti tehnike za rješenje ovih misterija. Postoji također i pozitivan dokaz za postojanje škola okultizma i prenošenja okultnih spoznaja o dubljim problemima života u Drevnim Misterijama. Sve te stvari ukazuju na činjenicu da je izvorno znanje o najdubljim tajnama života ne samo moguće nego i dostupno za neke ljude.

Od pamtivijeka je postojalo na ovom planetu tijelo visoko napredovalih Bića koja su djelovala  kao čuvari ovih okultnih spoznaja i koristili ih pod strogim uvjetima za napredovanje i usmjeravanje ljudske rase. Nepoznati i neprepoznati od strane vanjskog svijeta radili su, od pokoljenja do pokoljenja, iza kulisa, surađujući sa prirodnim silama i božanskim sredstvima, radeći za evoluciju, koristeći ljude i događaje svijeta kao svoje instrumente za ispunjenje božanske svrhe. Iz tog veličanstvenog tijela došli su veliki religiozni Učitelji u raznim rasama i u različitim vremenima. Preko njih su bili izravno nadahnuta većina dobrotvornih svjetskih pokreta koji su polako mijenjali različite civilizacije i vodili čovječanstvo na sve više i više razine evolucije. Sva ova Bića koja sačinjavaju ovo okultno tijelo ne stoje na istoj razini ali oblikuju stupnjevanu Hijerarhiju, u čijem sastavu su uključeni na najnižim razinama njihovi inicirani učenici a na najvišim Bića takve ogromne snage i mudrosti da Ih mi ne možemo čak niti pojmiti.

Svo znanje o svemu što postoji u Sunčevom sustavu je u posjedu ove Okultne Hijerarhije, iako svaki član Hijerarhije ne dijeli svo ovo znanje. Kako koji Adept napreduje u evoluciji i razvija svoje sposobnosti jednu za drugom, on dolazi u dodir sa sve dubljim i dubljim slojevima božanske svijesti i stječe bolji uvid o činjenicama postojanja i suptilnijim razinama. Većina ovog znanja koje sačinjava istinski okultizam nije poput običnog znanja znanosti koje se može formulirati jezikom i prenijeti s jedne osobe na drugu. Niži aspekti ovoga mogu biti, bez sumnje, djelomično priopćeni na ovaj način, ali viši aspekti su onkraj dosega misli i sa njima osoba može doći u dodir samo izravnim iskustvom.

Potrebno je shvatiti da sva znanja vječno postoje u Svijesti Logosa našeg Sunčevog sustava i kako mi razvijamo svoje unutarnje sposobnosti, tako stječemo sposobnost da s njima dođemo u dodir na različitim razinama. Mi se moramo svojim različitim prijenosnicima takoreći prilagoditi različitim razinama Njegove Svijesti kako bismo došli na tim razinama sa svime u dodir. To je zato što se znanje u odnosu na transcendentnu stvarnost života može steći samo na ovaj osebujni način, a njegovo stjecanje ovisi o našoj moći da odgovorimo na različite vrste suptilnijih titraja na unutarnjim razinama koje je nemoguće prenijeti drugima i iznijeti ih svijetu u obliku formuliranog nacrta kao drugo znanstveno znanje. Svatko mora razviti svoje vlastite unutarnje sposobnosti i zadobiti to znanje iznutra.

Ne samo da je veći dio tog znanja neprenosiv, već je i veći dio toga povezanog sa višim svjetovima također nerazumljiv ljudskom intelektu. Koristeći se činjenicama i idejama trodimenzionalnog svijeta, prirodno je da ne možemo razumjeti stvarnost svjetova u kojima svijest djeluje u sve većem broju dimenzija, izuzev ako se ne “uzdignemo” do tih svjetova i sami za sebe ne “pogledamo”. Što više prodiremo u unutrašnjost nedokučive dubine Božanskoga Uma, to je složenije definirati stvarnost tih svjetova na način mentalnih predodžbi s kojima smo upoznati, a veća je nužnost razvitka naših vlastitih unutarnjih sposobnosti i snaga za razumijevanje tih stvarnosti. Zato je Gospod Buda, kada je bio upitan o Bogu, šutio, a svi pravi učitelji “doktrine srca” odbijaju s neupućenima i znatiželjnicima raspravljati o dubljim misterijama života.

Iz gore navedenog jasno je koliko malo možemo razumjeti pravi okultizam, prirodu i snage Adepata okultizma. Sve čemu se možemo nadati u proučavanju ove Svete Znanosti je da dođemo u dodir sa samim rubom ovog neograničenog znanja i da uz pomoć njega počnemo razvijati našu duhovnu prirodu i unutarnje sposobnosti. Kako uspijevamo u našim nastojanjima tako ćemo moći i izravno uvidjeti dublje misterije života i stjecati iz prve ruke znanje o onim stvarnostima koje akademski filozofi pogrešno traže u područjima intelekta a ortodoksni vjernici unutar stranica svete knjige.

Takav unutarnji razvoj je moguć jer Adepti okultizma posjeduju ne samo sveobuhvatno znanje o svim tajnama prirode, već i praktičnu znanost samokulture. Svatko tko se izvješti u ovoj znanosti može postupno razviti svoje unutarnje sposobnosti i potvrditi, jednu po jednu, sve činjenice okultizma. Elementi ove znanosti samokulture bili su obznanjeni svijetu u cjelini, kako bi svi imali priliku ići putem samoostvarenja, ali naprednije znanje o misterijama Prirode koje dodjeljuju snage pri Iniciranju je dato samo vjerodostojnim učenicima Adepata, koji su se kroz duga probna razdoblja i ispitivanja pokazali potpuno posvećeni interesima čovječanstva, nesposobni za korupciju i korištenje znanja za svoje sebične svrhe. Zato su svi ljudi svijeta koje privlači okultizam iz sebičnih razloga, čak i kada je ta sebičnost suptilna, isključeni iz Njihove pomoći. Oni mogu samo ostati u vanjskom dvorištu svetog hrama, u kojem sve što je moguće je površno poznavanje tajni prirode i stjecanje nekih manje važnih moći duše. Samo oni koji su spremni odreći se sebičnih ciljeva i pristupiti Putu okultizma čistim srcem i čistim životom mogu primiti u unutarnje tajne i mogu nositi tu snagu Atme, koja ih čini moćnima na unutarnjim razinama, a ipak „ništavnima u očima ljudi“. Jer, što se više Adept udubljuje u unutarnje udubine svoje duše i stiče potpunije poznavanje životnih stvarnosti, to se više diže iznad malenih i ponekad djetinjih želja običnih ljudi koji traže moć, privremenu slavu i popularnost u prolaznim sjenama života. Tako pravi okultist ostaje nepoznat i namjerno izbjegava javnost, dok se pseudo-okultisti, koji su još uvijek puni nižih želja, međusobno privlače privlačeći pozornost svojih sljedbenika i svijeta u cjelini.

I budući da svi pravi Adepti okultizma čuvaju, skriveni od vulgarnog pogleda ljudi, svoje znanje i moć, ljudi se pitaju postoji li nešto pravo u okultizmu ili je sav ovaj govor o suptilnim razinama i nadljudskim bićima puko mjesečarenje. Ali oni koji imaju stvarno znanje o tim stvarima namjerno dopuštaju svijetu da ostane u neznanju i nevjerici glede golemih mogućnosti koje leže skrivene u čovjeku i Prirodi. Jer, sve dok je ljudska priroda ono što je danas, a sebičnost, predrasuda i beskrupulozni grabež vladajuće strasti ljudi, dobro je da oni ostaju u neznanju o tim silnim snagama i ogromnim mogućnostima kojima okultizam otvara vrata. Svatko tko promatra ono što se trenutno događa u svijetu i vidi kako veliko znanje o snagama fizičke razine zloupotrebljuju beskrupulozni ljudi i nacije, odmah će shvatiti mudrost čuvanja znanja o finijim snagama Prirode od nerazvijenih i na neki način još uvijek barbarsko čovječanstvo. Te su snage daleko snažnije i mogu napraviti veću štetu i stoga beskrajno opasnije.

Stoga ne bi trebalo biti teško shvatiti da je dio okultnog znanja koje se nalazi u knjigama i koje je dostupno uobičajenom čovjeku najudaljenije i njen najmanje važan dio, a iza simboličkih i zastrtih referenci, koje često nalazimo, postoje ogromne stvarnosti o kojima nitko u vanjskom svijetu ne može imati nikakav pojam. Ipak, ovo malo znanja koje je priopćeno dovoljno je za svakoga tko je ozbiljan tragatelj za Istinom da mu pruži zadovoljavajuću indiciju za razumijevanje životnih problema i da mu omogući poduzimanje pripremnih koraka koji vode na Put okultizma. Jer pravi život okultizma započinje tek kad čovjek dođe u izravni dodir s tim stvarnostima koje su prisutne u njemu, a on sve više ovisi o razvijanju svojih vlastitih unutarnjih sposobnosti i snaga, a sve manje i manje od instrukcija i vodstva.

Ovim kratkim predgovorom čitatelju je ostavljeno da odluči je li njegovo vrijeme vrijedno da prođe kroz knjigu i nakon što ga pročita poduzme daljnje korake usvajanja filozofije i tehnike samokulture sadržane u njoj, krećući na putovanje samoistraživanja i samoostvarenja.

Knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvi dio općenito obrađuje teoretsku osnovu znanosti samokulture koja kao krajnji cilj ima otkrivanje stvarnosti skrivene u srcu svakog ljudskog bića. Bez barem općeg znanja o odnosu čovjeka s Bogom u Kome je ukorijenjen i svemir u kojem se on razvija, ne može se inteligentno i sustavno prionuti raznim problemima samokulture.

Drugi dio se bavi problemima samodiscipline i samokulture u koju su uključeni i stvaranje aspirantovih prijenosnika, učinkovitih instrumenata za izražavanje božanskog života i svijesti na različitim razinama. Bez razumijevanja tih problema i poduzimanja potrebnih koraka kako bi se postigle potrebne promjene u prijenosnicima, vrlo je teško, ako ne i nemoguće, rješavati problem samootkrivanja i samoostvarenja. Jer samo kada su prijenosnici odgovarajuće pročišćeni, usklađeni i stavljeni pod kontrolu Višeg Jastva, duhovna sposobnost poznata kao Buddhi prozračuje um i Atma može djelovati kroz svoje prijenosnike na nižim razinama.

Treći dio se bavi problemima samootkrivanja i samoostvarenja i tehnikama koje su uključene u njih. Ne nastoji dati detaljno poznavanje ovih tehnika koje treba steći iz tehničkih rasprava ili drugih izvora. Svrha ovog dijela samo je dati aspirantu općenitu ideju tih problema i pripremiti njegov um za intenzivniji studij i prakticiranje tih tehnika.

Poglavlja u prvom i drugom dijelu uglavnom su reprodukcija onih koja su se pojavila u prvom izdanju knjige (izdane od Ananda Publishing House, Allahabad). Treći dio sadrži nova poglavlja koja su dodana kako bi knjiga bila sveobuhvatnija i služila kao neka vrsta uvoda u „Znanost o Jogi“ („The Science of Yoga“ od istog autora, op.prev.). Neka poglavlja u trećem dijelu pojavila su se i u „Teozofu“ u obliku članaka ( „Teozof“ – „The Theosophist“ – mjesečnik u izdanju središnjice Teozofskog Društva u Adyaru, India, op.prev.).

 

PRVI DIO

TEOZOFSKA OSNOVA SAMOKULTURE

 

I  POGLAVLJE

EVOLUCIJA U SVJETLU OKULTIZMA

Jedna od najsjajnijih i najplodnijih ideja koja je znanost dala modernom svijetu ideja je u evoluciji. Ali materijalistička predrasuda pridodana  znanstvenoj misli od samog početka dovodi do toga da ta ideja ostaje samo poluistina i oduzima joj pravi smisao i važnost u ljudskom životu. Okultna znanost je ta koja pruža drugu polovicu istine i pretvara ideju o evoluciji u dinamičnu snagu i koja pomaže da se bolje razumije život  i njegove različite pojave.

Lako je shvatiti temeljnu ideju o evoluciji kakvu nam je dala znanost. Darwinovo obrazloženje teorije evolucije odnosilo se prvobitno samo na razne vrste životinja. Ta teorija se uskoro primijenila i proširila na druge pravce i došlo je do spoznaje da ona baca svjetlo i na pojave drugih vrsta. Glavnu ideju u toj teoriji treba tako razumjeti da se promjene ne događaju slučajno  i da je ta velika raznolikost vrsta u životinjskom carstvu posljedica napora oblika da se postupno prilagode sredini u kojoj se nalaze. Oblici se neprekidno mijenjaju da bi se prilagodili prisutnim posebnim uvjetima. Veće i temeljnije promjene stvaraju različite nove vrste.  Neprekidne promjene u oblicima, koje su činjenice u prirodi, pripisuju se ovisnosti tih oblika postupnim promjenama sredine. Dakle, ono što je teorija  o evoluciji zaista učinila je da je uvela red u zbrku bioloških pojava pokazujući da je velika raznolikost živih oblika povezana jedna sa drugom i da nisu odvojene jedna od druge, a iza tih promjena oblika djeluje princip porijekla koji  čini da se novi oblici sve više prilagođavaju sredini u kojoj se nalaze.

Znanost je idejom evolucije naglasila samo napor oblika da se prilagode sredini. To je bio prirodni rezultat promatranja čitavog procesa kao samo čisto fizičke pojave dok se životna strana tog procesa smatrala samo  popratnom pojavom fizičkih promjena. Sve dok se život smatrao samo posljedicom interakcije između materije i sile do tada je bilo neizbježno, da se život kao posebni faktor ne uzima u kombinaciju kod razmatranja raznih promjena u oblicima i da se te promjene pripisuju jedino utjecajima sredine. Ograničenje znanstvene koncepcije evolucije će se tako vidjeti nerazdvojno u poziciji usvojenom od strane moderne znanosti s obzirom na prirodu svemira, poziciji koja se može sažeti u jednu riječ — materijalizam.

Važan i vitalan doprinos ideji evolucije koji je dao okultizam je da pokaže i drugu stranu medalje i da tako prikaže potpunu sliku tog procesa. Okultna znanost ima na raspolaganju neposrednija sredstva za istraživanje pojava života od službene znanosti, a kao rezultat tih istraživanja okultna znanost je definitivno utvrdila da život nije popratni proizvod materije i sile već da je nezavisan princip koji koristi materiju i silu za svoj izražaj na fizičkoj razini. Oblici su tu da omoguće životu da se kroz njih izražava i oni se mijenjaju da bi se prilagodili sve većim i različitim zahtjevima života za sve punijim izražajem. Život si prisvaja oblik za oblikom i pomoću poticaja koji prima od njega postupno razvija i manifestira sve mogućnosti koje su skrivene u njemu. Oblici umiru i nestaju ali život koji je djelovao kroz njih raste sve više i više.

Dakle, iza niza promjena oblika, koje prema znanstvenoj teoriji o evoluciji izgledaju kao besmislena panorama beskrajnih promjena, vidimo život koji se neprestano razvija koristeći pri tome raznolike oblike na različitim stupnjevima evolucije. Priroda ima svoju određenu i razumnu svrhu sa svojim beskrajno raznolikim oblicima koje stalno uništava, a službena znanost joj to još uvijek  osporava. Moderna znanost je kao gluhi čovjek koji proučava glazbene instrumente velike raznolikosti i povećane finoće. On proučava instrumente velikom pažnjom ali odbija da vjeruje da postoji nešto takvo kao glazba.

Stoga nije čudno, da je teorija evolucije kakvu nam prikazuje službena znanost, vrlo dosadan predmet, stvar suhoparnih činjenica koje govore o fosilima iskopanim iz utrobe zemlje od kojih su sastavljeni skeleti, a osim toga nam daje samo djelomičan ako ne i pogrešan uvid u taj proces. S druge strane, okultizam nam prikazuje evoluciju kao dinamičnu ideju i što je više proučavamo to više nas ona oduševljava. Daje nam munjeviti uvid u sve procese Prirode, koji se odvijaju pred našim očima i sjedinjuje u jednu integralnu cjelinu sve činjenice i pojave života koje su unutar našeg znanja. Okultizam ne osvjetljava samo prošlost, već daje i munjeviti uvid u budućnost i to ne samo u odnosu na cjelokupno čovječanstvo već i na nas same kao pojedince. On nam prikazuje savršenstvo koje ćemo svi jednog dana postići i ukazuje na prečke ljestava kojima se penjemo do tog savršenstva. Ustvari, najvažnija karakteristika tog okultnog stajališta o evoluciji nije intelektualni uvid koji dobijemo promatranjem prirode na djelu već izvjesnost koju to gledište daje s obzirom na posljednji trijumf nad svim našim poteškoćama, nesavršenostima i ograničenjima. Tako smo sposobni da cijeli problem samokulture svladamo na znanstveni način i da razvijemo sve naše snage i sposobnosti sa istim povjerenjem koje pokazuje znanstvenik kada radi u laboratoriju.

Budući da je cilj ove knjige da obradi na razumljiv način problem samokulture , a ta obrada je moguća samo na širokom temelju evolucije kako nam je prikazuje okultizam, moramo se rastati od znanstvene teorije o evoluciji i upoznati se sa onim što okultizam smatra pod evolucijom i različitim stupnjevima tog dugog puta koji nas vodi ka savršenstvu. Ali prije nego li počnemo, razmotrimo prvo što ustvari znači savršenstvo, savršenstvo koje je cilj ljudskog napora.

Odmah treba jasno razumjeti da božanskom životu koji se u univerzumu manifestira u različitim oblicima nema granica postepenog razvoja. Nema te točke gdje bi se moglo reći da je krajnje savršenstvo dostignuto. Ali na ljudskom stupnju postoji ta granica koja se može označiti kao granica ljudsko carstva a postiže se kad Arhat primi petu inicijaciju na Putu Svetosti i postane  Jivanmukta ili Majstor Mudrosti. Kad Adept postigne taj određeni stupanj za Njega prestaje obaveznost reinkarnacije. On je izašao iz ljudskog i ušao u nadljudsko carstvo odakle nastavlja Svoj samorazvoj na nadfizičkim razinama. Ovo prije navedeno savršenstvo koje je dosegnuto od  jednog Majstora Mudrosti je samo relativno.

Za nas je također važno da zapamtimo da ne možemo shvatiti što je to savršenstvo dok sami to stanje ne dostignemo, jer realnosti višeg života mogu se spoznati samo neposrednim iskustvom i nikakav verbalni opis, pa čak ni najveći napor mašte nam nije sposoban dočarati njegovo stvarno stanje. Kad kažemo da ćemo pokušati razumjeti te stvari, dok smo još zatočenici intelekta, onda se pod tim misli da mi možemo tu i tamo pokušati dosegnuti isprekidana svjetla ili blijede odraze tog sakrivenog sjaja koji sasvim nadilazi ljudsku predodžbu i koje se može ostvariti nekim proširenjem samo u srcu kad nam to naš unutarnji razvoj učini mogućim.

Nakon ovog objašnjenja zauzmimo jedan panoramski pogled na taj golemi proces evolucije. Koliko god ovaj predmet proučavanja bio fascinirajući, nemoguće je u ovako kratkom prostoru kojim raspolažemo ići u njega podrobno. Sve što se može učiniti je da se navedu neke opće generalizacije i da se označe temeljne točke na tom putu na kojem svi mi putujemo.

Prema učenjima okultizma sav život koji vidimo u manifestaciji oko nas došao je iz Jedne Božanske Esence ili Principa i nakon razvitka svih svojih potencijala ponovno će se sliti u taj Božanski Izvor. Sva svojstva i snage koje povezujemo sa božanskim savršenstvom prisutne su kad život izroni iz svog Božanskog Porijekla u svom latentnom ili začetnom stanju, kao što je i stablo skriveno u sjemenu. Ta svojstva i moći razvijaju se vrlo polagano, počevši djelovati pomoću snažnih utjecaja evolucijskih sila koji dolaze izvana i utjecaja iznutra koji dolaze od stalnog pritiska Božanske Volje, a kad život nakon postizanja savršenstva opet svjesno uroni u Božanstvenost, sva svojstva i snage koje pripadaju tom posebnom stupnju savršenstva su u punoj manifestaciji.

Sljedeće temeljno učenje okultizma je da je naš sunčev sustav, koji je ogromna pozornica evolucije, u svojom sastavu sedmerostruk i prožima fizički svijet, koji možemo spoznati našim osjetilima, i još šest drugih svjetova progresivno suptilnije materije. Ti svjetovi se u teozofskoj literaturi zovu razine. Svijet koji je odmah do fizičkog i u koji ulazimo u snu i poslije smrti nazvan je astralnom razinom, a u odnosu je s našim osjećajima, emocijama i željama. Slijedeći viši svijet u kojem provodimo najveći dio našeg vremena između dviju inkarnacija nazvan je mentalnom razinom, a u odnosu je s našim mislima. Zatim dolazi budička, atmička, anupadaka i adi razina. One se odnose na naše duhovno i vječno biće i izvor su naše najviše duhovne spoznaje i snage.

Čovjek, a ustvari i cjelokupan život u svojim različitim oblicima, povezan je sa svih sedam razina našeg sunčevog sustava, ako se zadržimo za sada na čovjeku, možemo reći da on ima po jedan prijenosnik svijesti na svakoj razini. Njegov život je ukorijenjen u životu Logosa na najvišoj razini i ističe iz tog sveobuhvatnog Centra preko svih prijenosnika, koji ga povezuju sa različitim razinama. Jedna zraka božanske svijesti prolazi kroz sve prijenosnike na različitim razinama i energizira ih, predstavljajući Monadu ili Jivatmu i uzrokuje njihov postupni  rast sve dok božanski djelić ne bude potpuno razvijen, sveprisutan, svemoguć i sveznajući na svim razinama.

Ove se istine mogu prikazati sljedećim dijagramom:

Naravno moramo zapamtiti da se tu radi samo o dvodimenzionalnom crtežu koji možemo koristiti kao jedan simbol, pomoć u razumijevanju tih istina, a nikako da predstavlja transcendentne realnosti viših razina. Kad god se služimo crtežima, simbolima ili analogijama u opasnosti smo da iz njih izvučemo zaključke koji ne opravdavaju činjenično stanje.

Sedam razina sunčevog sustava predstavljeni su na crtežu sa sedam koncentričnih krugova, dok centar predstavlja Sunčev Logos ili Ishvaru koji predsjedava nad manifestiranim sunčevim sustavom za vrijeme manifestacije. Važno je da imamo na umu dok iščitavamo ovaj dijagram, da razine koje su predstavljene koncentričnim krugovima su ustvari kugle koje prožimaju jedna drugu, svaka suptilnija kugla nalazi se unutar i prožima sve ostale koje su gušće od nje. Krugovi ne označavaju veličinu kugli već njihov prostorni odnos. Naša svijest, koristeći trodimenzionalni prostor, ne može si predstaviti uvjete na višim razinama gdje mora raditi u više od tri dimenzije, pa zato teško dolazimo do predodžbe o međusobnim odnosima različitih razina. Naša svijest je sada najviše vezana na fizički svijet, najgušći i najperiferniji, koji je podvrgnut najvećim ograničenjima i obmanama. Kako prodiremo u sve unutarnjije razine ta ograničenja postaju sve manja, veo iluzije postaje sve tanji, dok napokon ne nestane u potpunosti kada dosegnemo svijest Sunčevog Logosa koji prožima i održava sve razine.

U crtežu je individualna duša ili Jivatma u manifestaciji predstavljena polumjerom koncentričnih krugova. Takav polumjer presijeca sve krugove čime ukazuje na činjenicu da zraka božanske svijesti koja predstavlja Jivatmu koja prolazi kroz sve razine i energizira sve prijenosnike te ih povezuje sa različitim razinama. Sve prijenosnike posebne Jivatme si možemo predstaviti kao da su nanizani na tu zraku svijesti, koja ih objedinjuje usprkos velikih razlika u njihovom načinu djelovanja. Prijenosnici se, počevši od fizičkog, tijekom evolucije razvijaju i postaju sposobni da služe Jivatmi na uzastopnim razinama.

Evolucija života koja dolazi od Logosa i koja se nakon razvitka božanskog potencijala vraća k Njemu u crtežu je predstavljena strelicama prikazanim u dijelovima zatvorenim između krugova. Stupnjevi involucije kroz koje je život prošao prije nego što je ušao u stupanj minerala je izvan dosega našeg mentalnog horizonta, pa dio koji je u vezi s tim stupnjevima nije istraživan i ostavljen je praznim. Svakako zapamtite da je život prije nego je stigao do mineralnog stupnja, koji većina ljudi smatra najnižim, prošao kroz tri različita ali dobro poznata stupnja. Na tim stupnjevima, koji su ustvari stupnjevi involucije a ne evolucije, život uranja sve dublje i dublje u materiju prije nego što počne da se opet uspinje i prolazi kroz proces evolucije. Tako je mineralno carstvo najniža točka u krugu koji predstavlja ciklus involucije i evolucije.

Život se stoga definitivno pojavljuje na našem mentalnom horizontu na stupnju minerala. Linija O u našem crtežu tako označava granicu između nepoznatog i poznatog. Život na mineralnom stupnju, barem što se tiče manifestacije na fizičkoj razini, vrlo temeljito su proučavali moderni znanstvenici i zakoni njegovog djelovanja su uključeni u znanstvenoj literaturi kao što su kemija, fizika, geologija i astronomija. Gledavši s izvjesnim respektom na mineralni stupanj o kojem je znanost napravila detaljnu studiju, Okultizam u određenom smislu zna mnogo. Kako god, u ovo pitanje nije nužno ovdje zalaziti.

Sljedeći stupanj u evoluciji obuhvaća biljno carstvo gdje reagiranje na vanjske podražaje postaju malo određenija nego u mineralnom carstvu, a sposobnost da se osjećaju podražaji je razvijena u većem razmjeru. Osjećaji su još neodređeni, jer astralno tijelo biljnog carstva još nije jedan organizirani prijenosnik, stoga ne možemo reći da biljke i drveće osjećaju radost ili patnju. No njihova reagiranja na vanjske podražaje nalikuju nekoj vrsti patnje ili radosti. Moramo znati da u biljnom carstvu možda ima onih sa većom sposobnošću osjećaja od najnižih članova životinjskog carstva. Ova carstva prirode nisu među sobom oštro odvojena i ima znatnih presijecanja, pa je ponekad teško odrediti kojem carstvu neki član na prijelazu pripada. Život biljnog carstva kakav se manifestira na fizičkom planu kroz fizičke organizme  također je predmet mnogih istraživanja, a zakoni i činjenice koje pripadaju tom životu obuhvaćeni su u  znanosti koja se zove botanika.

Život u biljnom carstvu bez sumnje je razvijeniji od života u mineralnom carstvu jer su biljni organizmi ukorijenjeni na jedno mjesto i ograničeni samo na podražaje iz svoje sredine. To ograničenje otpada na sljedećem stupnju razvoja u životinjskom carstvu, a mogućnost kretanja koju imaju životinje otvara vrata brojnim i raznolikijim iskustvima. A to, bez sumnje, ubrzava  opseg evolucije života i zbog toga nalazimo kod razvijenih životinja ne samo dobro razvijenu sposobnost osjećanja senzacija već i početak mentalne aktivnosti.

Potrebno je ovdje istaknuti da su astralna tijela životinja i njeni živčani sustavi već dobro organizirani, pa je zato sposobnost osjećanja zadovoljstva ili boli utoliko više razvijeno. Iz tog razloga životinja teško osjeća svaki udarac na svom tijelu iako još nije sposobna izraziti svoje osjećaje. Oni koji nanose bol životinjama ili su uzročnici te boli,  bilo da je upotrebljavaju kao svoju hranu ili na području sporta, trebali bi ovo primijetiti. Patnju koju nanosimo drugima vratit će nam se prije ili kasnije, a sveobuhvatni zakon karme ne prestaje djelovati ni tamo gdje vlada neznanje ni tamo gdje se pokušavaju naći vjerodostojna opravdanja za njihovo pogrešno činjenje. Kad bi ljudi samo znali kakvu si strašnu patnju nagomilavaju svojom okrutnošću prema životinjama ne bi jednostavno slijegali ramenima  i nastavili sa svojim zlima na krajnje neodgovoran način.

Važan doprinos koji je dala okultna znanost problemu evolucije u mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu je u tome što je razjasnila mehanizam takve evolucije. Vidovitim se istraživanjem  na višim  razinama otkrilo da se mehanizam evolucije na nižim stupnjevima razlikuje od evolucije ljudskog bića i to u jednom vrlo bitnom smislu. Niti jedan fizički organizam nižih carstava nema posebnu „dušu“ kao što to ima svako ljudsko biće. Pa je tako ustanovljeno da je grupa fizičkih organizama iste vrste vezana za jednu „grupnu dušu“ koja tako postaje i riznica za sva iskustva kroz koja su prošli ti organizmi i informirajući i energizirajući život tih oblika. Ta zanimljiva činjenica kolektivne evolucije baca svjetlo na mnoge probleme koji su povezani sa životom životinja i biljaka, a usput pokazuje na kako genijalne načine se priroda prilagodila u postizanju svojih ciljeva. Budući da se to pitanje ne odnosi na predmet koji je pred nama ne moramo ulaziti u njega detaljno i možemo sada prijeći na ljudski stupanj koji se nas, kao ljudskih bića, više tiče.

Mada je prema svim vanjskim izgledima ljudski stupanj samo nastavak prethodnih stupnjeva,  u određenom smislu on to zaista i je, potrebno je ipak znati da ulaskom života na taj stupanj dolazi do značajnih promjena, promjena koje oštro dijele život na ljudskom stupnju od onog u životinjskom carstvu. Ta se promjena, ukratko rečeno, sastoji u oblikovanju kauzalnog tijela, najperifernijeg prijenosnika individualne duhovne duše, u koju silazi život Logosa direktno odozgo i kroz koji od sada počinje djelovati  na dinamičniji način. Uvođenje u čovjeka tog novog božanskog elementa iz Prvog Logosa , a koji nije prisutan u biljkama i životinjama, budi u čovjeku tu posebnu sposobnost koja je u psihologiji poznata kao samosvijest i čini mogućim brz i neograničeni  razvoj božanskog života koji zauzima u ljudskim i nadljudskim stupnjevima. Život postaje jedna individualna jedinica božanske svijesti, a ta svijest se može širiti bez ikakvih ograničenja.

Rane faze ljudske etape prolaze u divljini, poluciviliziranim i civiliziranim uvjetima. Čovjek u svakakvim okolnostima stječe iskustva svih vrsta, a njegova se astralna i mentalna tijela polako razvijaju kako se reinkarnira pod različitim uvjetima koje je sam stvorio svojim mislima, željama i djelima. Njegovi osjećaji i emocije razvijaju njegovo astralno tijelo, razmišljajući o konkretnim slikama razvija niži um, dok mislima koje su posvećene višim stvarima razvija viši um koji djeluje kroz kauzalno tijelo. Velika većina civiliziranih ljudi svijeta postigla je u svojoj evoluciji stupanj na kojem je astralno tijelo prilično dobro razvijeno, a i niži um također do izvjesnog stupnja, ali samo kada su u pitanju znanstvenici, filozofi i drugi veliki mislioci možemo govoriti da je i kauzalno tijelo razvijeno u pravom smislu riječi.

Kad je jedna individua prošla život za životom kroz svakakva iskustva, počinje postepeno posvećivati više svojih misli višim stvarima i živjeti plemenitijim i nesebičnijim životom, sljedeći viši prijenosnik, također se polako počinje razvijati na budičkoj razini i prosvjetljenje koje dolazi sa te razine u um iskazuje se kao sposobnost rasuđivanja ili Viveka, kako se to zove na sanskrtu. Čovjek počinje cijeniti duhovne istine i intuitivno prepoznaje njihovo postojanje iako za njih nema dokaza. Ovaj Buddhi ili intuicija kako je nazvana u zapadnoj psihologiji je sposobnost kojom se prepoznaju sve duhovne istine, a bez njenog razvoja čovjek ne može postići bilo kakav napredak u sferi duhovnosti. Sam intelekt je nekoristan u području koje je izvan dosega njegove aktivnosti.

Kad je budički prijenosnik dovoljno razvijen i konačno počinje da djeluje na um, tada se rodi ona božanska pobuda koja nagovješćuje buđenje duhovne naravi. Čovjek počinje sa životnim pitanjima i postavlja pitanja o krajnjim problemima postojanja kojih duhovno uspavani čovjek nije ni svjestan. On počinje tražiti izlaz iz ovog svijeta iluzija i patnji, teži da vodi viši život duha i osjeća neku unutarnju povezanost s bližnjima koju običan čovjek teško da može razumjeti.

Ako se na tu pobudu pazi i pravilno vodi, čovjek prije ili kasnije stavi svoje noge na stazu koja vodi ka savršenstvu, konačno postigne cilj i izlazi iz ljudskog carstva. Ako se na tu pobudu ne pazi i ako se uguši nižim umom ili osujeti svjetovnim željama, onda čovjek mora lutati kroz mnoge živote gonjen čas privlačnostima nižeg života koje ga vuku na dolje, čas težnjama za višim životom koje ga vuku na gore. Ali prije ili kasnije, kao posljedica ponovljenih lekcija naučenih iz patnje, frustracija i razočarenja svjetovnog života, božanski zov postaje toliko snažan da mu se više ne može odoljeti i čovjek okreće leđa nižem životu i usmjerava svoje lice u pravcu božanskog života, počinje se penjati, korak po korak, prema planinskom vrhu.

Mi smo do sada brzinski u mislima prošli dugi put evolucije na kojem smo putovali otkad smo izašli iz božanskog i dosegli stupanj na kojem se rodila božanska pobuda u nama da počnemo misliti na naš pravi dom i načinima povratka u njega. Pogledajmo sada letimice mentalno put koji još treba prevaliti i stupnjeve koji ostaju pokriveni.

Što trebamo poduzeti kad počinjemo osjećati čežnju za višim životom? Prva stvar će biti, naravno, da duboko razmišljamo o osnovnim životnim problemima i da nam bude jasno da je za nas jedini izlaz iz svih tih problema da stupimo na stazu koja vodi ka savršenstvu i Prosvjetljenju. Potrebno je proći kroz ovaj preliminarni proces dubokog promišljanja i traganja srca vrlo temeljito i uzeti si vremena za donošenje odluka u vezi s tim bitnim pitanjima, jer u mnogim slučajevima te povremene pobude koje dolaze iznutra su prolazne naravi i rezultat reakcija koje proizlaze iz razočaranja i frustracija života. One postepeno nestaju kako privlačnosti vanjskog svijeta opet bace svoja glamurozna vela na naš um i mi potonemo ponovno natrag u uobičajeno stanje zaborava naše više sudbine. Božanska pobuda koja će nas nositi kroz mnoge živote do našeg cilja mora biti stalna i jaka, mora doći kao posljedica zrelosti duše, koja se doseže kad smo prošli kroz sve vrste iskustava i naučili lekcije koje su se trebale naučiti.

Pretpostavimo da je pobuda koju osjećamo pravog tipa, naš slijedeći korak je da pažljivo proučimo sredstva koja se mogu primijeniti za ostvarenje našeg cilja. U svijetu ima mnogo puteva i mnogo učitelja, a mi moramo pronaći naš put i našeg učitelja koji će nas moći sigurno voditi do kraja. Neki putevi koji se pojavljuju pred nama su poput slijepih aleja a neki učitelji koji žele da nas uče poput slijepaca, koji vode slijepe, a pravi će nas izbor puta i učitelja poštedjeti mnogo vremena i muka.  U slučaju onih koji su ozbiljno razmišljali o problemima života i shvatili plan evolucije neće biti teško donijeti odluku. Za njih je jedini pravi put onaj kojim su išli svi veliki Učitelji i Rišiji prošlosti i koji vodi ka savršenstvu ljudskog života, bilo da se to savršenstvo naziva Nirvana, Prosvjetljenje, Jivanmukti ili nekim drugim imenom. Jedini Učitelj kojeg mogu imati je njihovo Više Ja koje ima sjedište u njihovom srcu, koje ih je dovelo do sadašnjeg stupnja i koje je sposobno da ih vodi nepogrešivo do kraja, cilju Prosvjetljenja.

Ovo je bio samo letimičan pregled stupnjeva evolucije kroz koje moramo ići, no nemoguće je ovdje dati i pojedinosti o kvalifikacijama koje se traže od onih koji teže da stupe na Stazu koja neminovno vodi do Prosvjetljenja i Oslobođenja iz obmana i bijede ljudskog života. Postoji nekoliko knjiga u okultnoj literaturi koje pišu podrobno i daju korisne podatke o tim stvarima, iako se važni savjeti na ova pitanja mogu pronaći raspršeni diljem ove vrste literature. Mnoga važna pitanja koja su u svezi problema našeg duhovnog razvoja biti će obrađena u narednim poglavljima na odgovarajućim mjestima.

Je li moguće imati bilo kakvu ideju u pogledu proširenog stanja Jivanmukte ili Oslobođenja, savršenstva života koje je postigao onaj koji je prešao granicu koja dijeli ljudski stupanj od onog koji se nalazi onkraj te granice? Ne, osim ponešto maglovito. Ali ogromni napredak koji je učinio jedan Adept, koji je postigao taj stupanj, mogao bi se donekle prosuditi činjenicom da je u Njegovom slučaju svih pet nižih prijenosnika svijesti, fizički, astralni, mentalni, budički i atmički, potpuno razvijeni i oživljeni, i da On može raditi u svakom od tih prijenosnika kao što običan čovjek radi u svom fizičkom tijelu pri punoj svijesti. Adept mora samo usredotočiti svoju svijest na bilo koji prijenosnik od atmičkog prema dolje do fizičkog, kako bi došao u dodir sa odgovarajućom razinom i znao bilo što od onoga što želi saznati na toj razini, iako je riječ „saznati“ vrlo nespretna da izrazi djelovanje svijesti na najvišim duhovnim razinama. Ne samo to, već je i Njegova svijest uobičajeno usredotočena na atmičku razinu, pa ako On mora raditi na bilo kojoj nižoj razini On samo djelomično i privremeno usredotočuje svoju svijest na dotičnu razinu i tako ostaju svih pet nižih razina sunčevog sustava, koje se tiču čovječanstva, stalno u njegovoj svijesti, i oni čine polje Njegovog rada u ispunjenju božanskog plana.

Treba zapamtiti da je razvoj i organizacija niža tri prijenosnika: fizičkog, astralnog i mentalnog, trajao milijune godina. To je zato, jer tek kad se čovjek približava završetku ljudske evolucije i približava pragu božanske, njegova se evolucija u duhovnim područjima ubrzava ogromnom brzinom tako da za njega postaje moguće da u toku nekoliko života savlada ogromne udaljenosti koje dijele Adepta od običnog čovjeka.

Koje daljnje faze evolucije i razvoja leže onkraj u nadljudskim područjima mi ne znamo, osim imenom. Ljudski intelekt je zbunjen kad pokušava prodrijeti u ove dublje tajne i sve što možemo učiniti jest zapitati se u strahopoštovanju i poštivanju onoga što takvi uzvišeni uvjeti postojanja mogu biti. Dosta nam je da znamo da oni postoje i da postoje Oni koji iz tih nezamislivih visina obasipaju blagoslove na nas koji još uvijek živimo u dolinama obmane, patnje i smrti.

 

II POGLAVLJE

 

nastavlja se

 

prijevod: N.

Opatija,2018