Glas tišine

04.04.2017

GLAS TIŠINE

posvećeno onima kojih je malo

izabrani izvadci iz „KNJIGE ZLATNIH PRAVILA“

namijenjeno svakodnevnoj upotrebi učenika

PREDGOVOR

Slijedeći tekst potječe iz „Knjige Zlatnih pravila”, jednog od djela predanih učenicima okultizma na istoku. Poznavanje tih djela obvezno je u toj školi, čije su učenje prihvatili mnogi teozofi. Obzirom da mnoga od ovih pravila znam napamet, prevođenje mi je bilo relativno lagano.

Dobro je poznato da se u Indiji metode duhovnog razvoja razlikuju od gurua do gurua , ne samo zato što oni pripadaju jednoj od različitih filozofskih škola, kojih je šest u hinduizmu, već i stoga što svaki guru ima svoj vlastiti sistem koji, uglavnom, drži u tajnosti. S druge strane Himalaja metode se u ezoterijskim školama ne razlikuju, osim ako guru nije običan Lama koji zna tek nešto više od onoga kojega podučava.

Djelo koje sam prevela dio je istoga niza iz kojeg su uzeti „stihovi” iz knjige Dzyan, a na kojima se temelji Tajna Doktrina. „Knjigu Zlatnih pravila”, kao i veliko mistično djelo Paramârtha, predale su po legendi o Nâgârjuna velikom Arhatu Nâga ili „Zmije” (naziv za drevne inicirane). Njene se ideje i izreke ipak, usprkos svojoj plemenitosti i izvornosti, često u najraznolikijim oblicima mogu naći u djelima nastalim na sanskrtu, na primjer u Jnâneshvari, veličanstvenom mističnom djelu u kojem Krishna jasno opisuje Arjuni stanje potpuno prosvijetljenog jogina. Slično je i sa pojedinim Upanišadama, što je prirodno, jer su gotovo svi najveći Arhati, prvi učenici Gautame Buddhe bili Hindusi i Arijci, a ne Mongoli, naročito oni koji su emigrirali na Tibet. Sam Âryâsanga ostavio je brojna djela za sobom.

Izvorna pravila urezana su na tankim zaobljenim pravokutnim pločama, a kopije su uglavnom na diskovima. Takvi se diskovi ili ploče čuvaju uglavnom na oltarima hramova pridruženih središtima u kojima su bile utemeljene tzv. „kontemplativne” škole ili Mahâyâna (Yogâchâra). Ispisane su na različite načine: ponekad na tibetanskom, ali poglavito ideogramima.

Svećenički jezik (Senzar), osim što se može pisati svojom abecedom, može se pisati tajnim pismom, te na još nekoliko načina. To je sličnije ideogramima nego slogovima. Druga metoda (lug, na tibetanskom) upotrebljava brojeve i boje, od kojih svaki odgovara jednom slovu tibetanske abecede (30 jednostavnih i 74 složena slova), čineći tako potpunu kriptografsku abecedu. Pri korištenju ideograma tekst se čita na točno određeni način. Slično je i sa simbolima i znakovima koji se koriste u astrologiji, a to je 12 životinja zodijaka i 7 osnovnih boja, od kojih svaka ima tri nijanse: svjetlu, temeljnu i tamnu. Oni predstavljaju 33 slova jednostavne abecede, za riječi i rečenice. Ta metoda 12 životinja ponovljenih pet puta kojima se pridružuje 5 elemenata i 7 boja, čini abecedu sastavljenu od 60 svetih slova i 12 znakova. Znak na početku teksta određuje da li treba čitati po indijskom obrascu, gdje je svaka riječ samo prerada sanskrta, ili po kineskom načelu čitanja ideograma. Najlakši je način onaj koji omogućava čitatelju da koristi jezik koji želi, jer su znakovi i simboli, poput arapskih brojeva i slova, zajedničko vlasništvo iniciranih mistika i njihovih sljedbenika. To je odlika i jednog od kineskih načina pisanja: takav tekst može istom lakoćom pročitati svatko tko poznaje slova; npr. Japanac ga može pročitati na svom jeziku, baš kao i Kinez na svom.

„Knjiga Zlatnih pravila” sadrži oko devedeset zasebnih rasprava. Neke od njih su predbudističke, a druge potječu iz kasnijih razdoblja. Prije više godina napamet sam ih naučila trideset i devet. Za prijevod drugih morala bih se poslužiti bilješkama zametnutim unutar gomile papira i podsjetnika koja se nakupljala tijekom dvadeset godina, a nikada nije bila sređivana. Svi ne bi mogli biti prevedeni i dati svijetu, koji je odviše sebičan i vezan za čulne predmete da bi tu uzvišenu etiku mogao prihvatiti na ispravan način. Ukoliko čovjek doista ozbiljno ne traga za samospoznajom, nikada neće poslušati ovakav savjet.

Ipak, ta je etika sadržana u knjigama i knjigama Istoka, posebno u Upanišadama.

„Ubij želju za životom”, kaže Krishna Arjuni. „Ona boravi samo u tijelu, nosiocu utjelovljene duše, ali ne i u duši samoj, koja je vječna, neuništiva, koja ne ubija niti biva ubijena.” (Kathopanishad)

„Ubij osjete”, kaže se u Sutta Nipati; „jednako gledaj na dobro i zlo, dobitak i gubitak, pobjedu i poraz.” I dalje kaže Krishna: „Sam potraži utočište u vječnom.” „Uništi osjećaj odvojenosti.”

„Um (Manas) koji slijedi čula što lutaju bez cilja, čini Dušu (Buddhi) bespomoćnom poput barke koju vjetrovi nose amo-tamo.” (Bhagavadgitâ II.67)

Zbog toga je učinjen izbor samo iz onih djela koja će najbolje odgovarati nekolicini stvarnih mistika u Teozofskom društvu i koja će zasigurno poslužiti njihovim potrebama. Samo će oni znati cijeniti riječi Krishne-Krista, „Višeg Ja”: „Mudraci ne tuguju ni za živima, ni za mrtvima. Nije bilo vremena u kojem nisam postojao, a niti ćeš ti, niti ovi vladari i ljudi, niti itko od nas, prestati postojati. ” (Bhagavadgitâ II.11,12)

Prevodeći ovu knjigu nastojala sam očuvati poetsku ljepotu jezika i slikovitost koja odlikuje izvornik. Koliko je moj pokušaj uspio, neka čitatelj sam prosudi.

H.P.B., 1889

I DIO

GLAS TIŠINE

Ove su upute namijenjene onima koji još ne znaju za opasnosti nižih iddhi(1).

Onaj koji želi čuti i razumjeti glas nâda (2), „nijemog zvuka”, mora upoznati prirodu Dhâranâ (3).

Postajući ravnodušan prema svemu što vidi, učenik mora tražiti kralja čula, stvaraoca misli, onoga koji budi iluziju.

Razum je veliki uništavatelj stvarnosti. Neka učenik uništi uništavatelja.

Jer:

Kada mu se vlastiti oblik učini nestvarnim, kao što se pri buđenju učine nestvarnim oblici viđeni u snu;

Kada prestane slušati bezbrojne glasove, tada će moći prepoznati JEDAN, unutarnji zvuk koji ubija vanjske;

Samo će tada, ne ranije, napustiti područje asat, područje lažnog i ući u kraljevstvo Sat, područje istinitog.

Prije no što duša bude sposobna vidjeti, mora postići unutarnji sklad, i učiniti da tjelesne oči postanu slijepe pred svakom iluzijom.

Prije no što duša uzmogne čuti, slika (čovjeka) mora postati gluha na grmljavinu kao i na šapat; na riku bijesnih slonova kao i na srebrnasto zujanje zlatne krijesnice.

Prije no što duša shvati i zapamti, mora se sjediniti sa Tihim Govornikom, kao što se forma gline sjedinjuje sa lončarevim umom.

A tada će duša čuti i zapamtiti.

I tada će unutarnjem uhu progovoriti

GLAS TIŠINE

15.04.2017

I reći će:

Ako ti se duša smiješi, kupajući se u suncu vlastitog života, ako ti duša pjeva unutar svoje čahure od mesa i materije, ako ti duša plače u svom dvorcu od iluzija, ako se bori nastojeći prekinuti srebrnu nit koja je povezuje s Učiteljem (4), znaj učeniče, duša ti je zemaljska.

Kada ti duša u pupoljku (5) obraća uho na metež svijeta, kada odgovara na riku Velike Iluzije (6), kada je prestravljena vrelim suzama bola i kada se zaglušena krikovima jada počinje povlačiti, poput obazrive kornjače, u svoj oklop sobstva, nauči učeniče, o njenom tihom Bogu kojem je tvoja duša nedostojno svetište.

Kada ti duša, već ojačana, isklizne iz svog sigurnog utočišta, kad se iščupa iz zaštitničke ovojnice, odvije svoju srebrnu nit i vine se naprijed, kad ugledavši svoj lik na valovima prostora prišapne: „Ovo sam ja”, priznaj učeniče, da ti je duša uhvaćena u mrežu iluzija (7).

Ova je zemlja, učeniče, Dvorana Patnje, gdje su duž puta teških iskušenja posijane zamke da zavedu tvoj Ego pomoću iluzije nazvane „velika hereza” (8).

Ova je zemlja, o neuki učeniče, samo mračno predvorje koje prethodi dolini istinskog svjetla, svjetla koje nikakav vjetar ne može utrnuti, koje gori bez goriva i stijenja.

Veliki Zakon kaže: „Da bi upoznao POTPUNO JASTVO (9) prvo moraš spoznati vlastito Ja.” Da bi ga uspio spoznati moraš ga prepustiti onome što nije Ja, bitak prepustiti nebitku. Tek ćeš se tada moći odmoriti među krilima Velike Ptice. Da, sladak je odmor među krilima onoga što nije rođeno, što ne umire, već je AUM (10) kroz vijeke vjekova (11).

Ako želiš znati, uzjaši Pticu Života (12).

Odreci se vlastitog života, ako želiš živjeti (13).

Tri Dvorane, o umorni hodočasniče, dovode do kraja muka. Tri Dvorane, o pobjedniče Mare, vodit će te kroz tri stanja (14) u četvrto (15), a otuda u sedam svjetova (16), svjetove vječnog počinka.

Ako želiš saznati njihova imena, slušaj i zapamti:

Ime prve Dvorane je Neznanje (Avidya).

To je Dvorana u kojoj si ugledao svjetlo, u kojoj živiš i u kojoj ćeš umrijeti (17).

Ime druge Dvorane je Dvorana Učenja. U njoj će tvoja duša pronaći cvjetove života, ali ispod svakog cvijeta sklupčana je zmija (18).

Ime treće Dvorane je Mudrost. Nad njom se prostiru bezobalne vode Akshara, nepresušan izvor sveznanja (19).

Ako želiš sigurno proći prvom Dvoranom, ne dozvoli da ti um zamijeni vatru žudnje koja tu gori za sunce Života.

Ako želiš bez opasnosti proći drugom Dvoranom, ne zaustavljaj se da udahneš miris njezinog omamljivog cvijeća. Želiš li se osloboditi Karmičkih lanaca, ne traži Gurua u tim predjelima Maye.

Mudraci se ne zadržavaju u gajevima čulnosti.

Mudraci ne obraćaju pažnju na sladunjave glasove iluzija.

Traži onoga (20) koji će ti dati rođenje u Dvorani Mudrosti, u Dvorani koja leži s onu stranu, gdje nema sjena, gdje svjetlo istine blista vječnim sjajem. Ono nestvoreno počiva u tebi, učeniče, kao što počiva u toj Dvorani. Ako ga želiš dosegnuti i stopiti se s njim u jedno, moraš sa sebe svući tamnu odjeću iluzije. Uguši glas tijela i ne dozvoli da se slika čula ispriječi između toga svjetla i tvoga vlastitoga, da bi se dvoje moglo stopiti u jedno. Čim spoznaš vlastitu Ajnanu (21), bježi iz Dvorane Učenja. Ova je Dvorana opasna u svojoj podmukloj ljepoti i potrebna je samo za tvoje iskušenje. Pripazi, lanu, da ti se duša zaslijepljena tim nestvarnim zračenjem ne zadrži i ne zarobi u tom zavodljivom svjetlu.

To svjetlo zrači iz Dragulja Velikog Zavodnika Mare (22). Ono začarava čula, zasljepljuje um i neopreznog napušta poput olupine.

Noćni leptir, privučen svjetlucavim plamenom tvoje svjetiljke osuđen je na propast u ljepljivom ulju. Nesmotrena duša koja se ne upusti u borbu sa varljivim demonom iluzija, vratit će se na zemlju kao rob Mare.

Promatraj to mnoštvo duša. Pogledaj kako lebde nad uzburkanim morem čovjekova života i kako iscrpljene krvare polomljenih krila i jedna za drugom padaju na uzburkane valove. Divlji vjetri ih bacaju tamo-amo, progone oluje i nestaju progutane u prvom većem vrtlogu.

Ako kroz Dvoranu Mudrosti želiš doseći Dolinu Blaženstva, učeniče, ogradi čvrsto svoja čula od strašne hereze razdvojenosti koja te odvaja od ostalih.

Ne dopusti da se ti „na Nebu rođeni”, sjedinjen s morem Maye, odvojiš od Univerzalnog Roditelja (DUŠE) prije nego se vatrena snaga povuče u najdublju odaju, odaju srca (23) i obitavalište Majke Svijeta (24).

Onda će se ta snaga uzdići iz srca u šesto, srednje područje, na mjesto smješteno između tvojih očiju i tu postati dah JEDNE DUŠE, glas koji sve ispunjava, glas tvog Učitelja.

Tek ćeš tada postati „Nebeski Putnik” (25) koji putuje sa vjetrima ponad valova, čije stopalo ne dotiče površinu vode.

Prije nego što zakoračiš na višu prečku ljestava mističnih zvukova, moraš čuti glas svog unutarnjeg Boga (Višeg Ja) na sedam načina.

Prvi zvuk je poput milozvučnog cvrkuta slavuja koji svojoj družici pjeva pjesmu rastanka.

Drugi dolazi poput zvuka srebrne cimbale Dhyanija koja svojim zvukom budi treptave zvijezde.

Slijedeći je kao milozvučna žalopojka morske vile zarobljene unutar svoje školjke.

Iza ovog zvuka slijedi pjev Vine (26).

Peti odzvanja u tvome uhu poput zvuka bambusove svirale.

A zatim se mijenja u zvuk trube.

Posljednji odjekuje kao gluha grmljavina olujnog oblaka.

Sedmi upija sve ostale zvukove. Oni umiru i više ih nećemo čuti.

Kad učenik ubije svih šest (27) i položi ih pred Učiteljeve noge, učenik se sjedinjuje sa JEDNIM (28), postaje taj JEDAN i u njemu živi.

Prije nego što zakoračiš na taj put, moraš uništiti svoje lunarno tijelo (28), pročistiti mentalno tijelo (30) i pročistiti vlastito srce.

Čiste, jasne i kristalne vode vječnog života ne mogu se miješati sa blatnjavim bujicama olujnog monsuna.

Kap nebeske rose što blista u lotosovu cvijetu, milovana prvom zrakom jutarnjega sunca, padom na zemlju pretvara se u prah; gledaj, biser je sada trunak blata.

Bori se sa svojim nečistim mislima prije nego što one zavladaju tobom. Postupaj s njima onako kako one nastoje postupati s tobom, jer popustiš li im i dozvoliš da se ukorijene i porastu, budi siguran da će te nadvladati i ubiti. Pripazi učeniče, ne dopusti ni njihovoj sjeni da ti se približi, jer rastući po veličini i snazi, to će stvorenje mraka usisati čitavo tvoje biće prije nego što budeš svjestan prisutnosti tamnog i nečistog monstruma.

Prije nego što „mistična Snaga” (31) (Kundalini, „zmijska snaga” ili mistična vatra) uzmogne od tebe učiniti boga, o lanu, moraš steći sposobnost da po vlastitoj volji uništiš svoj lunarni oblik.

Bit materije i bit duha nikada se ne mogu sresti. Jedno od njih mora iščeznuti, za oboje nema mjesta.

Prije nego što um tvoje duše shvati, pupoljak osobnosti mora biti smrvljen, a crv čulnosti nepovratno uništen.

Ne možeš putovati Putem prije nego što sam postaneš Put. (32)

Neka ti duša osluhne svaki krik bola, kao što lotos otkriva svoje golo srce upijajući zrake jutarnjeg sunca.

Ne dopusti da ti goruće sunce osuši i jednu suzu bola prije nego je ti sam otareš iz oka onoga koji pati.

Ali pusti neka svaka goruća ljudska suza padne na tvoje srce i ostane tamo neobrisana sve dok ne nestane bol koji je uzrokovala.
Ove suze, o ti, milosrdna srca, potoci su što natapaju polja vječne milosti. Na tom tlu raste ponoćni Buddhin cvijet (33), koga je teže pronaći i vidjeti od cvijeta drveta Vogay. To je sjeme koje oslobađa od ponovnog rođenja. Ono Arhata odvaja od borbe i požude, vodeći ga kroz poljane Bića u mir i blaženstvo koji postoje samo u zemlji tišine i Ne-bića.

Ubij želju, ali ako je ubiješ pripazi da se ponovno ne izdigne iz mrtvih.

Ubij ljubav za životom, ali ako ubiješ tanhu (34) neka to ne bude zbog žeđi za vječnim životom, već da prolazno zamijeniš vječnim.

Ne žudi ni za čim. Ne buni se protiv karme, ni protiv nepromjenljivih zakona prirode. Bori se samo s onim što je osobno, kratkotrajno, prolazno i trošno.

Pomogni prirodi i surađuj s njom, a ona će te primiti kao jednog od svojih stvaralaca i pokorit će ti se.

Pred tobom će ona širom otvoriti vrata svojih skrovitih odaja i pred tvojim očima razotkriti skrivena blaga iz dubina svojih čistih djevičanskih grudi. Neoskvrnuta rukom materije ona otkriva svoja blaga samo oku Duha, oku koje se nikada ne zatvara, oku kojem ništa nije skriveno u njenim kraljevstvima.

Tada će ti pokazati značenje i način; prvi prolaz pa drugi, zatim treći i sve do sedmog. A poslije toga cilj iza kojeg leže, kupajući se u suncu Duha, neizrecive ljepote vidljive samo oku duše.

Postoji samo jedna staza do Puta. Samo se na njenom kraju može čuti „Glas Tišine”. Ljestve po kojima se uspinje iskušenik načinjene su od prečaka patnje i bola, a može ih ušutkati samo glas vrline. Jao tebi, učeniče, ako sa sobom nosiš makar samo i jednu manu koju si trebao ostaviti iza sebe, jer će inače ljestve popustiti i ti ćeš pasti. Njeni krajevi nalaze se u dubokom blatu tvojih grijeha i pogrešaka, a prije nego li pokušaš prijeći preko široke provalije materije moraš svoje noge oprati u Vodama Odricanja. Pazi da još uvijek nečistu nogu ne položiš na najnižu prečku. Jao onome tko se usudi uprljati je blatnjavim nogama. Nečisti i ljepljivi kal će se osušiti i zalijepiti mu noge za prečku, te mu poput ptice uhvaćene na lijepak lukavog ptičara, onemogućiti daljnji napredak. Njegove mane će se razviti i povući ga dolje. Grijesi će mu progovoriti šakalovim smijehom i ridat će nakon zalaska sunca. Misli će mu postati vojska koja će ga okovati.

Ubij svoje želje, lanu. Učini svoje poroke nemoćnim prije nego što učiniš prvi korak na svečanom putu.

Uguši svoje grijehe i učini da zauvijek zanijeme prije no što digneš nogu da bi se popeo uz ljestve.

Ušutkaj svoje misli i usmjeri svu svoju pažnju na Učitelja, kojeg još uvijek ne vidiš, ali kojeg naslućuješ.

Ako želiš biti siguran od svojih neprijatelja, sjedini sva svoja čula u jedno. Samo će se posredstvom tog jednog osjetila, koje je skriveno u praznom prostoru tvoga mozga, pred zamagljenim očima tvoje duše, razotkriti strmi put koji te vodi do Učitelja.

Dug i težak je put pred tobom, o učeniče. Jedna jedina pomisao na prošlost koju si ostavio iza sebe povući će te na dno i morat ćeš se uspinjati ponovno.

Ubij u sebi svako sjećanje na prošla iskustva. Ne gledaj unazad, jer si inače izgubljen.

Ne vjeruj da se požuda može iskorijeniti ako joj se predaš ili zadovoljiš, jer je to sramna obmana Mare. Ako se poroci hrane, tada rastu i jačaju, poput crva što se tovi u srcu cvijeta.

Ruža mora iznova postati pupoljkom na rodnoj stabljici prije nego li joj nametnik progrize srce i ispije životni sok.

Zlatno drvo pruža svoje biserne pupoljke prije nego što mu oluja sprži deblo.

Učenik se mora ponovno vratiti u stanje djetinjstva koje je izgubio, prije nego što prvi zvuk uzmogne dirnuti njegovo uho.

Svjetlo koje dolazi od JEDNOG Učitelja, neprolazno zlatno svjetlo duha, od samog početka šalje svoje blistave zrake na učenika. Njezine zrake prodiru kroz debele i tamne oblake materije.

Sada tu, sada tamo, rasvjetljavaju te zrake, kao što sunčane zrake što prodiru kroz guste krošnje džungle osvjetljavaju zemlju. Ali, o učeniče, ako ti tijelo nije pasivno, glava hladna, a duša jaka i čista poput plamtećeg dijamanta, to zračenje neće doći do odaje (23) i njegovo svjetlo neće ugrijati srce, a mistični zvukovi s akašičkih visina (35) neće doći do uha usprkos svim početnim nastojanjima.

Ako ne čuješ, ne možeš vidjeti.

Ako ne vidiš, ne možeš čuti. Čuti i vidjeti, to je drugi stupanj.

……………………………………………………………………………………

Kada učenik vidi i čuje, kada miriše i kuša okus zatvorenih očiju i ušiju, usta i nosnica, kada se četiri čula stope i prijeđu u peto čulo unutarnjeg dodira on je onda prošao četvrti stupanj.

A na petom, o ubojico svojih misli, svi oni moraju iznova biti potpuno uništeni nakon ponovnog oživljavanja (36).

Odbij svoj um od svih vanjskih stvari, vanjskih prizora. Odbij unutarnje slike da na svjetlo tvoje duše ne bace tamnu sjenu.

Sada si u DHARANI (37), šestom stupnju.

A kada prijeđeš na sedmi, o sretniče, više nećeš vidjeti svetu trojicu (38) jer ćeš ti sam postati to troje. Ti i um povezani kao blizanci, i zvijezda koja je tvoj cilj, plamteći iznad tebe (39). Troje koji žive u slavi i neizrecivom blaženstvu izgubili su sada u svijetu Maye svoja imena. Postali su jedna zvijezda, vatra koja gori ali koja ne prži, vatra koja je Upadhi (40) PLAMENA.

To je, o uspješni jogine, ono što se zove Dhyana (41), pravi prethodnik Samadhi (42).

Sada je tvoje ja izgubljeno u JA, ti sam u SEBI SAMOM, stopljeno u ONOM JA iz kojeg si prvobitno proizašao.

Gdje je tvoja individualnost, lanu? Gdje je sam lanu? To je iskra izgubljena u vatri, kap u oceanu, vječna Zraka koja postaje sve i vječno isijavanje.

A sada lanu, ti si onaj koji čini i svjedoči, onaj koji isijava i isijavanje samo, Svjetlo u Zvuku i Zvuk u Svjetlu.

Upoznao si se s pet prepreka, o blagoslovljeni. Ti si njihov pobjednik, gospodar šeste, osloboditelj četiri vida Istine (43). Svjetlo koje na njih pada sija iz tebe, o ti, koji si bio učenik, sada si Učitelj.

O vidovima Istine:

Zar nisi stekao spoznaju o svoj bijedi, Istina prva?

Zar nisi pobijedio Kralja Maru kod Tsia, kapije okupljanja (44), Istina druga?

Zar nisi uništio grijeh na trećim vratima i dosegao Istinu treću?

Zar nisi ušao u Tao, „Put” koji vodi znanju, Istina četvrta (45)?

Odmori se sad pod drvetom Bodhi, koje je savršenstvo sveg znanja, jer znaj, ti si Gospodar SAMADHIA, stanja savršene vizije.

Gledaj! Postao si svjetlo, postao si Zvuk, ti si svoj Gospodar i Bog. Ti si sam predmet svoga traganja, neprekinuti Glas koji odzvanja kroz vječnost, pošteđen promjene, pošteđen grijeha, sedam zvukova u jednom,

GLAS TIŠINE

Om Tat Sat

napomene uz prvi dio:

(1) Riječ Iddhi na Pali jeziku sinonim je za sanskrtski naziv Siddhi, a odnosi se na čovjekove psihičke sposobnosti, čovjekove nadnaravne moći. Postoje dvije vrste Siddhi. U jednu grupu pripadaju one nižeg tipa, psihičke i umne energije, a druga zahtjeva najviši trening duhovnih snaga. U Shrîmad Bhâgavat Krishna kaže: „Onaj koji svoj život posvećuje provođenju joge, koji podređuje svoja čula i usmjeruje svoj um na mene (Krishna) je jogin kome su spremne služiti sve moći.”

(2) „Nijemi glas” ili „Glas tišine”. Doslovno bi trebalo čitati „Glas u Duhovnom zvuku”, dok je nâda na sanskrtu istovjetna riječi na Senzaru.

(3) Dhâranâ, je intenzivna i savršena koncentracija uma na neki unutarnji predmet. Prati ga potpunim isključenjem od svega što pripada vanjskom svijetu ili svijetu čula.

(4) „Veliki Učitelj” je naziv kojeg koriste lanui ili čele da bi označili „Viši Ja“ svakog čovjeka. Istovjetan je izrazu Avalokiteshvara i Adi-Buddha kojeg upotrebljavaju budistički okultisti, kao i ÂTMAN, „Ja“ (Više Ja) u brahmanizmu i drevnom gnostičkom Kristosu.

(5) Izraz Duša je ovdje upotrijebljen da označi ljudski Ego ili Manas. U okultnoj sedmerostrukoj podjeli naziva se „ljudskom dušom” (vidi „Tajnu Doktrinu”) kako bi se razlikovala od duhovnih ili životinjskih duša.

(6) Mahâ Mâyâ – „velika iluzija“ – objektivni svijet.

(7) Sakkâyaditthi, „obmana“ osobnosti.

(8) Attavâda, heretičko vjerovanje u dušu ili još točnije odvojenost duše ili jastva od jednog univerzalnog, beskonačnog Ja.

(9) Tattvajnâni je onaj koji poznaje i razlučuje principe u prirodi i čovjeku, a Âtmajnâni je onaj koji poznaje ÂTMAN ili univerzalno Jedno Jastvo.

(10) Kâla Hamsa, Ptica ili Labud (vidi bilješku 12). U Nâda-Bindu Upanishad (Rig Veda), prijevodu Teozofskog društva iz Kumbakonuma, kaže se: „Samoglasnik A smatra se njezinim desnim krilom (ptice Hamse), U lijevim krilom, M repom, dok se za Ardha-mâtrâ (pola metra) kaže da je njena glava”.

(11) Vječnost za istočnjake ima potpuno drugačije značenje nego što ga ima za nas. Ona obično označava 100 godina ili „vijek” Brahme, tj. trajanje Kalpe ili razdoblje od 4 320 000 000 godina.

(12) U istoj Nada-Bindu piše: „Na jogina koji uzjaši Hamsu (koji kontemplira na AUM) ne djeluju karmički utjecaji ili deseci milijuna grijeha.“

(13) Napusti život fizičke osobnosti ako želiš živjeti u duhu.

(14) Tri su stanja svijesti: Jagrat – java, Swapna – snovi, Sushupti – stanje dubokog sna. Ova tri jogijska stanja dovode do četvrtog, ili

(15) Turya, stanje s onu stranu stanja bez snova, stanje visoke duhovne svijesti.

(16) Neki istočni mistici smještaju sedam planova postojanja, sedam loka ili duhovnih svjetova, u tijelo Kala Hamse, labuda koji je van vremena i prostora, koji se pretvara u labuda u vremenu, kada prelazi iz Brahmana u Brahmu.

(17) Pojavni svijet čula i zemaljske svijesti.

(18) Astralno područje, psihički svijet nadosjetilnih opažanja i varljivih prizora, svijet medijuma. To je „velika zmija” Eliphasa Levija. Niti jedan ubrani cvijet u tim predjelima nije još nikad donesen na zemlju, a da se oko njegove stabljike nije ovila zmija. To je svijet Velike iluzije.

(19) Područje potpune duhovne svijesti iznad kojeg više ne postoji opasnost za onoga koji ga je dosegao.

(20) Inicirani koji vodi učenika kroz znanje koje sam posjeduje do duhovnog, ili drugog, rođenja, naziva se Otac guru ili Učitelj.

(21) Ajnana je neznanje ili ne-mudrost, suprotno od „znanja“ jnana.

(22) Mara je u egzoterijskim religijama demon, Asura, ali u ezoterijskoj filozofiji je personificiran iskušenjem kroz ljudske poroke, doslovno prevedeno znači „onaj koji ubija” dušu. Predstavlja ga se kao Kralja (Mara) sa krunom u kojoj bliješti dragulj takva sjaja da zasljepljuje onoga koji ga pogleda. Naravno, ovaj sjaj se odnosi na očaranost porocima kojima su opčinjeni neki ljudi.

(23) Unutarnja odaja srca, na sanskrtu Brahmapura „vatrena snaga“ je Kundalini.

(24) „Snaga” i „Majka Svijeta” su nazivi za Kundalini, jednu od mističnih „moći jogina“. To je Buddhi uzet kao aktivan a ne pasivan princip (što on obično je kada ga se promatra kao sredstvo ili tijelo vrhovnog duha Atme). To je elektro-duhovna sila, kreativna snaga koja, dok je u pokretu, može jednako uništiti kao i stvoriti.

(25) Keshara ili „nebeski putnik”. U šestoj Adhyayi Dhyanešvare, kralja mističnih djela, objašnjava da tijelo jogina postaje kao sačinjeno od vjetra, kao „oblak iz kojega su izrasli udovi”, nakon čega „on opaža stvari s onu stranu mora i zvijezda, čuje i razumije jezik Devasa te opaža ono što se događa u umu mrava“.

(26) Vina je indijski žičani instrument, sličan lutnji.

(27) Šest principa, znači da je niža osobnost uništena, a unutarnja individualnost stopljena i izgubljena u sedmom ili Duhu.

(28) Učenik je jedno sa Brahmom ili ATMANOM.

(29) Astralni oblik stvoren kamičkim principom, Kama rupa ili tijelo žudnje.

(30) Manasa Rupa. Prvo se odnosi na astralno ili osobni ja, a drugo na individualnost ili reinkarnirajući Ego, čija je svijest na našoj razini ili nižem Manasu paralizirana.

(31) Kundalini je nazvana „zmijolikom“ ili prstenastom snagom, zbog njenog spiralnog djelovanja ili napredovanja tijelom askete koji takvu snagu razvija u samom sebi. Ona je vatreno električna okultna ili fohatska snaga, velika praiskonska sila koja stoji u osnovi cjelokupne organske i anorganske materije.

(32) Ovaj „Put“ se spominje u svim mističnim djelima. U Dhyaneswari Krišna kaže: „Kada se ugleda ovaj put…bilo da se krene prema cvatu istoka ili odajama zapada, bez pokreta, ti što držiš ovaj luk, put je na ovoj cesti. Kamo god da se dođe na ovom Putu, to mjesto postaje njegov vlastiti Ja.” „Ti si Put” rečeno je adeptu guruu, a on to isto govori učeniku poslije inicijacije. “JA sam život i Put,” rekao je drugi UČITELJ.

(33) Adeptstvo – „cvijet Bodhisattve”.

(34) Tanha je „volja za životom”, strah od smrti i ljubav prema življenju, sila ili energija koja je uzrok ponovnim rađanjima.

(35) Jogini ove mistične zvukove ili melodiju koju askete čuju na početku ciklusa meditacije nazivaju Anâhad-shabd.

(36) Ovo znači da na šestom stupnju razvoja, koji se u okultnom sistemu naziva Dharana, svaki osjet u smislu individualne sposobnosti ove razine mora biti „ubijen” (ili ukočen), da bi prešao i stopio se sa Sedmim, najduhovnijim osjetom.

(37) vidi napomenu broj 3.

(38) Svaki stupanj razvoja u Raja jogi simbolizira jedan geometrijski lik. Ovdje se radi o svetom Trokutu koji prethodi Dharani. Δ je znak visokih čela, a druga vrsta trokuta znak je visoko Iniciranih. To je simbol „I” o kojemu je govorio Buddha i koristio se kao simbol za utjelovljenog Tathagatu, oslobođenog trima metodama Prajne. Prošavši uvodne i niže stupnjeve, učenik više ne vidi Δ već … skraćenje od … potpunog Sedmorstva. Ovdje se ne daje njegov pravi oblik, jer je skoro sigurno da bi na njega naletjeli neki šarlatani i oskvrnuli ga upotrebljavajući ga u prevarantske svrhe.

(39) Zvijezda što plamti iznad tebe je „zvijezda Inicijacije”. Oznaka kaste Shivasa ili pripadnika sekte Shiva, velikog zaštitnika svih jogina, okrugla je crna točka, danas možda simbol Sunca, ali u drevnim vremenima u okultizmu to je bila zvijezda posvećenja.

(40) Osnova (Upadhi) vječno nedokučivog „PLAMENA”, dok je isposnik još na životu.

(41) Dhyana je predzadnji stupanj na ovoj zemlji, osim ukoliko čovjek ne postane potpuni Mahatma. Prema onome što je već rečeno, na tom je stupnju Raja jogin još uvijek duhovno svjestan sebe i djelovanja svojih viših principa. Još jedan korak i on će se naći na razini višoj od Sedme (ili četvrte prema učenjima nekih škola). Ovi se, prakticirajući Prattyeharu, uvodnu vježbu kojom se uči kontrolirati um i misli, sjedinjuju, ubrajajući Dhasenu, Dhyanu i Samadhi u jedno ime SANNYAMA.

(42) Samadhi je stanje u kojem isposnik gubi svijest o bilo kojoj individualnosti, uključujući i svojoj vlastitoj. On postaje SVE.

(43) „Četiri vida istine“ su u sjevernom budizmu su: Ku „patnja ili jad”, Chi „sakupljanje iskušenja”, Mi „njihovo uništenje” i Tao “put”. „Pet prepreka“ su: znanje o jadu, istina o ljudskoj krhkosti, ograničenja koja tište i potpuna potreba da se odvoji od svih veza sa strastima pa čak i sa željama. „Put spasenja” je na kraju.

(44) Na kapiji „okupljanja” Kralj Mara, Maha Mara, stoji pokušavajući zaslijepiti kandidata sjajem svog „Dragulja”.

(45) Ovo je četvrti od pet puteva ponovnog rađanja koji vodi i baca ljude u trajna stanja radosti i tuge. Ti „putevi” samo su podvrste Jednog, puta kojeg slijedi Karma.

20.04.2017

II DIO

DVIJE STAZE

 

A sada, Učitelju sućuti, drugima pokaži put. Pogledaj, svi ovi što kucaju tražeći dopuštenje da uđu, čekaju u neznanju i tami da se širom otvore dveri Slatkog Zakona.

Glas Kandidata:

Zar nam nećeš ti, Učitelju, sam milostivo razotkriti Doktrinu Srca (1)? Zar ćeš odbiti da svoje sluge povedeš Stazom oslobođenja?

Učitelj kaže:

Dvije su Staze, tri velika Savršenstva, šest je Vrlina koje mijenjaju tijelo u Drvo Znanja (2).

Tko će im prići?

Tko će prvi na njih zakoračiti?

Tko će prvi čuti doktrinu dvaju Staza u jednoj, razotkrivenu istinu o Tajnom

Srcu (3)? Zakon koji se kloni učenja, podučava mudrosti, otkriva bolnu priču.

Žalosno je da svi ljudi imaju Alayu, jedno su sa velikom dušom, ali iako je imaju tako se slabo njome koriste!

Pogledaj kako, nalik mjesečevu odrazu na površini mirnih voda, Alaya odražava i veliko i malo, ogledajući se i u najsitnijem atomu, a ipak ne dolazi do svačijeg srca. Žalosno je da se tako malo ljudi okoristi darom, neprocjenjivim darom za učenjem istine, pravog zamjećivanja postojećih stvari, znanja o nepostojećem.

Učenik pita:

Učitelju, što trebam učiniti da dođem do mudrosti?

Mudrače, što trebam učiniti da postignem savršenstvo?

Učitelj odgovara:

Traži Puteve. Ali lanu, prije nego što započneš putovanje, pročisti srce. Prije nego što napraviš prvi korak, nauči razlikovati istinito od lažnog, uvijek prolazno od vječno trajnog. Iznad svega nauči razlikovati nauku glave od mudrosti duše, doktrinu „Oka” od doktrine „Srca”.

Uistinu, neznanje je poput začepljene posude bez zraka, a duša je poput ptice u njoj zatočene. Ne cvrkuće, niti može poletjeti. Pjevica ostaje nijema i ukočena, umirući od iscrpljenosti.

Ako nauka glave nema uz sebe mudrost duše da je prosvjetljuje i vodi, tada i samo neznanje vrijedi više.

Sjeme mudrosti ne može niknuti i rasti u prostoru bez zraka. Da bi živio i požnjeo iskustvo, umu je potrebna širina i dubina i putokazi koji će ga dovesti do Dijamantne duše (4). Ne traži ta pitanja u kraljevstvu Maye, već se uzdigni ponad iluzija i traži vječni i nepromjenljivi SAT (5), sumnjajući u lažne utiske mašte.

Jer um je nalik ogledalu, koje odražavajući sliku na sebe navlači prašinu (6). Da bi se zbrisala prašina naših iluzija potreban je nježan dašak mudrosti duše. Teži početniče, da stopiš um i dušu.

Kloni se neznanja i iluzije. Odvrati lice od obmana svijeta. Ne vjeruj osjetilima jer lažu; ali u nutrini svoga tijela, svetištu tvojih osjeta, u neosobnom, traži „vječnog čovjeka” (7), a kada ga pronađeš, pogledaj unutra: ti si Buddha (8).

11.05.2017

Odbaci pohvale, sljedbeniče. Pohvale vode samoobmani. Tvoje tijelo nije tvoje Jastvo; Tvoje Jastvo je u sebi bez tijela i ne dotiču ga se ni pohvale ni pokude.

Samozadovoljstvo, učeniče, nalik je visokom tornju na kojeg se uspela umišljena budala. Tamo sjedi u svojoj oholoj samoći, nevidljiva nikom drugom osim sebi samoj.

Mudri odbacuju lažno učenje, i odnosi ga vjetar dobrog zakona. Kotač tog zakona okreće se za sve, ponizne i ponosne. „Doktrina Oka” (9) je za mnoštvo, „Doktrina Srca” za izabrane. Prvi bahato ističu: „Vidi, ja znam”, dok ovi drugi skromno govore: „Tako sam čuo” (10).

Ime „Doktrine srca“, učeniče, je „Veliko Sito”.

Kotač Dobrog Zakona brzo se pokreće. On melje danju i noću. Bezvrijedne ljuske odvaja od zlatnog žita, otpatke od brašna. Ruka Karme upravlja kotačem. Njegovo okretanje označava kucanje karmičkog srca.

Istinsko znanje je brašno; lažno znanje su ljuske. Ako želiš jesti kruh mudrosti, moraš umijesiti svoje brašno sa čistim vodama Amrite (besmrtnosti), ali ako mijesiš svoje ljuske sa rosom Maye, pripremit ćeš hranu za crne golubice smrti, za ptice rađanja, propadanja i tuge.

Ako ti kažu da želiš li postati Arhan, moraš prestati voljeti sva bića, reci im da lažu.

Ako ti kažu da zbog vlastitog oslobođenja moraš mrziti svoju majku i zanemariti svoga sina, zanijekati svog oca, nazivajući ga „domaćinom” (11), odustati od svakog milosrđa prema čovjeku i životinji, reci im da lažu. Tako naučavaju Tirthici, nevjernici (Brahmanski isposnici).

Ako ti kažu da se grijeh rađa radom, a blaženstvo potpunim mirovanjem, reci im da griješe. Nestalnost u ljudskom radu, oslobađanje uma iz sužanjstva obustavljanjem grijeha i pogrešaka nije za „devička bića” (Ego koji se inkarnira). Tako uči „Doktrina Srca”.

Dharma „oka” je utjelovljenje izvanjskog i onog što ne postoji.

Dharma „srca” je utjelovljene Bodhija (Buddha), trajnog i vječnog.

Svjetiljka gori blistavim sjajem kada su fitilj i ulje čisti. Da bi bili čisti potrebno je da ih netko očisti. Plamen na sebi ne osjeća čin čišćenja. „Vjetar njiše grane drveta. Deblo ostaje nepokretno.”

Rad i mirovanje mogu zajedno prebivati u tebi; tijelo u pokretu, um smiren, duša bistra kao planinsko jezero.

Želiš li postati jogin „kruga vremena”? Onda, lanu:

Ne vjeruj da ako sjediš u mračnoj šumi, u ponosnoj osami daleko od ljudi, ne vjeruj da ako živiš od bilja i korijenja i gasiš žeđ snijegom s visokog gorja, ne vjeruj, sljedbeniče, da će te sve to dovesti do konačnog oslobođenja.

Ne misli ako sebi slomiš kosti, rastrgaš meso i mišiće, da će te to sjediniti s tvojim „tihim Ja” (12). Ne misli da je, kada su pobijeđeni nedostaci tvoga grubljeg oblika, o žrtvo vlastitih sjena (13), dovršena tvoja dužnost prema prirodi i čovjeku.

 

 

napomene uz drugi dio:

(1) Dvije škole Buddhine doktrine, ezoterijska i egzoterijska, zovu se Doktrina „srca” i Doktrina „oka”. Bodhidharma ih je u Kini nazvao Tsung-men (ezoterijska škola) i Kiau-men (egzoterijska škola), a imena su odatle došla u Tibet. Prva se zove tako zbog učenja koje je izašlo iz srca Gautame Buddhe, dok je Doktrina „oka” bila djelo njegove glave ili mozga. Doktrina „srca” naziva se još i „pečat istine” ili „istinski pečat”, simbol koga se može naći na početku gotovo svih ezoterijskih djela.

(2) „Drvo znanja” je naslov koji su sljedbenici Bodhidharme (Religije mudrosti) namijenili onima što su dosegli vrhunac mističnog znanja, Adeptima. Nagarjuna, utemeljitelj škole Madhyamika je nazvan „Zmajevo Drvo”, jer je Zmaj simbol mudrosti i znanja. Drvo se slavi jer se pod drvetom Bodhi (mudrost) Buddha rodio, prosvijetlio, održao svoj prvi govor i umro.

(3) „Tajno srce“ je ezoterijska doktrina.

(4) „Dijamantna duša”, „Vajrasattva“ naslov vrhovnog Buddhe,  „Gospodara Misterija”, zvanog Vajradhara ili Adi-Buddha.

(5) SAT, jedina vječna i Apsolutna Stvarnost i Istina, sve ostalo je privid.

(6) Iz doktrine Shin-Sien, koja uči da je ljudski um kao ogledalo koje privlači i odražava svaki atom prašine, pa stoga mora kao i ogledalo biti čuvano i svakodnevno održavano. Shin-Sien je bio šesti patrijarh iz Sjeverne Kine koji je podučavao ezoterijski nauk Bodhidharme.

(7) Ego koji se utjelovljuje sjeverni budisti nazvali su „istinski čovjek“, koji sjedinivši se sa svojim Višim Ja, postaje Buddha.

(8) „Buddha“ znači prosvjetljeni.

(9) Vidi napomenu (1). Egzoterijski budizam mnoštva.

(10) Uobičajena formula koja prethodi budističkim spisima, a znači da to što slijedi dolazi preko direktne usmene tradicije Buddhe ili Arhata.

(11) Rathapala, veliki Arhat, tako se obraća svom ocu u legendi nazvanoj Rathapala Sutrasanne. Ali sve su takve legende alegorijske (npr., otac Rathapale ima kuću sa sedam vrata), i stoga ih ne smijemo shvaćati doslovno.

(12) Više Jastvo, „sedmi princip“.

(13) Naša fizička tijela mistične škole zovu „sjenama“.

 

 

(nastavit će se)

prijevod: N.