Pozdrav i upozorenje H.P.B.

8.Svibanj bilo koje godine za sve članove teozofskog društva praznik je kojim je obilježeno sjećanje na H.P.Blavatsky.

Taj dan poznat je i kao Dan Bijelog Lotosa.

Pismo koje ovom prilikom predstavljam samo je jedno od pisama koje je H.P.B. uputila na određenu adresu, ali ipak i svima nama, a posebno članovima današnjeg teozofskog pokreta.

Ništa se bitno, iako mnogo toga, nije dogodilo u periodu od kada je to pismo nastalo (15.travnja 1891.), jer period od nekoliko stoljeća, a kamoli ovih 126 godina, jedva je dovoljno za jednu desetinu vremena potrebnog za potpunu ljudsku inkarnaciju ili krug kulturnog čovjeka.

U tom vremenu ljudska svijest jedva se podigla za koji milimetar na kilometarskoj skali evolucije. Intelektualno znanje i informacije sa sobom nisu podigle niti moral niti suosjećanje. Tzv. Istina znanosti i Vjera religijskih zajednica služe samo parcijalnim interesima i profitima istih.

Osim toga količina nasilja, materijalizma, vjerske i nacionalne mržnje, općenito neznanja, ništa nije manja, a netko bi mogao primjetiti da izgleda kao i da se je povećala.

S druge strane proširenost i dostupnost znanja i kulture, za one koji je traže, veća je nego ikad. Prema starim okultnim zakonima pojedinac u tišini i skromnosti može doći mnogo dalje i brže nego prije. Te tako na svoj način ubrzati razvoj rase koja polako dolazi.

Unutar teozofskog društva na svjetskom nivou, ali i u pojedinim sekcijama na nacionalnom nivou i dalje su prisutne podjele i previranja, mogli bi smo reći kao što to i H.P.B. govori, da se sve to događa zbog: “… takve prirodne sklonosti, zbog svojstvene nesavršenosti čovjekove prirode…”. Vjerojatno se nikada niti neće, poput svakog živog organizma, niti prestati događati.

Što god se događalo, i opet, kako proročki govori H.P.B., Teozofsko Društvo može propasti, možda i neslavno, ali Teozofija će ostati netaknuta i nepovrijeđena, da bi opet kad se javi potreba uskrsnula i osvjetlila zemlju novim sjajem i novim ruhom.

Do tada Teozofsko Društvo i dalje stoji, malobrojnije po broju članova nego nekad, ali dok u njemu postoji dvoje da drže zastavu Teozofije, ono će ispunjavati svoju svrhu.

N.

PISMO H.P.B. – JEDNO OD POSLJEDNJIH FIZIČKIH PISAMA KOJE JE UPUTILA BRAĆI TEOZOFIMA:

Po treći puta od mog povratka u Europu 1885., sposobna sam poslati mojoj braći u Teozofiji i članovima građanima Sjedinjenih Američkih Država delegata iz Engleske da bi prisustvovao godišnjoj teozofskoj konvenciji i isporučio vam moj pozdrav i tople čestitke. Trpeći u tijelu neprestano, jedina utjeha koja mi ostaje je da čujem za napredak Svetog Uzroka kojem je predano moje zdravlje i snaga,  prema kojem, kako sada ide, ja mogu samo ponuditi svoju vatrenu odanost i ne-oslabljene dobre želje za njegov uspjeh i dobrobit. Stoga me vijesti koje dolaze iz Amerike, pismo za pismom, spominjući nove podružnice i  dobro razmotrene radnje, te strpljivo razrađeni planovi za unapređenje Teozofije, vesele i bodre sa svojim dokazima rasta, više nego li se riječima može izreći.

Teozofi, sestre i braćo Amerikanci, ponosna sam na vaš plemeniti rade u Novom Svijetu, zahvaljujem vam i blagoslivljam vas za vaše nepopustljive napore tako nam dragom zajedničkom cilju.

Podsjećam vas sve još jednom, da je takav posao sada više nego ikada potreban. Razdoblje koje smo mi sada dosegli, u ciklusu koji će se zatvoriti između 1897-8, je ili će nastaviti biti, jedan veliki sukob i nastavak napetosti. Ako T.D. (Teozofsko Društvo, op.prev.) to može izdržati, dobro; ako ne, Teozofija neće biti povrijeđena, Društvo će nestati, moguće vrlo neslavno, a Svijet će trpjeti. Usrdno se nadam da takvu nesreću neću vidjeti u mojem sadašnjem tijelu. Kritična faza u koju smo ušli je dobro poznata silama koje se bore protiv nas, kao i onima koje se bore na našoj strani. Neće biti propuštena prilika posijati neslaganje, iskoristiti prednost pogrešnih i krivih pokreta, uliti nepovjerenje, povećati teškoće, udahnuti sumnje, tako da bi bilo kojim i svakim sredstvom moglo biti razbijeno jedinstvo Društva, prorijeđeni redovi naših članova i bačeni u nered. Nikada nije bilo nužnije za članove T.D. da usade u srce staru parabolu o snopu pruća, nego u ovom trenutku: podijeljeni, neizbježno će biti slomljeni, jedan po jedan; ujedinjeni, nema te snage na Zemlji kadre da uništi naše Bratstvo. Sada primjećujem sa tugom, tendenciju među vama, kao i između Teozofa u Europi i Indiji, da se svađate oko trica, i dopuštate da vašu duboku odanost uzroku Teozofije odvedete u razjedinjenost. Vjerujte mi, da osim takve prirodne sklonosti, zbog svojstvene nesavršenosti čovjekove prirode, prednost ispred vaših plemenitih osobina, često preuzmu naši uvijek budni neprijatelji kako bi vas izdali i doveli u zabludu. Skeptici će se smijati ovoj izjavi, a možda čak i neki od vas neće vjerovati u stvarno postojanje strašnih sila, mentalnih, subjektivnih i nevidljivih, a istovremeno životnih i jakih, s okružujućim utjecajem na nas. Ali oni su tamo, a ja znam više nego bilo tko od vas koji ste ih osjetili, da ste uistinu bili prisiljeni priznati ove vanjske mentalne pritiske. Na onoga od vas koji ste nesebično i iskreno posvećeni Uzroku, oni će proizvesti mali, ako i ikakav dojam. Za neke druge, koji stavljaju svoj osobni ponos ispred njihove dužnosti prema T.D., ispred čak i njihovog Zavjeta svom božanskom JA, posljedice su poražavajuće. Samopromatranje nikad nije bilo potrebnije nego kada se javi želja za osobnim vodstvom, i kada se ranjena taština zaodijeva paunovim perjem odanosti i altruističkog rada. U sadašnjoj krizi Društva manjak hladnokrvnosti i pažljivosti u svakom slučaju može postati koban. Ali ovi vražji pokušaji naših moćnih neprijatelja, nepomirljivih neprijatelja istine koji su sada isplivali i praktično potvrđeni, mogu biti spriječeni. Ako bi svaki član Društva predstavljao neosobnu silu dobra, ne mareći za pohvale ili pokude; tako dugo dok bi promicao svrhe Bratstva, učinjeni napredak bi zapanjio Svijet i postao Arka T.D. izvan opasnosti.  Uzimajući za svoj moto tijekom nadolazeće godine, “Mir svima koji vole Istinu u iskrenosti, ” i konvencija 1892 će biti rječiti svjedok snazi koja je rođena iz jedinstva.

Vaš položaj prethodnika šeste podrase pete korijenske rase ima svoje vlastite posebne opasnosti baš kao i svoje posebne prednosti. Psihizam, sa svim svojim mamcima i svim svojim opasnostima, neophodno se razvija među vama, i vi morate paziti da psihički razvoj ne nadmaši onaj manasički i duhovni. Psihičke sposobnosti držane pod savršenom kontrolom, nadgledane i usmjerene od manasičkog principa, vrijedno su pomagalo u razvoju. Ali ako se ove sposobnosti rastrče, kontroliraju umjesto da su kontrolirane, iskorišćuju umjesto da budu iskorištene, vode proučavatelja u najopasnije opsjene i sigurno moralno uništenje. Pazite stoga brižno ovaj razvoj, neizbježan u vašoj rasi i evolucijskom trenutku, tako da ovo u konačnici djeluje za dobro a ne za zlo. Primite unaprijed, neposredan i snažan blagoslov od Onih čija vas dobra volja neće nikada iznevjeriti, ako vi ne iznevjerite sami sebe.

Drago mi je da vas mogu izvijestiti da je ovdje u Engleskoj taj čvrsti i brzi napredak učinjen. Annie Besant će vam dati detalje našeg rada, i pričati vam o rastućoj snazi i utjecaju našeg Društva. Izvještaji i zabilježene aktivnosti, koje donosi od evropskih i britanskih sekcija govore same za sebe. Engleski karakter, teško dostupan, ali čvrst i žilav kada se jednom probudi, dodaje našem Društvu vrijedan čimbenik, a u Engleskoj će postaviti jake i čvrste temelje za T.D. u dvadesetom stoljeću.  Ovdje, kao i kod vas, napravljeni su uspješni pokušaji da se na englesku misao privedu utjecaji misli hindusa, i mnogi su od naše braće hindusa sada pisali za Lucifer kratke i jasne članke indijske filozofije. Kao što i je, jedan od zadataka T.D. da se poveže Istok i Zapad, tako da mogu jedan drugoga opskrbiti kvalitetama kojima oskudijeva onaj drugi, i da se više razvijaju bratski osjećaji između tako različitih naroda. Ovaj književan međuodnos će, nadam se, dokazati krajnje služenje u Aryaniziranoj zapadnoj misli.

Spominjanje Lucifera podsjeća me da je za sadašnji siguran položaj tog časopisa, u kritičnim trenucima, uvelike zaslužna pomoć američkih članova. Kao moje potpuno nesputano sredstvo komunikacije s Teozofima diljem svijeta, njegov nastavak bio je od velike važnosti za cijelo Društvo. Na njegovim stranicama, iz mjeseca u mjesec, dala sam takva javna učenja o teozofskim naučanjima koliko je to moguće, i tako nastavila naš najvažniji teozofski posao. Časopis sada pokriva svoje troškove, i ako bi Lože i pojedini članovi pomogli u povećanju njegovog širenja, on bi postao još korisniji nego li je u ovom trenutku. Stoga, zahvaljujem iz dubine srca svima koji tako velikodušno pomažu da časopis stane na čvrsti temelj, veselit ću se povećanju broja pretplaćenih na njega, jer ih smatram svojim učenicima, između kojih ću pronaći nekog tko će pokazati kapacitet za primanje daljnjih uputa.

Sve sam rekla.  Nisam dovoljno jaka da vam pišem podrobniju poruku, i nije više do mene da tako činim, kao moj prijatelj i pouzdan glasnik, Annie Besant, koja je ovdje moja desna ruka, biti će sposobna potpunije vam objasniti moje želje i bolje nego ih mogu napisati. Na kraju svega, svaka želja i misao koju mogu izustiti sumirana je u ovoj rečenici, nikad uspavanoj želji moga srca: “Budite Teozofi, Radite Za Teozofiju!”  Teozofija na početku, Teozofija na kraju, jer samo njeno praktično ostvarenje može spasiti zapadni svijet od sebičnog i ne bratskog osjećaja koji sada dijeli rasu od rase, jedan narod od drugoga, i od klasne mržnje i od društvenih žrtvi, to je kletva i sramota takozvanih kršćana. Samo ga Teozofija može spasiti od potpunog potonuća u taj raskošan materijalizam u koji će propasti i u kojem će izgnjiliti kao što se to dogodilo starijim civilizacijama. U vaše ruke je, Braćo, stavljeno povjerenje dobrobiti budućeg stoljeća, a uz veliko povjerenje, velika je i odgovornost. Moja život neće biti dug, i ako je itko od vas išta naučio iz mojih podučavanja, ili stekao mojom pomoći uvid u Istinsko Svjetlo, ja vas tražim zauzvrat, da osnažite taj uzrok do pobjede, do Pravog Svjetla, učiniti ga još svjetlijim i slavnijim kroz vaše pojedinačne i kolektivne napore, osvjetljavajući Svijet. Kako bih vidjela, prije nego se rastanem od ovog napaćenog tijela, osiguranu stabilnost Društva.

Neka blagoslovi prošlih i sadašnjih velikih Učitelja počivaju na vama. Od mene skupno prihvatite, moje sigurno istinite, nepokolebive bratske osjećaje i iskreno srdačne zahvale za posao učinjen od strane svih radnika,

Od njihovog Služitelja do posljednjeg,

H.P.BLAVATSKY

O životu H.P.Blavatsky nešto možete pronaći na linku specijalno posvećenom H.P.B. i u našim starijim Glasilima, npr. u “Teozofija” iz 1931.godine i u “Teozofija” 3.broj iz 2004.godine.